Alternativno lečenje dijabetisa

[den92]

Što je to bamija, čula sam za tu biljku, ali neznam kako to izgleda i da li ima još koji naziv

[Brunolina]

Jel ima netko da je probao biljku bamiju, da kaže svoja iskustva?


Htjela bi ju isprobati, ali neznam od kud krenuti.

[Brunolina]

@barajevo: dali bioenergija može pomoći i kod tipa 1.? s obzirom imaš osobno iskustva, ali neznam koji tip dijabetesa imaš.
Naime, moj suprug ima tip 1. i strašno je skeptičan prema alternativi, čak je uvjeren da njemu nema pomoći, pa ja skupljam znanje i nadam se da ću mu to sve moći lijepo prezentirati i uvjeriti ga da krene isprobavati prirodne stvari koje su i drugima pomogli. Ako imaš kakav savjet, bila bi zahvalna. poz.

[lav]

Pozdrav svima
U ljecenju diabetesa mora se znati metod i nacin lijecenja .A posebno djelovanje lijekovitog bilja A ne teorije i placebo efekti .Bolestan covjek ima samo jednu zelju -da ozdravi ,da vidi rezultate, sta je kupio -biljni lijek.Da analizom krvi vidi rezultat djelovanjaHba1c.-ako mu je pankreas [langerhansovi otocici ]osteceni da se vide rezultati . A drugo su sve teorije .I najvaznije dijelovanje biljnog lijeka , vrjeme rezultati to je put k izljecenju .

O posledicama necu pisati , jer svi znamo sta su [neuropatija, nefropatija , krvotok , srce,oci .Vrlo podmukla bolest.

Diabetes [2] - hipoglikemija - nizak nivo secera .
U ljecenju hipoglikemije moraju se poznavati biljke , koje imaju efekat . Nisu ovo teorije , Posljedice su poznate[znojenje , muka tahikardija , koma . Sta kaze naucna medicina -stalno mjerenje, kontrola,slatkoI i ugljenohidrata[posebno ], -proteina -masti . I uvjek ostaje problem. Nerjesiv . U ljecenju ljekovitim biljem metod , je drugaciji , a i rezultati su drugaciji .
Normalno da se mora poznavati bilje za ovaj problem.

Necu analizirati dok sam na forumu odnnos hipotalamusa-hipofize -pankreas vjerujem da ima ovdje mnogo nejasnoca [endokrini sistem]. a takodje o patogenezi [uzrok]diabetesa 1 i 2.

O nacinu ishrane i ljecenju slijedeci put hiper, hipo-hiper i diabetesu 1.
Vijerujem u normalne komentare
.

[Wormy]

Evo kad sam se već registrirao na forumu želim vam reći da i ja imam visok šećer te sam pokušavao s raznim prirodnim terapijama. Na svu sreću još nisam na injekcijama ali mi se to sve više bliži. Do sada mi je dosta pomagao čaj od lista borovnice i graha. Na stranim forumima sam pročitao da ulje konoplje djeluje dobro i kod visokog šećera. Poznato mi je da ulje dobro djeluje kod karcinoma ali za šećer nisam znao. Naručio sam bočicu koja mi dolazi za dan dva preko prijatelja pa ću provjeriti te tvrdnje. Obavijestiti ću vas o samoj terapiji. Ako netko ima kakva iskustva s uljem neka me kontaktira.

[Jesam]

Imam jedan zanimljiv rad o dijabetesu pa mogu ovdje staviti u nastavcima (s obzirom da ima toga dosta).

Istine i laži o dijabetesu

O autoru:

Thomas Smith je neumorni medicinski istraživač, prisiljen izliječiti sam svoj dijabetes jer je bilo očigledno da ga njegov liječnik nije htio ili nije mogao izliječiti. Rezultate svojih istraživanja objavio je u priručniku pod imenom, Inzulin: Naš Tihi Ubica (Insulin: Our Silent Killer), pisan na vrlo pristupačan način ali i visoko ocjenjen od strane struke. Priručnik u detalje opisuje svaki korak koji je potrebno učiniti kako bi se izliječio dijabetes tip-2, a daje i dosta detalja u vezi onoga što je do danas učinjeno na području uspješnog liječenja dijabetesa tipa-1.

