Lečenje anksioznosti

[teemo]

za vjezbe disanja.

Malo sam se informirala o ovoj metodi.

Kod Amazon knjiga kosta 129€ . A recenzije nisu lose. Osim sto se zamjera skupoca i malo pretencioznosti, nesto nazvati svojim imenom sto je vec poznato...bla bla
ali... kazu da je napisano jednostavno i shvatljivo.
Metoda motivira i pokazuje put kako se rijesiti medikamenata.
A sto drugo treba , glavno da se proces zaustavi i krene se ka samoiscjeljenju.

[zoricab]

Draga teemo,
napokon sam ukapirala da si žensko! Izvini što to do sad nisam ukapirala!
A što se tiče knjige, znam da je skupa i zato sam vam dala prevedenu i besplatnu verziju.
Drago mi je da ti se dopadaju vežbe disanja. Meni su pomogle u različitim stanjima i situacijama!
Veliki pozdrav

[Stella]

Originally Posted by teemo

:
A sto drugo treba , glavno da se proces zaustavi i krene se ka samoiscjeljenju.

Nešto sam primjetila kako sve više ljudi ima "plitko disanje" a nemaju nekih patoloških promjena, nisu depresivni nego mi se čini da su u nekakvom grču kao u ljušturii a svaki je anksiozan. Malo me čudno gledaju kad im kažem da ne dišu kako treba i da im stanice ne dobivaju dovoljno kisika. Sve ovo sam napisala zato što mislim da nepravilno disanje i te kako pogoduje razvoju anksioznosti i depresije. Kad sam malo dublje to istraživala, došla sam na početak - trauma poroda. Naša klasična medicina uglavnom se bavi postporođajnom depresijom majki, no na PPD novorođenčadi ne obraća se pažnja. Plitko disanje ipak nešto govori ako se poveže posljedica sa uzrokom, obzirom da nam od anksioznosti i depresije boluje velik dio populacije.

[Nataša]

Zanimljivo je ovo što pišeš Stella. Možeš li mi pojasniti malo na što se točno misli kada se kaže "trauma poroda".
Je li to ona ista trauma promjene okoliša iz maternice u vanjski i hladniji svijet pun svjetlosti, bez pritiska stijenki maternice, itd?
Ili misliš na traumu umjetno vođenih poroda? Pod dripovima itd?

Jer ako se misli na prvobitnu definiciju, a stojimo kod teze da trauma poroda dovodi do povećane depresivnosti i anksioznosti (što bi trebalo svakako empirijski provjeriti), tada bi tisućama godina u prošlosti već bila povećana razina depresivnosti i anksioznosti kod ljudi. Pri tome je upitna sama definicija depresivnosti i anksioznosti. Jesu li to, u tom slučaju, tek pojmovi dvadesetog stoljeća kojim opisujemo emocionalna stanja kod ljudi-a koja supostojala oduvijek, samo što im se nisu davali nazivi i nije ih se tako pomno proučavalo?

Depresivnost bi trebala proizlaziti iz uvjerenja neispunjavanja vlasitih očekivanja prema sebi, a anksioznost iz procjene neispunjavanja očekivanja koju naša okolina ima od nas. Meni se nekako čini da je to ponajviše psiho-socijalno uvjetovano.

Ali me svejedno zanima teza o traumi poroda, ukoliko ti se da objašnjavati? Mene kao defektologa jako zanima sve što beba proživljava u prenatalnom i neonatalnom periodu. Znam da svi događaji mogu imati posljedice na budući život osobe.

Srdačno!!

[Stella]

