lucero, u procesu sam već 2. put, u 4. nedjelji sad ;)
A, ok, možda sam vidjela tamo na temi, pa zaboravila.
Jesi počela s mudrama? Vezano za odgovor na ono što sam te pitala, bilo bi ti odlično napraviti rad s unutarnjim djetetom. Na 30 str. Hooponopono teme imaš dobar opis, osim onog iz Procesa. Ako još nešto treba pojasniti, reci. Općim radom na čakrama potrajalo bi puno dulje-ovako radiš ciljano na konkretnom problemu-događaju. Skopčano s tim, prije provjeri programe o opraštanju, uključujući i sebi, i opet ih provjeri nakon rada.
"Kuda koracam hoću da bacam
snopove zlatne svjetlosti."
s obzirom da sam uvijek bila vanserijski jaka (LAV žena, kako su mi drugi spočitavali), nisam nikad imala potrebu da od nekoga tražim bilo kakvu pomoć. Nije to bila stvar ponosa, zaista sam jedino ja sama bila oslonac sebi.
Počevši neko duhovno tragalaštvo (možda nije najsrećnije rečeno, ali trenutno ne mogu bolji izraz naći), ulazeći sve dublje u neke spoznaje, shvativši da uvijek i isključivo sami moramo doći do kakve bilo istine o sebi, pa da je najveća većina onoga što ljudi međusobno razgovaraju samo mlaćenje prazne slame, drama, bježanija i slično, došla sam do zaključka da ne treba ni sa kim ni razgovarati, sem u slučaju razmjene informacija. Nema svrhe.
Naravno, nisam sebi obustavila komunikaciju s ljudima, niti sam otišla u neku pećinu, samo sam potvrdila neku iskonsku potrebu za samoćom na par sati dnevno.
Vas dvije, lucero i Jesam, ste među prvim ljudima koji su u meni potakli nešto (posredstvom procesa, vjerujem) da želim s ljudima da dijelim iskustva na ovaj način.
Važno je moći i znati i uživati biti sam sa sobom.
Važno je slijediti svoj put, svoju misiju, svoju stazu.
Ali jednako je važno znati i moći to podijeliti s onima koji to razumiju.
Isto tako, ne treba čovjek slijepo slušati druge, no tu i tamo drugi mogu biti katalizatori našeg napretka ... sve ovisi o tome kako ih mi doživljavamo.
Puno sam naučila od drugih iako sam načelno vuk samotnjak i žena-lav (zato te jako dobro razumijem). Nije to čak niti izravno učenje, prihvaćanje tuđih savjeta, koliko ona neka riječ, pojam, sitnica, smjernica koju pokupim tu i tamo i koja me vodi na daljnje istraživanje, samopreispitivanje ili poniranje u sebe.
Evo da se i ja javim, i ja imam istu dg autoimuni hepatitis tip 1 hronka. Posto znam da je to rijetka bolest htjela bih da cujem misljenje i drugih koji imaju istu dg.
Meni je konst.dg u junu ove godine a imam 56 godina. Prvi simptomi su se pojavili poslije prelezane prehlade u januaru ove godine. Tad sam izgubila apetit, i pocela sam da ubrzano gubm kile tako da sam za sedam mjeseci izgubila trideset kila. Kad sam pocela raditi pretrage jetreni enzimi bili deset puta poviseni a bilirubinu pet puta poviseni uz i mr uredni nema nikakvih ostecenja. Sad sam ba pronizonu od 5 mg i imurana 3dana po jednu tabletu i cetvrti dan ne pijem i ursofalk dve tablete na vece. I alte i aste su se snizile i sad su 2 puta vece od ggornje granjice, a bilirubini u granicama normale. Samo da napomenem da sam pila caj id Sikavice i da mislim da mi je dosta pomogao.
Ukljucila sam se na ovaj forum u nadi da cu nauciti nesto vise i novo. Nema niti jednog posta o hipertireozi. Jako se razlikuje od hipo, ali jos je nezgodnije to sto se oboljeli razlikuju po lijecenju izmedju sebe bez obzira na slicnu dijagnozu.
Moj je slucaj proglasen hiper radi vrlo niskog TSH. Svi ostali nalazi su u savrsenom stanju, ali osobno se osjecam kao da imam hipo a ne hiper.
Umor, opadanje kose, debljanje bez obzira na vegeterijanstvo , izbacen kruh, meso , secer, kava , duhan. Masnocu koristim samo maslinovo i to jednu zlicu preko salate. Kuham juhe od povrca, a iskljucivo jedem sirovo ili na pari tek toliko da lakse zvacem. I tako 2 godine.
Nisam koristila nego do prije 1-og mjeseca nikakve kemijske preparate. No pocela sam osjecati drhtanje cijelog tijela narocito u predjelu zeluca pa prema stitnjaci, i to tokom noci i u jutro kad se budim, pa sad koristim pola beta blokera, tek toliko da mogu donekle spavati. Bolje se osjecam od njih, ali sam jako zalosna sto to koristim, jer to znaci da vjezbam stitnjacu da ne radi, pa postepeno bude skroz otkazala.
Znam da je najvaznije probati dokuciti uzrok i tocno ustanoviti zasto se bolest razvila. U NGM sam nasla da su ljutnja , stres , gubitak sigurnosti moguci uzroci. Smanjila sam sve na zaista nultu razinu, i je bolje se osjecam emotivno, ne brinem vise, nego kako ide ide.