Ovo je diskusija na temu Lečenje anksioznosti u podforumu Anksioznost http://www.youtube.com/watch?v=wcwrB...layer_embedded
Evo josh neshto shto bi moglo svima da pomogne kako ...
Evo josh neshto shto bi moglo svima da pomogne kako ja to skontah, malo je nezakonito, ali kad je zdravlje u pitanju, ja stvarno nemam granica, no hvala Bogu te sam zdrav. Mozhe ovo biti odobreno u koliko se ne zloupotrebljava, svako ima pravo na svoju pivatnost valjda ako nije zloupotreba u pitanju.
Dragi JasminG,
iz dubine mog srca vam se zahvaljujem.
Osecam se bolje nakon vaseg odgovora. Sretna sam sto ste uspeli za tako kratko vreme da se oporavite. To samo pokazuje da ste i vi jaka i hrabra licnost. Ja se konacno ne odupirem vise mojim napadima nego ih spremna docekam. U pravu ste kada kazete za fizicke simptome, i kod mene je isti slucaj , nakon svakog napada budem iscrpljena ali i pored toga ne odustajem.Proslo je par dana a da mi nisu dosli u posetu, to je vec dobar znak . Suocavala sam se sa mnogo tezim iskusenjima i nikada nisam odustajala od svojih ciljeva, necu ni sada. Moj sin je izvor neogranicene ljubavi i svetlosti a zbog njega sam spremna suociti se sa svim nedacama ovog sveta.
Iskreno se nadam i verujem da cu uskoro moci da vam kazem da sam se potpuno oporavila. Sve bi izgledalo mnogo bolje da je okolina u kojoj zivimo pozitivna . Ja i moj sin se svakodnevno suocavamo sa rasizmom i odbijanjem a to je veoma bolno i za njega i za mene. Ne radi se samo o predrasudama vec o ljudima koji vam otvoreno kazu da njemu nije mesto medju njihovom decom. Sve to u meni izaziva bol i svakodnevno se pitam zasto mu ne daju priliku da im pokaze put ljubavi i srece. Ja sam im oprostila, pokazala razumevanje i zamolila da razgovaraju sa svojom decom ako ista drugo da ga ne vredjaju kada ga vide ali nazalost bez ikakvog pozitivnog efekta. A da samo vidite mog Alexa pravi andjeo sa svojim plavim okicama iz kojih mozes procitati ljubav i nesebicno davanje. Spremam mu njegovu prvu izlozbu u jednoj od poznatih galerija u Limassolu. Sve to samo da im pokazem da i ta deca mogu da izraze svoja osecanja kroz svoj rad. Ovo vam pisem samo zato da bi shvatili uzrok mog stanja. Jednostavno nakon hronicnog stresa i svakodnevne borbe , sukobljavanja, dokazivanja i da ne nabrajam vise, presla sam granice svog praga tolerancije i odrazilo mi se na zdravlje ali nista to je samo jos jedna borba sa samom sobom i znam da cu je pobediti.
Hvala na podrsci.
Draga Afroditi
Svet nam pruzha mnogo losha, teshka i bolna iskushenja, trebamo da budemo svesni toga i da na to ne cutimo, vec svaki put da reagujemo kada nas neko uvredi ili hoce da nam naudi, jer u choveku se stvara stanje afekta, kada je puno nadrazhen negativnim podrazhajima iz sredine, a ako u tom trenutku pretrpite i svoj bes pokushate da smirite, varate se. Kad vam god neshto zasmeta reagujte shto brzhe, nemojte da trpite neku uvredu ili slichno, jer su uvrede preusmerene direktno na vas i ukoliko ne uzvratite, javljaju se frustracije ili osujecenost, a vremenom frustracije osobu chine labilnom shto je loshe. Primer: Kada o sebi stvarno mislite da ste lepi i onda neko dodje i kazhe vam da vam je nos veliki npr. vi odmah gledate nos i pochnete polako da osecate nezadovoljstvo, onda pridje druga osoba iz zle namere kao i prva i kazhe vam da vam ochi nisu bash posebne, vi precutite i odmah pred ogledalo stanete i kazhete, joj ni ochi mi ne valjaju, i tako sve ide do potpunog gubitka samopouzdanja i stabilnosti, tako se to desi, a kada budete davali odgovore u onim momentima kada to bude potrebno da sebe odbranite onda cete sebe josh jache uveravati da ste neko i neshto, a i ljudi ce vam sa vishim poshtovanjem prilaziti i shto je najbitnije tako ce vrlo mala mogucnost biti da se osetite osujecenom. Shto znachi budite svoji, ne dirajte nikog, ali ubijte zbog sebe ako treba. Cutanje kada je choveku teshko spasi ga od trenutne svadje, rasprave itd, ali se kasnije reflektuje na frustraciju shto izaziva psihichku labilnost, ne osvrcite se na prebacivanja po ulici i takve provokacije, jer su nebitne i ne mogu vam nishta, a ako hoce da ugroze egzistenciju vas i vasheg sina kao npr kao njegovi vrshnjaci shto ga vredjaju, direktno reagujte. Ne trpite bash nishta. Mozhda ce sad ljudi po forumu misliti da sam skrenuo sa uma shto nalazhem kao neku agresiju, ali znam iz svoje struke koliko je loshe kad chovek trpi i akumulira negativnu frustracionu energiju. A da se vratim na vash sluchaj, morate da verujete da ste zdravi, zapamtite to, morate!!! I trazhite zadovoljstvo u ama bash svemu! Imate dete :), neka vam on bude put do izlaska iz krize, svaki put kad pochnete da se plashite samo skrenite misli na neshto shto vas chini srecnom, odma pochnite da mislite kako da ga obradujete. Puno mi je drago shto ste napredovali, nece vas to josh dugo drzhat :), ako hocete i da se kladimo :))? SAMO ZNAJTE DA STE VI VI I DA STE VI ODUVEK ZDRAVI I PRAVI BILI I RADITE NA SAMOPOUZDANJU. Fizichku aktovnost nemojte nikako izostavljati, shto manje lezhanja i sedenja, osim kad crkavate od umora i kada hocete da spavate :))), dacu vam josh nekih saveta za dalje napredovanje :), jer osecam da ste pri kraju krize, ubedite sebe da ste zdravi :).
