"Ako stvarno želite da znate koliko ste bogati... Ne morate sjesti i izbrojati novac koji imate... Dovoljno je samo da puštite suzu... I izbrojite koliko će se ruku pružiti da je obrišu"...
Jer, ljubavnicima je vreme uvek kratko i nijedna staza nije im dovoljno dugačka. Jahali su na konjima, vozili se lakim kolima, ali najviše su pešačili, i to onim hodom kojim idu dvoje ljudi koji postoje samo jedno za drugo i onim karakterističnim korakom koji već sam po sebi kazuje da im je ravnodušno sve na svetu osim onoga što jedno drugom imaju da kažu.
Jer, ljubavnicima je vreme uvek kratko i nijedna staza nije im dovoljno dugačka. Jahali su na konjima, vozili se lakim kolima, ali najviše su pešačili, i to onim hodom kojim idu dvoje ljudi koji postoje samo jedno za drugo i onim karakterističnim korakom koji već sam po sebi kazuje da im je ravnodušno sve na svetu osim onoga što jedno drugom imaju da kažu.
Onda sam počeo da je iznevjeravam.
To ne znači da sam odavao naše tajne ili nju dovodio u nepriliku. Nijesam otkrivao ono što je trebalo da prećutim. Ali sam prećutkivao ono što je trebalo da otkrijem. Nijesam se opredijelio za nju. Znam da je prećutkivanje neupadljiva varijanta izdaje. Spolja ne može da se zaključi da li neko nešto prećutkuje ili je samo diskretan, pun obzira, izbjegava mučne i nezgodne situacije. Ali onaj, onaj ko se ne opredjeljuje, zna to dobro. Prećutkivanje podjednako izmiče tle pod nogama nekoj vezi kao i neke od spektakularnijih varijanti izdaje.
Ako je duh bogat, nema razloga da se ne dijeli i ne daje. Ako nešto dijeliš, onda dijeliš nesebično, bez želje da ti drugi uzvrate: u samom činu davanja ti nalaziš zadovoljstvo, pa si već nagrađen i više nego što si mislio. Radosno davanje: duša se pretvori u vrt pun proljeća i cvijeća. Nema veće sreće no kad u te uđe proljeće i kad tvoje biće rađa cvijeće. Nema ljepšeg prizora za ljudsko oko no kad se pupoljak otvara i rascvjetava. Ovo se ne može dokazati, ali može pokazati. Ne možeš razumom dokazati zašto živiš i zašto voliš: to se događa, kao što se cvijet razvije i miriše. Ljubav se ne može pojmovno odrediti... Ona je prevazilaženje vlastitih granica i ulivanje u druge: to je kao izvor u tebi koji se izliva i dijeli sa svima. U tvom srcu ima toliko pjesama da moraš pjevati, toliko snage da moraš igrati, toliko ljubavi da moraš voljeti...
Vaša vjerovanja postaju vaše misli.Vaše misli postaju vaše riječi.Vaše riječi postaju vaša djela.Vaša djela postaju vaše navike.Vaše navike postaju vaše vrijednosti.Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina.
Takvi smo mi ljudi, jednom merom merimo reč kad je upućujemo ljudima oko sebe, a posve drugom kad nas ta ista reč, vraćena, udari u lice. A stvar bi bila u redu kad bismo, upućujući reči drugome, imali bar deseti deo one osetljivosti koju pokazujemo primajući tu istu reč upućenu nama.
Kao što u rđavom selu nije dobro važiti kao bogat, jer se pre ili posle nađe neko ko takvog čoveka opljačka ili ubije – tako u izvesnim sredinama nije dobro uživati glas mnogo pametna ili darovita čoveka, jer će se uvek naći ljudi koje će sve učiniti da toga čoveka obore ili bar da mu život što je više moguće zagorčaju, tako da mu njegova pamet ili njegov dar na nos udare.