Uvod

Ako ste dijabetičar i živite u Americi, svi su izgledi da vam vaš liječnik nikada neće reći da je većina slučajeva dijabetesa izlječiva. No dijabetes, u ovom svom sadašnjem epidemičnom obliku, je izlječiva bolest i bio je izlječiv tijekom nekih 40 godina. Prema posljednjim podacima iz SAD, 2001.g., od simptoma ove bolesti umrlo je 934.550 Amerikanaca.

Vaš liječnik vam također neće reći da su se moždani udar, oba oblika, ishemični i hemoragični, srčane smetnje usljed neuropatije, kao i smetnje u cirkulaciji kod krvnih žila srca, gojaznost, arterioskleroza, povišen krvni pritisak, povišeni kolesterol i trigliceridi, impotencija, oštećenja mrežnjaće oka, otkazivanje bubrega, poremećaji u radu jetre, ciste na jajnicima, povišeni šećer u krvi, kandidijaza, poremećaj metabolizma ugljikohidrata, sporo zacjeljivanje rana, poremećaji u metabolizmu masti, periferna neuropatija, kao i mnogi drugi današnji zdravstveni poremećaji epidemijskih razmjera, nekada svrstavali u kategoriju simptoma dijabetesa.

Ako obolite od dijabetesa i ovisite o tretmanu tzv. ortodoksne ili klasične medicine, prije ili kasnije doći će do rapidnog pogoršanja jednog ili više simptoma ove bolesti. Danas je postala uobičajena praksa da se ovi simptomi tretiraju kao posebne, nezavisne bolesti, te se tako i tretiraju od strane specijalista.
Točno je to da neki od ovih simptoma mogu ponekad potjecati od drugih uzroka; međutim, također je točno da je ova činjenica korištena kako bi se zamaskirala izvorna uloga dijabetesa i da bi se opravdale nedjelotvorne terapije tih simptoma.
Epidemični oblik dijabetesa, tipa II, je izlječiv. Dok stignete do kraja ovog članka vi ćete to shvatiti. Saznat ćete i zašto se dijabetes rutinski ne liječi, kao i to kako se on može izliječiti. Možda ćete se i naljutiti kad vidite što šačica pohlepnih ljudi neprestano čini cjelokupnoj medicinskoj zajednici i pacijentima koji su im ukazali svoje povjerenje.

Dijabetes Industrija

Današnja industrija dijabetesa je masivna zajednica koja je rasla, korak po korak, sve od svog dubioznog nastanka početkom XX st. U poslednjih 80 godina ona je ostvarila ogroman uspjeh u zataškavanju glasova onih koji pokušavaju ukazati na ovu veliku prijevaru u modernoj terapiji dijabetesa. Ona se već pretvorila u religiju a kao i svaka religija, ona uveliko zavisi od vjernikove vjere. Toliko je postala uspješna da graniči s blasfemijom reći da je, u većini slučajeva, ljubazni svećenik sa stetoskopom, ništa drugo do šarlatan i prevarant. U većini slučajeva, on nikada nije izliječio ni jedan jedini slučaj dijabetesa u cijeloj svojoj medicinskoj karijeri.

Financijski i politički utjecaj ove medicinske zajednice je skoro potpuno potčinio sebi izvornu namjenu naših regulatornih agencija. Oni rutinski odobravaju smrtonosne i neefikasne lijekove koji su nedovoljno testirani. Bivši načelnik FDA (Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja, prim. prev.), Dr Herbert Ley, u svom svjedočenju pred Senatom SAD, je rekao: "Ljudi misle da ih FDA štiti. To nije točno. Ono što FDA radi i ono što ljudi misle da FDA radi, različito je kao dan i noć."

