Apipunktura

[Spring]

Apipunktura - je aplikacija pčelinjeg otrova na akupunkturna, odnosno na bolna mjesta na koži. Izričaj - apipunktura je izvedenica od: apis – pčela; - pungere – ubadati! Sama primjena otrova prakticira se putem pčelinjeg uboda ili aplikacijom pripravka pčelinjeg otrova.

Pčelinji otrov

Medonosne pčele na kraju zatka imaju organ zaštite – aparat koji se sastoji od žalca, dvije žlijezde s otrovom i rezervoara otrova. Dio žalca ima zupce koji sprječavaju izlazak žalca iz kože nakon uboda. Žalac ostaje u koži, a pčela ugiba za nekoliko sati. Ako se želi smanjiti djelovanje otrova, žalac treba odmah izvući iz kože.

Najveću količinu otrova izlučuju mlade pčele - stare 17-18 dana!
Pčelini otrov – apitoksin ( od grčke riječi “Apis” – pčela i “toxikon” – otrov) je bezbojna gusta tekućina karakterističnog mirisa na med i gorkog okusa. Na zraku brzo otvrdne i gubi hlapljive frakcije. Lako se topi u vodi.
Još su Hippokrat i Galenus koristili pčelinji otrov u liječenju nekih bolesti. Osnivač suvremene apiterapije ( liječenja medom, općenito) je prof. M.I. Lukomskij (1864.g.) iz Sankt-Petersburga, koji je proučavao mogućnost liječenja reumatizma i neuralgije ubodima pčela. U drugoj polovini XX stoljeća, povećao se broj pristalica liječenja pčelinjim otrovom, pa je apiterapija dobila svoj status u medicini.

[Spring]

Pčelinji otrov sadržava oko 41 % suhe tvari. Njegova toksična svojstva, ostat će nepromijenjena nekoliko godina, ako se otrov osuši, u protivnom gubi svoju aktivnost pod utjecajem nekih bakterija i enzima.

Otrov sadržava: bjelančevine, masne tvari iz skupine stearina,kiseline i lužine.

Bjelančevine otrova dijele se u osam frakcija, ali na čovjekov organizam djeluju samo tri: nulta frakcija ( F-0), frakcija 1 ( F-1) i frakcija 2 ( F-2).
Bjelančevine F-O frakcije, imaju toksično djelovanje i predstavljaju balastne tvari.
Frakcija- F1 nazivase melitin ( molekulske mase oko 35 000). Melitin čini osnovu ( oko 70 %) u sastavu i djelovanju pčelinjeg otrova. Otapa eritrocite u krvi; pospješuje kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića; smanjuje krvni tlak; blokira periferne i centralne živčane sinapse. Melitin djeluje i lokalno, nadražuje i izaziva upalne reakcije na mjestu unošenja.

U ovoj sastavnici pčelinjeg otrova nalazi se 15 aminokiselina: alanin, valin, leucin, izoleucin, serin, tionin, lizin, arginin, triptofan, prolin, tirozin, cistein, metionin, fenil-alanin i histidin. Nadalje, sadržava i dva aktivna enzima fosfolipazu A i hijaluronidazu. Melitin nema toksično djelovanje na organizam, ako se koristi intravenozno i u odgovarajućoj dozi!

U stanicama tumora i metastaza, melitin vrši inhibiciju proteina kalmodulina koji veže ione kalcija čime sprječava poliferaciju ( umnožavanje) tumorskih stanica!

U pčelinjem otrovu nalaze se mnogi mikroelementi: kalij, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, bakar, cink, sumpor, mangan, klor. Glede tako raznolikog kemijskog sastava, pčelinji otrov ima višestruko djelovanje na čovjekov organizam.

[Spring]

Pri aplikaciji, pčelinji otrov, izaziva lokalne i opće reakcije. Lokalne upalne reakcije, nastaju na mjestu uboda i izražene su crvenilom kože, oteklinom, povećanom lokalnom temperaturom, osjećajem žarenja i boli.

Lokalna reakcija pojavljuje se odmah! Sluznica i konjunktiva jače reagiraju na pčelinji otrov, pa upala traje duže.

