BILA SAM NA MJESTU DOGAĐAJA KOD IZBIJANJA PANDEMIJE ŠPANSKE GROZNICE 1918. GODINE
Svi doktori i ljudi koji su živjeli u vrijeme izbijanja španske groznice 1918. godine, govorili su da je to bila najužasnija bolest koju je svijet ikada vidjeo. Ljudi koji su danas bili zdravi, krepki i snažni sutradan bi već bili mrtvi. Ta bolest je imala karakteristike kuge, pridodane tifusu, difteriji, upali pluća, malim boginjama, paralizi i svim drugim bolestima protiv kojih su ljudi bili vakcinisani neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Praktično, cijela populacija je bila vakcinisana ili “zaražena” tucetom ili više bolesti – ili toksičnih seruma. Kad su sve te bolesti koje su doktori izazvali počele da izbijaju, to je postalo tragično.
Pandemija se vukla dvije godine i održavala u životu uz pomoć toksičnih lijekova kojima su doktori pokušavali da kontrolišu simptome bolesti. Koliko sam ja bila u stanju vidjeti, groznica je napadala samo one koji su bili vakcinisani. Oni koji su odbili vakcinaciju izbjegli su groznicu. Moja porodica je odbila da se vakciniše tako da smo se mi osjećali dobro dobro cijelo to vrijeme. (…)
Kad je groznica bila na vrhuncu, sve radnje su bile zatvorene isto kao i škole i preduzeća — čak i bolnica, zato što su doktori i sestre bili vakcinisani, te se takođe razboljeli. Nikoga nije bilo na ulici. Grad je izgledao kao neki grad duhova. Mi smo izgleda bili jedina porodica koja se nije razboljela od španske groznice; tako su moji roditelji išli od kuće do kuće pokupavajući da čine sve što je bilo u njihovoj moći kako bi pomagali bolesnima jer je tada bilo nemoguće doći do nekog doktora. Da su mikroorganizmi, bakterije ili virusi bili ti koji su izazivali tu bolest, onda bi oni imali mnogo prilika da napadnu moje roditelje jer su oni provodili mnogo vremena u blizini oboljelih. Međutim, oni nisu oboljeli od groznice, niti su donjeli kući neke mikroorganizme koji bi napali nas djecu i izazvali bilo šta. Niko iz naše familije nije obolio od te bolesti - nismo čak ni kihnuli - a bila je zima s mnogo snjega.
(...)
Bolest je bila zastupljena 7x više kod vakcinisanih vojnika nego kod nevakcinisanih ljudi...(...) LINK
__________________ Iznad dobra i zla Sve se Zna.Želiš li znanje ili ljubav? ...gde god da stignem pesnik je bio pre mene...
BILA SAM NA MJESTU DOGAĐAJA KOD IZBIJANJA PANDEMIJE ŠPANSKE GROZNICE 1918. GODINE
Svi doktori i ljudi koji su živjeli u vrijeme izbijanja španske groznice 1918. godine, govorili su da je to bila najužasnija bolest koju je svijet ikada vidjeo. Ljudi koji su danas bili zdravi, krepki i snažni sutradan bi već bili mrtvi. Ta bolest je imala karakteristike kuge, pridodane tifusu, difteriji, upali pluća, malim boginjama, paralizi i svim drugim bolestima protiv kojih su ljudi bili vakcinisani neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Praktično, cijela populacija je bila vakcinisana ili “zaražena” tucetom ili više bolesti – ili toksičnih seruma. Kad su sve te bolesti koje su doktori izazvali počele da izbijaju, to je postalo tragično.
Pandemija se vukla dvije godine i održavala u životu uz pomoć toksičnih lijekova kojima su doktori pokušavali da kontrolišu simptome bolesti. Koliko sam ja bila u stanju vidjeti, groznica je napadala samo one koji su bili vakcinisani. Oni koji su odbili vakcinaciju izbjegli su groznicu. Moja porodica je odbila da se vakciniše tako da smo se mi osjećali dobro dobro cijelo to vrijeme. (…)
Kad je groznica bila na vrhuncu, sve radnje su bile zatvorene isto kao i škole i preduzeća — čak i bolnica, zato što su doktori i sestre bili vakcinisani, te se takođe razboljeli. Nikoga nije bilo na ulici. Grad je izgledao kao neki grad duhova. Mi smo izgleda bili jedina porodica koja se nije razboljela od španske groznice; tako su moji roditelji išli od kuće do kuće pokupavajući da čine sve što je bilo u njihovoj moći kako bi pomagali bolesnima jer je tada bilo nemoguće doći do nekog doktora. Da su mikroorganizmi, bakterije ili virusi bili ti koji su izazivali tu bolest, onda bi oni imali mnogo prilika da napadnu moje roditelje jer su oni provodili mnogo vremena u blizini oboljelih. Međutim, oni nisu oboljeli od groznice, niti su donjeli kući neke mikroorganizme koji bi napali nas djecu i izazvali bilo šta. Niko iz naše familije nije obolio od te bolesti - nismo čak ni kihnuli - a bila je zima s mnogo snjega.
(...)
Bolest je bila zastupljena 7x više kod vakcinisanih vojnika nego kod nevakcinisanih ljudi...(...) LINK
A ne znam sto bih vise mislio tu oko svega toga.
Stvarno ne znam dali bih odbio cjepivo za svinjsku gripu ili bih prihvatio.
Puno se pise i govori oko toga,a ja se jos preispitujem.
Koliko znam groznica je napadala samo mlade ljude,stare ne,ili jako rijetko.
Te mislim da tu veliku ulogu nije imalo cjepivo,jer ono je samo kod slabog imuniteta moglo izazvati prodiranje virusa iz cjepiva ,a da su umirali samo cjepljeni ljudi ne vjerujem.Mozda zato su je bilo najvise cjepljenih osoba pa se cinilo da takvi i umiru.
Budite mudri i pametni, istražite ovu temu, te se nikako nemojte
cijepiti protiv svinjske gripe, previše je stvari sumnjivo, nelogično
pa ćete i dalje ostati medu zivima... Kliknite dolje i procitajte
tekst-ako to sve nije istina - zasto je žena onda tako brzo dobila
otkaz i hrpu prijetnji?!
I koliko ce vas odbiti cjepivo na jesen?
Da znam ako odbijem s kime cu biti u cuzi.
A bas si me nasmijala,onako iz vedra neba "ja cu ti nositi cigarete"..e ja cu traziti premjestaj u zg u zatvor da budemo svi s ovog foruma zajedno u celiji