Financijski i politički utjecaj ove medicinske zajednice potpuno kontrolira bukvalno svaku publikaciju na temu dijabetesa u ovoj državi. Mnoge publikacije na temu dijabetesa su financijski potpomognute reklamama za sredstva za liječenje dijabetesa. Ni jedan urednik neće dozvoliti da se u njegovom časopisu objavi istina. To je i razlog zašto dijabetičari plaćaju samo jednu trećinu ili jednu četvrtinu cijene štampanja časopisa na kojeg se oslanjaju za dobijanje točnih informacija. Ostatak je nadomješten od strane ‘proizvođača dijabetesa’ koji imaju veliki komercijalni interes da spriječe dijabetičare u izlječenju svoje bolesti. Ako tražite časopis koji govori istinu o dijabetesu, prvo pogledajte da li je pun reklama za promociju sredstava za terapiju dijabetesa.

Postoje i razna društva koja skupljaju donacije za istraživanje lijekova protiv raznih bolesti. Svake godine oni nas uvjeravaju kako se određeni lijek nalazi odmah tu, iza ugla - samo nam pošaljite još para! Neke od tih organizacija jasno impliciraju da svojim savjetima upravo promoviraju razvoj i napredak dijabetesa kod svojih vjernih pobornika. Npr., oni su žestoko zagovarali vrste ishrane, koje su se potvrdile kao bezvrijedne,—kao što je to mogao vidjeti svatko tko ih se pridržavao. Oni su ismijavali korištenje glikemičnih tableta koje mogu prilično pomoći dijabetičarima. Oni su promovirali margarin kao zdrav za srce, dugo nakon što se saznalo da margarin uzrokuje dijabetes i doprinosi slabosti srca.

Ako se ljudi ikada probude i prihvate tretman za dijabetes koji se skriva već 40 godina, ova društva će se ubrzo nakon toga raspasti. Međutim, sve do tada oni će uveliko ovisiti o našoj podršci.

Već 40 godina medicinska istraživanja nam sve jasnije pokazuju da je dijabetes degenerativno oboljenje koje je izravno prouzrokovano prehrambenim proizvodima koji su orijentirani ka stvaranju profita umjesto zdravlja. Iako se ove informacije mogu prilično lako naći u gomilama literature na temu medicinskih istraživanja, one nam u praksi ne stoje na raspolaganju. U svakom slučaju, te informacije nisu dostupne ni na medicinskim fakultetima gdje se obučavaju naši liječnici-prodavači. Od sredstava koja uzrokuju našu današnju epidemiju dijabetesa veoma su prominentni - prerađene masti i ulja. Prvi korak u liječenju dijabetesa je prestanak vjerovanja u laž da je dijabetes neizlječiv.

... ako smatrate da je ovo previše, prekinite me, ali korisno je pa mi je žao kratiti informacije ...

[Jesam]

Povijest Dijabetesa

1922. tri kanadska nobelovca, Banting, Best i Macleod, spasili su život jednoj četrnaestogodisnjoj djevojčici u Glavnoj Bolnici u Torontu, uz pomoć injekcije inzulina. Kompanija Eli Lilly je dobila dozvolu za proizvodnju novog čudesnog lijeka dok se medicinska zajednica kupala u slavi dobro obavljenog posla.

Negdje oko 1933. pojavile su se glasine o novoj i opakoj vrsti dijabetesa. Ta vijest je bila prezentirana od strane Joslyna, Dublina i Marksa, i objavljena u Američkom Žurnalu Medicinskih Nauka. U tom radu pod nazivom, "Proučavanja Diabetesa Mellitusa", diskutiralo se o pojavi epidemije jedne nove bolesti veoma slične dijabetesu iz ranih 20-tih godina, s tim što ova bolest nije reagirala na onaj čudesni inzulin. Što je još gore, neki pacijenti su umirali nakon terapije inzulinom.