Opći simptomi ovise o toksičnom djelovanju otrova na centralni živčani sustav. Neki ljudi od uboda samo jedne pčele mogu imati tešku alergijsku reakciju; premda toksične reakcije dolaze od uboda velikog broja pčela – preko 100 pčela. Pčelinji otrov u malim dozama, aktivira zaštitne mehanizme organizma te stimulira funkciju hipofize i nadbubrežne žlijezde.

Opće toksično djelovanje pčelinjeg otrova, melitina, je razaranje “komunikacije” u organizmu, tj. prijenosa živčanih impulsa. Toksična doza usporava djelovanje enzima koji sudjeluju u grušanju krvi. Nadalje, izaziva i kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića, slično kao kod djelovanja acetilholina.

Utvrđeno je da pčelinji otrov blokira prijenos živčanih impulsa u srce po nervus vagusu. Upravo to svojstvo otrova, da blokira živčane sinapse, otvara perspektive za njegovu široku primjenu u cilju liječenja.

Sastavnice pčelinjeg otrova, povećavaju propusnost krvnih žila! Temeljem toga, pčelinji otrov je dobro pomoćno sredstvo u liječenju hipertenzije, endarteritisa, čira na želucu i dvanaesniku i hipertireoze i dr.

[Spring]

Pčelinji otrov djeluje antimikrobno na 17 vrsta bakterija. Neki znan- stvenici drže da je pčelinji otrov najjači, prirodni, antimikrobik. Vodena otopina ne sadržava mikroorganizme čak ni u razrjeđenju od 1: 50 000, a razrijeđenja od 1: 500 000 do 1: 600 000, stimuliraju umnožavanje nekih jednostaničnih organizama. Između toksičnih i ljekovitih doza pčelinjeg otrova, postoji vrlo široka mogućnost liječenja za mnoge bolesti i tegobe.

Vršena su mnogobrojna istraživanja antimikrobnih osobina otrova pčela, uzimanog u razna godišnja doba, kao i kod prisilnog hranjenja pčela šećernim sirupom, u koji su dodani antibiotici ( penicilin i streptomicin).

Rezultati istraživanja dokazuju da najjače antimikrobno djelovanje ima pčelinji otrov uzet od pčela koje su se vraćale s paše.

Ako su pčele hranjene šećernim sirupom, antimikrobno djelovanje je slabije. Pčelinji otrov uzet zimi, u rano proljeće ili kasnu jesen, ima vrlo slabo antimikrobno i protuzoicidno djelovanje.

[Spring]

Prije početka liječenja, valja izvršiti biološku probu kako bi se provjerila podnošljivost na pčelinji otrov. Pacijentu se dva dana unosi injekcijom, 5 ml apitoksina ( razrjeđenje1:100). Ako je podnošljivost dobra, doza se povećava na 10 do 15 ml. Liječenje pčelinjim otrovom ne izvodi se, ni u kojem slučaju, bez odobrenja osobnog liječnika!

Pčelinji se otrov, u cilju liječenja, u organizam može unositi na nekoliko načina: direktnim ubodom pčele- apipunkturom, utrljavanjem, metodom elektroforeze, ultrazvukom, ubrizgavanjem, inhalacijama, te oralno.

Mnogobrojnim kliničkim istraživanjima je utvrđeno da je najučinkovitije unositi otrov izravnim ubodom pčele.

Prije liječenja, valja provjeriti osjetljivost bolesnika na pčelinji otrov. Najpouzdaniji i obavezni način testiranja su biološke probe. Izvode se u dvije faze:

U prvoj fazi, koža se, u predjelu križa, očisti alkoholom na to se mjesto stavlja pčela. Nakon 5-10 sekundi od uboda, treba izvući žalac - tada u organizam ulazi minimalna doza otrova. Sljedećeg dana vrše se pretrage mokraće gdje se određuje sadržaj bjelančevina i šećera i obavljaju druge biološke probe.

U drugoj fazi, žalac pčele se izvlači minutu nakon uboda. Ako je sljedećeg dana nalaz urina normalan, čovjek nema pojačanu reakciju.

I, može se početi s liječenjem!
Klasičan način aplikacije izvodi se tako da se pčela uzime za krilca sa dva prsta ili pincetom, s leđne strane, i stavlja se na predviđeno mjesto na tijelu. Žalac se izvadi nakon kontrakcije!