Rado ću odgovoriti Nataša, iako još uvijek istražujem to područje teško je obuhvatiti sve čimbenike u dvije kategorije. Stavila sam naglasak na "plitko" disanje kao na prvi pokazatelj traume poroda, ali ne smijemo zanemariti niti druge okolnosti koje pogoduju razvoju depresije kod novorođečadi a to je svakako psihofizički status majke tijekom trudnoće. Danas više nije tabu tema kako nerođeno dijete doživljava svijet izvana i upoznaje se sa njim preko doživljaja svoje majke te na taj način već prije poroda ima određen i oblikovan "svijet" koji ga čeka.
No vratit ću se na plitko disanje.
Porodi su bili uvijek sa nekom od komplikacija, osobito kad je trudnoća prenešena i kod carskog reza, a zatim kod beba koje su imale veću porodjajnu težinu (iznad 3.5 kg).
Upotreba dripa i njegov kemijski sastav upućuje na neke zaključke ali to ću ostaviti za kasnije dok u potpunosti ne završim istraživanje.
Kod takozvanih normalnih poroda sa urednim tijekom trudnoće (fizički status) najveći i najznačajni šok koji beba doživi nije pljesak po guzi (ali ne zanemarimo i taj faktor) nego odvajanje od majke u prvim minutama života, nepoznati ljudi i njihove energije. Ovdje naša medicina čini katastrofalnu pogrešku i možda nesvjesno predodrede bebu da doživi jedan oblik PPD-a što se s godinama i odrastanjem može razviti u ozbiljne poremećaje i psihoze.
Kod takvih slučajeva radi se tehnika koja se zove "preporađanje" naime oboljelog se "vraća" u stanje prije poroda i iscjeljuju se sve traume iz prenatalnog i neonatalnog perioda. U fazi poroda svi reagiraju jednim oblikom "gušenja" i nepravilnim disanjem ali strah koji su doživjeli u prvim minutama nakon poroda je riječima neopisiv.
Rezultati ove metode su fascinantni jer nakon "preporađanja" ili ponovljenog poroda uz djelovanje psihoenergoterapije već nakon mjesec dana nema depresije niti anksioznosti a osoba se vraća u normalni tijek života otpuštajući strah i šok od okoline.
Mislim da je to područje koje još treba puno istraživati i razvijati i u smislu psihoenergoterapije ali i u klasičnoj medicini više posvetiti pažnje toj temi.
Prošla sam edukaciju sa nekoliko liječnika porodničara i pedijatara koji sada imaju drugačiji pristup tijeku poroda, pratim tu dječicu kroz njihov razvoj u prvih godinu dana života i moram priznati da su razlike vidljive i kod dječice i kod majki.
Plitko disanje jedan je od bitnih pokazatelja da uzrok leži u prenatalnoj i neonatalnoj fazi svakog djeteta.
Nadam se da te nisam ugnjavila sa ovim dugim tekstom.

[Nataša]

Hvala ti Stella, jako mi je zanimljivo bilo čitati. I ja mislim da su vrlo važni uvijeti u kojima se odvija porođaj. Upoznata sa nekim tendencijama da se u porođajnim dvoranama smanji svjetlost, a poznate su mi i tehnike prirodnih porođaja (u vodi npr ili na stošcu). Znam čak iz prve ruke da u Nizozemskoj u većini slučajeva žene rađaju kod kuće, kako bi se osigurala prirodnost uvijeta za majku i dijete.
Ja sam bila u Rijeci oba puta (bolnica koja slovi za Bolnicu prijatelja djece). U usporedbi s mojom sestrom koja je rađala u Sisku, već sam uočila neke prednosti, premda bi na još puno toga trebalo raditi.
Ti se dakle, aktivno angažiraš oko tog pitanja, kada kažeš da pratiš neke bebe. Da li ti je poznat pokret Ranih intervencija u prevenciji teškoća u razvoju? To je socijalni pristup, a ne medicinski, djeci koja se rađaju ili pri porodu stječu neke neurološko-razvojne rizike. Ndam se da sam ovo dobro opisala, neka mi oprosti netko tko je bolje upućen od mene .
Ukratko, neobično je važno baš pavovremeno intervenirati u razvoj dojenčeta jer se tako mogu prevenirati mnoga razvojna odstupanja. Mi ovdje govorimo o depresivnosti i anksioznosti. Možda se u ranom razvojnom dobu na neki način stječe skolnost takvim stanjima (ukoliko se i genetski ne prenosi). O samom plitkom disanju nisam nikada ništa proučavala. No, izabrala sam za svoju djecu vrtić u kojem imaju odgajateljicu koja s njima grupno radi nešto slično vježbama disanja, opuštanja i pozitivne vizualizacije. Smatram to jako korisnim za odgoj djece u današnjem svijetu.
Pusa i puno ti hvala na razgovoru.