Ta nova bolest postala je poznata kao "inzulin-rezistentni dijabetes" jer se odlikovala povećanom razinom šećera u krvi, kao kod dijabetesa, ali nije bilo pozitivne reakcije na terapiju inzulinom. Mnogi liječnici su imali prilično mnogo uspjeha u liječenju ove bolesti uz pomoć reguliranja prehrane. Između 1930 i 1940.g. mnogo toga je već bilo otkriveno o vezi između hrane i dijabetesa.
Dijabetes, koji je među američkim stanovništvom bio zastupljen sa 0.0028% po glavi, početkom stoljeća, do 1933.g. je skočio za 1000% i postao bolest s kojom su se mnogi liječnici počeli susretati. Ta bolest je pod raznim imenima do 1990. godine zahvatila više od polovine američke populacije i onesposobila skoro 20% stanovništva.

1950. medicinska zajednica se osposobila za određivanje razine inzulina u krvi. Te analize su ubrzo pokazale da ova bolest nije bila klasični dijabetes; za nju je bio karakterističan normalan ili povišen nivo inzulina u krvi. Problem je bio u tome što je inzulin bio nedjelotvoran; on nije snižavao nivo šećera u krvi. Međutim, s obzirom da je ova bolest bila poznata tijekom prošlih 20 godina kao dijabetes, ona je sada nazvana dijabetes tip-2, kako bi se razlikovala od ranijeg tipa dijabetesa (tip 1), izazvanog poremećenom proizvodnjom inzulina od strane pankreasa.
Da su otkrića na polju ljudske prehrane zadržana i bila javno dostupna bar do nekih 60-tih godina, dijabetes bi sigurno bio smatran izlječivom bolešću, a ne samo podložnoj terapiji. Umjesto toga, 1950.g. otpočela je potraga za drugim čudesnim preparatom kojim će se tretirati problem dijabetesa tipa 2.

[Jesam]

Liječenje nasuprot Terapiji

Taj novi, čudesni medicinski preparat trebao je bitie djelotvoran, kao inzulin, ublažavajući nepoželjne simptome ove bolesti, ali ne i djelotvoran u smislu otklanjanja njihovog uzroka tj. izlječenja te bolesti. Tako bi ga pacijent morao koristiti sve do kraja svog života. On bi također morao ispunjavati uslove za patentiranje tj. ne bi se smjelo raditi ni o kakvoj prirodnoj supstanci jer se one kao takve ne mogu patentirati. Kao inzulin, on je trebao biti i veoma profitabilan. Obvezatne vladine regulacije bi bile potrebne kako bi se liječnici stimulirali da propisuju taj preparat. Eksperimenti koji su potrebni da se obave kako bi se dobile vladine dozvole, biti će veoma skupi, kako bi se spriječila pojava drugih neodobrenih preparata, kao i konkurencija.
Takvo je porijeklo klasičnog medicinskog protokola “tretiranja simptoma”. Ponašajući se tako, farmaceutske kompanije i liječnici mogu veoma dobro prosperirati u tom biznisu, a pacijenti se pri svemu tome ne liječe, nego im se samo privremeno kontroliraju, odnosno ublažavaju posljedice te bolesti.

I ne samo to, prirodni preparati koji su u stanju stvarno izlječiti ovu bolest, moraju se potisnuti, odnosno, izbaciti iz upotrebe i zataškati. Što su oni djelotvorniji, toliko više napora će biti uloženo u njihovo eliminiranje dok će njihovi promotori biti hapšeni pod optužbom da su šarlatani. Nakon svega, ne može se dozvoliti pojava kojekavih jeftinih i djelotvornih prirodnih medicinskih preparata na monopoliziranom tržištu koje je specifično dizajnirano za tretman simptoma a ne liječenje uzroka bolesti.

