Ja sam nedavno postala svjesna destruktivnosti koju suosjećanje iz ega može proizvesti. Baš ružna iskustva su mi donijela tu spoznaju.
Ali nešto drugo me u posljednje vrijeme zaokupilo: različitost puteva i iskustava žene i muškarca. Ove vaše replike su me vratile u ta razmišljanja... Da li možemo uopše imati jednake doživljaje npr. nečije patnje s obzirom na razliku u energijama koje su u nama različito izražene?
Empatija je univerzalna. Ako patiš patiš, nije bitan spol, dob ili intenzitet. Nekad te samo oneraspoloži, a nekad osjećaš fizičku bol od tuge. Koji god da je slučaj ego je taj koji to doživljava, odnosno crpi energiju i ulaže ju u patnju kao oblik samopotvrđivanja.
Donekle. Način na koji vidimo i doživljavamo svijet u ovoj fizičkoj dimenziji svakako ovisi o tome s kojih pozicija krećeš. Muškarci češće iz lijeve, logične, razumske strane mozga a žene iz desne, kreativne, intuitivne.
Zato i dolazi toliko puta do nesporazuma u komunikaciji među spolovima.
Nije ovo pravilo, da se razumijemo - ima muškaraca koji su objedinili oba principa u sebi, ali onako ugrubo možemo napraviti neku podjelu.
Tree, možeš li malo pojasniti - da ne govorim preopćenito.