Anksioznost

[zoricab]

Originally Posted by hopelight

Are we living on the same planet?

Yes, we are!!!

Ovo je moj izbor a tvoj?

[hopelight]

Originally Posted by zoricab

Yes, we are!!!

Ovo je moj izbor a tvoj?

Ja nemam izbora. Realnost nije izbor već....istina.
Neko bira. Pa izabere sve roza. Fine with me.
Ja ne biram. Ja gledam. No judgments....

[panicstopper]

Veliki pozdrav Afroditi,

Divim vam se zaista, jer ste našli snagu i volju da prevaziđete anksioznost i pored svih problema koje imate. Vjerujte u to da ćete ponovo biti slobodni i bit ćete.
Samo su dvije vrste ljudi koji vam mogu pomoći i dati savjet. To su oni ljudi koji su prevazišli anksioznost i oni koji je imaju.

Još jednom veliki pozdrav za sve ljude koji imaju problema sa anksioznošću....

[Afroditi]

Nije bila dovoljna samo moja jaka volja i upornost. Svi ste vi doprineli mom oporavku. Ha!!!Ha!!! Ja pisem kao da sam se potpuno oporavila
da znate samo da se trenutno tako osecam. Nista me vise ne moze zaustaviti. Dobicu i ovu bitku. Budite i dalje uz mene. Mnogo mi znaci vasa podrska.Nisam sama imam sada vas . Priblizava se dan kada cu morati leteti avionom. Nikada do sada nisam imala strah od letenja cak naprotim letim od svoje 18-te god. Priroda mog posla je bila takva koja je od mene zahtevala da cesto putujem. Letela sam kako putnickim tako i malom cesnom cak i helikopterom davne 92 god. kada smo uprkos embargu uspeli da uplovimo u luku Bar sa 25.000 T Diesel-a2. Tada sam iz Skoplja letela helikopterom do Podgorice i nisam se plasila. Kada je nastupila anksioznost vremenom su se pojavile fobije i to jedna za drugom. Nisam sebe prepoznavala. Imala sam agorofobiju, fobiju voznje autom auto-putem, fobija od visine,socijalnu fobiju i da ne nabrajam vise. Jedno vreme sam svaki dan merila pritisak po 100 puta. Imala sam velike oscilacije pritiska i sve to mi je prouzrokovalo fobije i nadovezalo se sa panicnim napadima. U pozadini to je bio veliki strah od smrti odnosno sta ce biti sa mojim sinom ako se meni nesto desi.Danas sam to prepustila sudbini i Bogu. Shvatila sam da ne mogu tako dalje i da cu sama sebe unistiti a samim tim i svoje dete a buduci da sam mu obecala po njegovom rodjenju da ga nikada necu napustiti i da cemo zajedno
proci kroz sva iskusenja ovog zivota , ja jednostavno MORAM biti zdrava sve dok ga ne osposobim da moze ziveti sam.
Da se vratim na let avionom. Da danas se plasim tog leta, znate ono sta ce biti ako mi se panicni napad pojavi niodkuda za vreme leta itd. Medjutim ako sam do danas mogla da savladam taj strah moci cu i u avionu. Znam da mi se nista ne moze desiti sem telesnih manifestacija koje sam zahvaljujuci vama naucila kako da ih zaustavim. Verujem da cu i to savladati. Javicu vam kako sam prosla. Ne zamerite mi na ovom dugom postu.

[lucero]

Originally Posted by panicstopper

Samo su dvije vrste ljudi koji vam mogu pomoći i dati savjet. To su oni ljudi koji su prevazišli anksioznost i oni koji je imaju.

Ja mislim drugačije,zapravo,znam da je drugačije.

Itekako pomaže kad čovjek ima razumijevanja i spreman je slušati osobu,i potruditi se pomoći onako kako zna.Sudeći po razvoju događaja,i po onome što u razgovoru s Afroditi čujem,to je baš tako.
S njom radim jedno kraće vrijeme na problemu anksioznosti na način koji se ne odnosi samo na thetu i djelovanje na podsvjest u cilju oslobađanja od raznih strahova i ograničenja u umu,a dijelom i na fizičko tijelo,nego jako puno baš razgovorom i slušanjem,savjetom i poticanjem u njenoj hrabroj odluci da riješi problem bez lijekova.

Ali o tome najbolje ona sam može posvjedočiti,kao što je već i navela-da jako puno znači podrška recimo ovdje,od ljudi na forumu,pa bili to i "samo" postovi podrške-ali zna da ju netko razumije i da nije sama.