Prirodne supstance su često sposobne da stvarno liječe bolesti. To je upravo i razlog zašto se koriste zakonske poluge kako bi se te prirodne supstance, koje su često mnogo efikasnije od sintetičkih medicinskih preparata, izbacile sa tržišta i upotrebe, a u vezi s tim, riječ - “liječenje” se izbacuje iz medicinskog riječnika. Tako je miniran i koncept slobodnog tržišta kada se o medicini radi.
Sada je već jasno da se riječ “izlječenje” pod pritiskom zakona mora izbacivati iz upotrebe. FDA ima sveobuhvatne Orvelovske zakonske regulacije koje zabranjuju korištenje riječi “izlječenje” u vezi s bilo kojom konkurentnom supstancom koja se ne koristi u sklopu klasične medicine. To je upravo iz razloga što mnoge prirodne supstance mogu ne samo liječiti nego i spriječiti bolesti a to je riječ koje se najviše boje farmacutske kompanije i klasična medicinska zajednica.

Komercijalna Vrijednost Simptoma

Nakon što je razvojnom politikom proizvodnje lijekova pažnja preusmjena sa liječenja bolesti na ublažavanje njihovih simptoma, postalo je neophodno da se smisli i novi način za plasman medicinskih preparata. To je i učinjeno 1949. usred epidemije inzulin-rezistentnog dijabetesa. Tada je američka medicinska zajednica re-klasificirala simptome dijabetesa zajedno sa simptomima mnogih drugih oboljenja u - zasebne bolesti. Nakon te re-klasifikacije uspostavljena je jedna nova dijagnostička osnova, tako da su konkurentne medicinske specijalističke grupe brzo iskoristile ovu priliku, te se svaka od njih pozabavila onom grupom simptoma za koju se smatrala nadležnom.

Tako su kardiolozi, endokrinolozi, urolozi, internisti, i mnogi drugi specijalisti počeli tretirati one simptome koji su spadali u njihovu domenu. Pošto su se istinski uzroci ove bolesti počeli ignorirati, tako se potpuno odvratila pažnja i od bilo kakvog izlječenja.
Slabost srca, na primjer, koja se prije smatrala čestom posljedicom dijabetesa, sada je postala posebna bolest koja nema nikakve veze sa dijabetesom. Doduše, bilo je moderno razmišljati u smislu da dijabetes “povećava rizik za kardio-vaskularna oboljenja”. Uzročna uloga poremećenog sistema za kontrolu nivoa šećera u krvi kod slabosti srca, potpuno je zanemarena.

U skladu s ovom novom medicinskom paradigmom, nijedan od tretmana, koje nude ovi specijalisti za srce, ne može stvarno izliječiti bolesti srca niti je namjenjen za njihovo liječenje. Na primjer, pacijenti koji se podvrgnu operaciji by-passa na srcu, u prosjeku žive nakon nje još 3 godine, što je skoro isto kao i u slučaju onih koji se nisu podvrgli nikakvom kirurškom zahvatu.

Danas, više od pola ljudi koji žive u Americi pate od jednog ili više simptoma ove bolesti. Na samom svom početku, ta bolest je bila liječnicima dobro poznata kao dijabetes tip-2, inzulin-rezistentni dijabetes, dijabetes odraslih osoba, ili nešto rjeđe kao hiperinsulinemija.

Prema podacima Američkog Društva za Oboljenja Srca, skoro 50% Amerikanaca pati od jednog ili više simptoma ove bolesti. Jedna trećina populacije SAD je pretjerano gojazna dok polovina stanovništva ima višak kilograma. Dijabetes tipa 2, koji je također smatran oboljenjem odrasle populacije, sada se redovno javlja i kod šestogodišnje djece.