Kod alergije na ubod, pacijentu valja žurno dati ( potkožno) 1 ml adrenalina (1:10 000), te antihistaminski preparat.
Ako bolesnik ne podnosi otrov, liječenje se ne smije izvoditi!

U vrijeme liječenja, potrebno je jednom tjedno vršiti pretragu mokraće i krvi. Paralelno se preporučuje oralno uzimanje meda ( 100 g/dan). Liječenje otrovom može se kombinirati s drugim ljekovitim sredstvima i balneoterapeutskim postupcima.

Liječenje metodom uboda, preporučuje se izvoditi prema shemi koju odredi liječnik, odnosno:

- Prvog dana – jedan ubod; drugog– dva uboda; trećeg– tri i tako redom tri serije ili 9 dana. Terapija se prekida na 3 dana, pa nastavlja. Svakodnevno se stavljaju tri pčele sve dok bolesnik ne primi preko 100 uboda.
U lječilištima pod kontrolom – apiterapeuta, liječenja se može skratiti, odnosno produžiti, već prema stanju stanju bolesnika.

Kod spondilartritisa optimalno mjesto za ubode je područje križa.
Kod artritisa s deformacijama, pčele se stavljaju u području križa i na zahvaćene zglobove.

[Spring]

Ateroskleroza i endoarteritis zglobova donjih ekstremiteta, ishijasa i spondilitisa, ubodi su u području križa u pravcu nervus ischiadicusa.

Kod liječenja atrofiranih rana i rana koje teško zarašćuju, ubodi trebaju biti raspoređeni na udaljenosti od 5 cm od rane i ne smije ih biti više od 12 uboda u jednom tretmanu. Tijekom liječenja ne smije biti više od 200 uboda.

Kod reumatske groznice ( carditisa), horeje i bronhalne astme, pčele se stavljaju na grudni koš i na leđa. U jednoj aplikaciji, smije biti do 6 uboda.

Bolesti perifernog živčanog sustava liječe se stavljanjem pčela u pravcu bolesnih živaca, a kod radikulitisa – u području križa. U jednom postupku može biti do 12 uboda.

U liječenju hipertenzije pčele se stavljaju iza ušnih školjki i na križa. U jednoj proceduri može biti do 6 uboda.

Unošenje pčelinjeg otrova u organizam čovjeka može se izvoditi ubrizgavanjem u kožu. U tu svrhu koristi se rafinirani otrov u ampulama. Prednost ove metode sastoji se u tome što se otrov može točno dozirati. Ponekad se injekcije mogu davati direktno u bolesne zglobove ili bolne točke. Primjerice, kod išijasa i neuralgija.

[Spring]

Elektroforeza pčelinjeg otrova je prvi puta bila primijenjena 1936. godine. Kod te metode, koriste se hidrofilni umeci raznih veličina ovisno o površini na koju se unosi otrov. Umeci od gaze, moče se u 10 postotnoj otopini pčelinjeg otrova u vodi i alkoholu i stavljaju ispod obje elektrode. Elektrode se stavljaju na mjesta najjače boli i spajaju s galvanskim aparatom. Jačina struje treba biti 20 mA, a dužina postupka – 20 do 30 minuta. Jedna terapija, sastoji se od 15 do 20 aplikacija.

Unošenje pčelinjeg otrova u organizam inhalacijom, također je jednostavno i učinkovito. Primijenjuje se u liječenju bronhalne astme i drugih bolesti dišnih putova. Pare pčelinjeg otrova udišu se iz inhalatora.
Utrljavanje pčelinjeg otrova u kožu, u obliku masti, je najjednostavniji i najpraktičniji način liječenja.

Mast od pčelinjeg otrova se pravi od vazelina, salicilne kiseline, te kristala silikata koji traumiraju kožu pacijenta. To je neophodno jer apitoksin ulazi u krv samo preko oštećene kože.

Pčelinji otrov u tabletama, služi za oralno uzimanje. Jedna kura liječenja sastoji se od 25 tableta koje sadržavaju otrov od 1 do 2 pčele / tableta. Oralno uzimanje pčelinjeg otrova je, u odnosu na druge metode, manje učinkovito, jer želučano-crijevni enzimi, slabe učinkovitost otrova!