[Stella]

Poznat mi je pokret Nataša, svi nastojimo postići bolje uvjete prilikom trudnoće i poroda, ljudi još nisu svjesni koliko sam porod utiče na razvoj djeteta u kasnijoj dobi.
Ne vodi se računa o osnovnim stvarima prilikom samog poroda a kakva šteta nastupa za zdravlje novorođenčadi još manje. Evo samo jednog primjera, što ne iziskuje nikakve opterećujeće promjene za zdravstveni sustav, dapaće još ga i rasterećuje. Najbolji položaji za rađanje su stajanje, sjedenje, čučanje i klečanje, dakle uspravni položaji. Kod uspravnog tijela dobiva se nepohodna pomoć sile teže i omogućava se trtičnoj kosti prirodni odmak 2-3cm unatrag što povećava prostor zdjelice i olakšava prolazak glavice. Ovi položaji također potpuno rasterećuju međicu i mogućnost razdora je minimalna. Horizontalni položaji, pogotovo kad se leži ravno na leđima, su najgori mogući položaji za rađanje. Horizontalni položaji, uključujući polusjedeći položaj, jako opterećuju trtičnu kost koja zbog toga ostaje nepomična, pritišću bebinu glavicu uz majčinu aortu i tako smanjuju dovod krvi djetetu te prisiljavaju majku da rodi uzbrdo. U ovom je položaju pritisak na međicu vrlo snažan i neprirodan i često je potrebno učiniti epiziotomiju.
Nitko o tome ne vodi računa što beba prolazi u fazama poroda i kakve to posljedice ostavlja na njem psihofizički razvoj.
U većini naših Klinika traže da majke potpišu da će rađati na krevetu (bok ili polubok) jer to je ustaljen sistem. Sada možeš povezati zašto prije u vrijeme dok su se djeca rađala u kući nije bilo toliko depresije i anksioznosti. Rađanje u klinici podržavam zbog drugih razloga ali ovakav ustaljeni pristup metodama poroda u klasičnom smislu ne vodi nikuda nego u bolest. Na tome treba puno raditi i dokazivati štetnosti takvih poroda, ovdje ne mislim samo na horizontalni položaj kod poroda, osobito za tek rođenu djecu.

[zoricab]

Drage devojke,

uživala sam čitajući vaš razgovor, ali ste mi s druge strane "unele strah u kosti" zbog tih trauma poroda!
Hoću reći da su mi oba poroda bila izuzetno teška (devojčica 4 kg, 58 cm duga, 37 obim glave, a dečak 4kg i 100g) , posebno sa ćerkom gde smo zamalo glavu izgubile obe!!!
Šta mi predlažete, obzirom da postoji velika verovatnoća da mi je kćerka ponekad anksiozna, razdražljiva je, u srednjoj školi je imala osečaj kako je zidovi "guše" itd, iako sam ja to povezivala sa godinama (u avgustu puni 19 god), sada vidim da je to ipak nešto ozbiljnije!?
Veliki pozdrav

[Stella]

Zoko ti si samo potvrdila ono o čemu ja govorim zadnjih 9 godina. Ali nemoj se plašiti jer naš narod kaže kad poznaš otrov znaš i protuotrov.
Usmjeri pažnju na tijek svog poroda i pokušaj zamisliti što je tvoje dijete tom prilikom doživljavalo, mislim da ćeš doživjeti jednu potpuno drugačiju percepciju stvarnosti. To je prvi korak. Njegovo osvještavanje kroz tvoju svijest traje i po nekoliko dana, a ako si praktičar neke energetske tehnike ići će puno lakše samo bih morala znati što je to. Možemo ovo konkretno raspraviti na radionici da ne idemo u off topic. Mogu ti dati dovoljno konkretnih savjeta da pomogneš svom djetetu a i sebi jer moraš znati da je za svaku majku porod jedna vrsta traume koja ostaje duboko u podsvijesti. A tek za bebu...

[zoricab]

Draga Stella,

ne brini za, jer ovo i jeste tema o lečenju anksioznosti, tako da par saveta neće škoditi. Ali ako smatraš da ipak pređemo u radionicu, čekam te tamo.