Mnoge degenerativne bolesti mogu se izravno povezati s poremećajima rada endokrinog sustava. Te bolesti su 30-tih godina liječnicima bile veoma dobro poznate kao Inzulin-rezistentan dijabetes. Osnovni uzrok ovog oboljenja je poremećaj u regulaciji nivoa šećera u krvi usljed djelovanja štetnih masti i ulja. Ovo oboljenje se dalje komplicira ako dođe do nedostatka nekih esencijalnih supstanci koje su potrebne tijelu kako bi ono izašlo na kraj sa posljedicama metabolizma ovih otrova.
Nisu sve masti i ulja iste. Neke od njih su zdrave i korisne; mnoge od njih, koje normalno nalazimo u trgovinama, su otrovne. Njihov zdravstveni značaj se ne nalazi u smislu njihove podjele na nezasićene i zasićene, kako industrija masti i ulja želi da vjerujemo. Mnoga zasićena ulja i masti su veoma korisni; mnoga nezasićena ulja su veoma otrovna. S aspekta njihovog zdravstvenog značaja, veoma važno je da napravimo razliku između prirodnih i prerađenih, odnosno, sintetiziranih.

Reklamiranje ovih proizvoda je veoma nepošteno od strane industrije za preradu masti i ulja. Njihova propagandna kampanja ima za cilj stvaranje tržišta za jeftine otpatke, kao što su ulja od soje, pamučnih sjemenki i uljane repice.

Kad bi javnost bila informirana i svjesna, ova ulja se uopće ne bi ni smjela pojaviti na tržištu, a onda bi u SAD i drugim državama u svijetu sigurno bilo i mnogo manje dijabetesa.

[Jesam]

Epidemiološka veza za životnim stilom čovjeka

Jos 1901.g. učinjeni su prvi veći pokušaji da se proizvedu i prodaju prehrambeni proizvodi uz pomoć automatizirane tvorničke mašinerije jer je uviđeno da se na tom polju može ostvariti enorman profit. Većina tih ranih pokušaja je propalo jer su ljudi sumnjali u valjanost hrane koja nije bila svježa i koja nije stizala direktno sa farmi, a i sama tehnologija prerade je bila prilično loša. Sve dok je životni standard ljudi bio na visini, ovakvi proizvodi nisu imali uspjeha. Kompanija Crisco je u jednom navratu pokušala promovirati jedan od takvih umjetnih proizvoda, tako što ga je besplatno dijelila američkim domaćicama kako bi zadobila njihovo povjerenje i počeli ga koristiti umjesto uobičajene svinjske masti.

Kada je margarin bio izbačen na tržište, njemu su se žestoko suprostavile mnoge američke države u kojima je bila razvijena mliječna industrija. Kada je 30-tih godina došlo do tzv. “velike depresije”, margarin kompanije Crisco kao i neki drugi rafinirani i hidrogenizirani proizvodi uspjeli su prodrijeti na američko tržište hrane. Otpor mliječne industrije uvođenju margarina u prehranu se skoro ugasio tijekom II Svjetskog Rata, jer nije bilo dovoljno maslaca za potrebe civilnog stanovništva i vojske. Tada je mliječna industrija izgubila podršku i jednostavno se morala pomiriti s tim da podijeli tržište, te se okrenula ka snabdijevanju vojske.

Ulje od lana i riblje ulje, koji su se uobičajeno mogli naći u trgovinama i koji su normalno bili dio prehrane stanovništva prije pojave dijabetesa, nestala su sa polica. Kompanija Archer Daniels Midland je bila poslednji proizvođač lanenog ulja, a sa svojom proizvodnjom je prestala 1950. godine.

Nešto kasnije, jedna od istinski zdravih masti koje su ostale, bila je podvrgnuta masovnoj medijskoj dezinformativnoj kampanji i prikazana kao zasićena mast koja je izazivala oboljenje srca. Kao rezultat toga, ona je bukvalno morala nestati s polica prodavaonica. Tako je kokosovo ulje izbačeno iz prehrane i zamijenjeno uljima od soje, pamučnih sjemenki i uljane repice. Naši roditelji, bake i djedovi nikada ne bi zamijenili ono zdravo kokosovo ulje za ovaj jeftini otpadni materijal koji se danas koristi. Kratko nakon ovog uspješnog medijskog rata, američki narod je izgubio rat za ulje. Tijekom mnogih godina, kokosovo ulje je bilo naše najefikasnije prehrambeno sredstvo za kontrolu težine.