Preuzeto sa http://www.pcelinjak.com/content/view/1250/146/

[alison]

Mnogi liječnici humane medicine koji su istraživali to područje, dokazali su da pčelinji otrov:

smanjuje bol tako što se povećava lučenje prirodnog kortizona
snižava krvni pritisak
povećava razinu hemoglobina i leukocita
učinkovit je i preporučuje se u liječenju upale zglobova
ublažava neuralgije
djeluje protiv upale krvnih žila
djeluje protiv deformirajućih spondiloartroza
liječi bolesti perifernog živčanog sustava
pomaže sanirati trofične i slabogranulirajuće rane
ublažava aterosklerotična oštećenja krvnih žila
djeluje protiv upalnih infiltrata
djeluje protiv bronhijalne astme
liječi migrenu
koristi se u slučaju hipertonične bolesti
djeluje protiv iritisa, iridocyklitisa
povećava snagu skeletnih i srčanog mišića
proširuje krvne žile mozga i povećava priljev krvi u moždane krvne žile
pojačava koronarnu cirkulaciju krvi
djeluje antialergijski
potiče rad hipofize i nadbubrežne žlijezde
smanjuje snagu uvjetovanih refleksa
produžava vrijeme zgrušavanja krvi, krvne žile čisti i čini ih elastičnijima
pomaže zarastanje rana i otklanjanje ožiljaka
poboljšava cirkulaciju u sklerotičnim krvnim žilama
ima radijacijski zaštitni učinak
poboljšava razmjenu tvari
smanjuje kolesterol u krvi i krvnim žilama
potiče stvaranje zaštitnih antitijela i bjelančevinastih frakcija krvnog seruma – gamaglobulina
djeluje protiv tumorskih stanica
obnavlja oštećene stanice i tkiva
utječe na zarastanje postoperacijskih rana i poboljšava njihovu elastičnost
povećava sveukupnu vitalnost organizma.


Kakvo je stajalište konvencionalne medicine o primjeni pčelinjeg otrova? Iako se taj proizvod primjenjuje vrlo uspješno, vjerojatno u svim zemljama svijeta, tek je nekoliko država legaliziralo njegovu primjenu (Rusija, Kuba, Rumnjska, Bugarska, Tajvan). Razmjerno je razumljivo da zbog određenog rizika, koje nosi primjena pčelinjeg otrova, liječnici humane medicine izbjegavaju ga primjenjivati. Ali, nije razumljivo da se liječnici nisu izborili za to da se pčelinji otrov legalizira kao lijek. Sigurno je da na Zapadu postoje lobiji koji se bore protiv legalizacije pčelinjeg otrova. Naime, ako bi se on popularizirao i počeo upotrebljavati kao lijek, a pčela ima svuda i praktički su besplatne, farmaceutska industrija i medicina ostale bi bez znatne dobiti od prodaje lijekova i od usluga, iako mnogi lijekovi daju skromne rezultate ili ne pomažu u liječenju određenih bolesti.

„Ako se odlučite koristiti pčelinji otrov, nemojte dopustiti da vas bilo što obeshrabri. Liječenje pčelinjim otrovom traži mnogo strpljenja. To nije magija – čarobna pilula, nego sredstvo koje će pomoći da se tijelo izliječi samo.“ (Charles Mraz, „Health and the Honeybee“).



Apitoksinoterapija: Liječenje proširenih vena

http://www.pcelinjak.com/content/view/1339/211/

[alison]

Prošle zime sam imala strahovite bolove u oba koljena, posljedica frontalnog sudara, samo jednom sam stavila pčelu da me ubode u bolnije koljeno i u roku od dva tjedna su oba prestala boljeti, ove zime mi se bol vratila u blažem obliku ali sam uz to primijetila i zadebljanje na zglobu lijevog kažiprsta, pa sam ponovila ubod samo u šaku... ishod možete i sami predpostaviti... okoštavanje sa kažiprsta se povuko, a koljena su prestala boljeti.

[alison]

A Chinese man receives treatment with bee venom for rhinitis, an inflammation of the nasal membranes, at a clinic in the Duqu Town of Xi'an, West China's Shaanxi province. A folk remedy for treating arthritis, back pain and rheumatism for 3,000 years in China, practitioners say that such pinpointed stings can repair damaged cells, stave off bacteria and ease inflammation.