Dragi JasminG,
mnogo mi znace vase razumevanje i vasi saveti.
Slazem se sa vama kada kazete da ne smemo trpeti tudje uvrede sigurno je da se ta negativna energija prenosi ali samo ako mi to sami dozvolimo. Ja reagujem u momentu i skrenem im paznju na njihovo ponasanje ali nakon toga se ipak osecam porazenom zato sto njih moja reakcija ne dodiruje. Razmisljam cak i da napustimo Kipar . Ja sam jedna majka koja se bori za prava svog deteta i naravno svih MOJIH Daunovaca sa Kipra ali moj glas samo nije dovoljan. Pre godinu dana sam pocela pisati knjigu koju nazalost nisam zavrsila(U medjuvremenu se pojavila anksioznost sa P.napadima). Potpisala sam Ugovor sa jednom izdavackom kucom iz Atine. Pisem je na grckom jeziku kojim veoma dobro vladam za razliku (sramota me je) od svog maternjeg jezika. Nameravam od sutra da nastavim sa pisanjem i ako Bog da da je zavrsim do kraja godine.
To cinim iskljucivo da bi podrzala druge majke kako ne bi izgubile nadu i volju i kako moraju da istraju i izbore se za svoju decu.
Ja sigurno necu profitirati , postigla sam dogovor da od ukupno (Daj Boze) prodatog tiraza 40 % ide na Genetski institut u Zenevi. Postigli su neverovatne rezultate vezano za DNK kod dece sa Daunovim Sindromom ali su jos uvek u eksperimentalnoj fazi.
Ja ne gubim samopouzdanje, desi se ponekad da ga poljuljaju zlonamerni oko mene ali srecom brzo uspostavim ravnotezu. Danas sam pobedila strah od visine. Otisla sam sama autom na najvisi deo Limasola i posmatyrala panoramu grada i zalazak sunca. Bilo je predivno. Poptuno sama mozete li verovati? Preplavio me je predivan osecaj , bila sam sretna. Uspela sam da odvojim nakon duzeg vremena svojih 5 min. Povratak nije bio tako lak. Osetila sam grc u stomaku i shvatila da cu imati posetu. Alexova slika koju uvek nosim sa sobom i njegov kamencic u obliku srca koji mi je dao pre izvesnog vremena a koji sam ja nazvala mojim kamenom zahvalnosti i ljubavi me je vratio u normalu i do napada nioje doslo. Sretno uz trestanje muzike vratila sam se bezbedno kuci. Znaci sve je u nasoj glavi ako uobrazimo i non-stop razmisljamo o tome vuce nas nazad i izaziva depresivna stanja, stanje izolovanosti gde jednostavno vise ne mozete normalno da funkcionisete. Srecom ja sam toga duboko svesna i ne dozvoljavam sebi da se vratim nazad vec hrabro idem napred.
Po ko zna koji put moram reci da sam veoma sretna sto sam na ovom forumu gde sam pronasla sebi slicne duse.
Volim vas!!!!!!!!
Draga Afroditi
VIdite i sami da se lechite neverovatnom brzinom, shto se tiche konkretnih strahova koji imaju izvor, njih mozhemo nazvati fobijom vec, strah visine, zatvorenih prostora, pauka itd cete lechiti SASTAVNOM SENZITIZACIJOM, to predstavlja lechenje putem suochavanja sa fobijom, morate se izlagati npr visini, ali postepenim putem, prvo sa neke terasice, pa sa neke malo vishe visine, dok ne stignete do neke zgrade, onda se popnete na bash neki visoki soliter i morate biti izlozheni visini tj strahu najmanje sat vremena, ali neka neko bude to u sluchaju da vam ne bude teshko, da bi vas u tom sluchaju zadrzhao, to je najuspeshnija metoda lechenja fobije, ali samu anksioznost na taj nachin nemoguce je lechiti jer ne znamo chega se plashimo, ali anksioznost se lechi kao shto smo vec naveli potiskivanjem loshih misli razmishljanjem o velikim postignucima, lepim stvarima, jakom voljom i fizichkim aktivnostima. Moj savet je, ako vec hocete da idete sa Kipra, pokushajte da odete sa balkana uopshte, jer je svuda isto, idite u Nemachku, Holandiju, Austriju gde ce te naci osnovnu kulturu i gde cete moci da zhivite bez tog dodatnog tereta koji drugi namecu. Znam da vam teshko pada i kada odgovorite na provokacije, ali verujte mi lakshe vam je tako, jer kada bi samo cutali onda bi josh gore bilo, mada sve dodje na svoje mesto kako je i sami Bog ostavio, kako se u narodu kazhe, "posle kishe uvek sunce dodje", i zhivite diskontinuirano, nemojte da vam predhodni dan pokvari sadashnji dan, svaki dan je sve bolji i bolji, pa i kad naidje neki losh dan, znajte da ce sutra sigurno doneti bolje :))).