[zero_point]

Ja naletio na ovaj thread slučajno i prepoznao se u nekim stvarima tu.
Uvik sam znao da nešto nije u redu sa mnom ali nisam znao što.
I sad si čitajući ovo kontam, pa ja sam anksiozan a da to nisam ni znao.
To se pojavilo kad sam imao 14 - 15 god. Do tada sam bio normalno razigrano bezbrižno dijete. Počelo je polako kao nelagoda kada bi se našao na mjestu gdje ima puno ljudi ili kad bi trebao nešto obaviti. Ispiti u školi, liječnički, izrada dokumenata, u najkritičnijoj fazi čak i odlazak u dućan po kruh, nije bitno...sve je to popraćeno sa strahom, nekim bezrazložnim, rupom u želudcu, lupanjem srca, vrtoglavicom..... Uskoro sam otkrio sam o sebi da se bojim ljudi :) koliko to god glupo zvučalo. Bili su mi čudni i neshvatljivi. Pretjerano agresivni u svom življenju što bi mene ubijalo u pojam. S vremenom sam se borio s tim prisiljavao, potiskivao, razmišljao... Najbolja faza je bila na faxu kada se ničega nisam bojao i bilo je baš super. Šteta što sam brzo odustao od faxa :)
Strah je polako prerastao u apatiju i danas imam 22 i ravnodušan sam prema svemu do te mjere da ne osjećam ni radost ni tugu. Od hipersenzibilca do osobe koju ni smrt bližnjih ne može rastužiti.
Ne znam ni sam zašto vam ovo pišem, možda se nadam da netko zna šta nije u redu sa mnom.
S tim da anksioznost nije potpuno nestala ... javlja se u slučajevima kada se nađem u prostoru s puno ljudi ali nije ni približno onako jaka kao što je bila prije i siguran sam da će i ona potpuno nestati jer to se događa s vremenom primjetih.

[Afroditi]

Postovani Zero point,
Dobro nam dosao!!!!!!!!!!!!
Tvoja prica me je rastuzila zato sto si tako mlad i zivot je tek pred tobom. Ti najbolje znas razloge koji su te doveli u to stanje ali dragi Zero ne smes se predavati. Znam, duboko si razocaran , ne verujes vise ljudima, svega ti je dosta, neizvesna buducnost, nemas vise motivacije ali razmisli malo dublje i shvati da imas sebe. Od danas imas i sve nas sa foruma. Potrudicemo se svi da ti pomognemo da izadjes iz tvog mracnog lavirinta i pronadjes svoj put.
Iako sam starija od tebe (mogao bi mi biti i sin) nisam izgubila nadu i veru u ljubav i dobrotu ljudi a nisam izgubila veru ni u sebe. Danas sebe smatram slobodnom od anksioznosti i panicnih napada. Da dobro ste procitali. Snagom svoje volje, upornosti, ljubavi svog sina i svih vas koji me podrzavate savladala sam anksioznost i panicne napade u rekordnom roku manje od mesec dana a borim se sa tim mesecima. I ja sam bila u stanju duboke depresije, apatije, nisam vise mogla da funkcionisem normalno, sve sto sam radila radila sam bez volje samo zato sto moram a pogledajte danas, danas sam ponovo sretna , puna samopouzdanja , uspela sam da zavolim sebe, da cenim i budem zahvalna za sve sto sam do danas postigla.
Moj sin je izvor moje beskonacne ljubavi. To je moja duhovna hrana. Smogla sam ponovo snage da izadjem iz zacaranog kruga to i ti Zero mozes. Svi smo tu da ti pomognemo.

[zero_point]

Hvala, baš lijepo od vas : )

[Darhma]

Iimam osjecaj da si ti hipersenzibilan i da si se radi toga morao doslovno ugasit. Hipersenzibilan ti je kad osjecas druge intezivno, njihovu ljutnju, patnju, srecu, bol, i to sve osjecas na sebi. Ako je moja pretpostavka istinita onda si vjerovatno kod drugih kad su bili pod negativnim emocijama o tebi ili drugima osjecao doslovnu bol po sebi, grc u trbuhu itd, pa cak ako ti nitko nista nebi rekao.

Molim te razmisli malo jeli ta mogucnost postoji? Prisjeti se sebe kad si bio mali.

Trebao bi radit na tome da odvojis cak svoje osjecaje od svog bica - ti nisi tjelo jednako kao sto nisi osjecaji - osjecaji su samo alat percepcije. Ne trebas ih gusit ili potiskivati, dozivi ih kao tv - odvojeno od sebe iako ih promatras (dozivljavas).. malo po malo svladaj to prvo sa svojim osjecajima, pa onda sa tudjim. Hipersenzibilnost je dar da razumijes druge, tvoja intuicija a i osjecanje drugih realnosti ovisi o njoj isto tako. Recimo svi vidoviti ljudi su jako empaticni, oni koji rade sa energijom znaju da su emocije frekvencije - sto boje raspoznajes frekvencije lakse ti je.

[mistik]

Pozz svima,ja sam nova na forumu
moji problemi traju vec nekoliko god.nekada su jaci nekada slabiji ali me mnogo muce.pokusavam da se borim ali mi tesko ide.Evo npr,od jutros sam jako lose,pa sam odlucila da se ukljucim na ovaj forum.Nadam se da cu uz pomoc vase podrske i saveta uspeti nesto da ucinim da mi bude bolje.........
pozdrav