Povijest ovog studioznog narušavanja čistoće naših prehrambenih proizvoda potpuno je paralelna sa porastom epidemije dijabetesa i ta hiperinzulinemija je sada veoma zastupljena ne samo u Americi, nego i cijelom svijetu.

Priroda ove bolesti

Dijabetes se označava kao nesposobnost tijela da pravilno metabolizira ugljikohidrate. Njegov glavni simptom je visoki nivo glukoze u krvi. Dijabetes tipa 1 nastaje kao posljedica nedovoljne proizvodnje inzulina od strane pankreasa. Dijabetes tipa 2 nastaje usljed nedjelotvornosti inzulina. U oba ova slučaja nivo glukoze u krvi ostaje povišen. U slučajevima nedovoljne količine inzulina ili njegove nedjelotvornosti, nivo šećera u krvi se ne može održavati unutar normalnih granica. U slučaju Dijabetesa tipa 2, visok nivo šećera popraćen je kronično visokim nivoom inzulina, kao i ozbiljnim endokrinim poremećajima.

Nedjelotvorni inzulin se nimalo ne razlikuje od djelotvornog inzulina. Njegova nedjelotvornost leži u nesposobnosti stanica da adekvatno reagiraju na njega. Ne radi se ni o kakvom biokemijskom nedostatku samog inzulina. Odatle proističe da se ovdje radi o bolesti koja ima odraz na skoro svaku od oko 70 trilijuna stanica u tijelu čovjeka. Sve ove stanice ovise o hrani koju jedemo, odnosno, hranjivih tvari koje su potrebne za njihov rad, obnovu i održavanje.

Klasifikacija dijabetesa kao poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata je tradicionalna klasifikacija koja potječe s početka 19-tog st. kada se veoma malo toga znalo o metaboličkim poremećajima. Danas, kada znamo mnogo više o ovim procesima, mnogo više bi odgovaralo da definiramo dijabetes tipa-2 kao poremećaj u metabolizmu masti i ulja. Taj poremećaj se manifestira nedjelotvornošću inzulina i konzekventnim poremećajima u metabolizmu ugljikohidrata. Ova zaostavština iz 19-tog st. još uvijek doprinosi stvaranju konfuzije u vezi ove bolesti.

Tako, dijabetes tip-2, i njegovi rani hiperinzulinemični simptomi predstavljaju simptome cjelokupnog organizma koji se manifestira usljed nesposobnosti stanica da pravilno metaboliziraju glukozu. Svaka stanica zatiče se u situaciji kada ona nije više u stanju da preuzima glukozu iz krvi i transportira ju u svoju unutrašnjost. Glukoza tako ostaje u krvotoku, skladišti se u obliku masti ili glikogena u tijelu, ili biva izbačena iz organizma uz pomoć mokraće.
Kada se inzulin veže za receptore na staničnoj membrani, on prouzrokuje u njoj kompleksnu seriju biokemijskih reakcija. To onda podstiče jednu vrstu molekula-transportera glukoze koji su poznati pod imenom GLUT4 da napuste svoje parkiralište koje je smješteno unutar stanice i otputuju do unutrašnje površine njene plazmatske membrane.

Kad stignu do membrane, migriraju do područja unutar nje koje se naziva kaveole. Tamo uz pomoć jedne druge serije biokemijskih reakcija identificiraju molekule glukoze, vežu ih za sebe i transportiraju u unutrašnjost stanice uz pomoć procesa koji se naziva endocitoza. Kada se nađe unutar stanice, glukoza postaje gorivo koje prilikom svog sagorijevanja u mitohondrijima oslobađa energiju koja se koristi za pogon svih staničnih aktivnosti. Tako ovi GLUT4 transporteri smanjuju količinu glukoze u krvi preuzimajući je iz nje i transportirajući je u tjelesne stanice.

Mnoge molekule koje se nalaze na ovom putu za transport glukoze su lipidi - masne kiseline. Zdrava stanična membrana za koju sada znamo da igra aktivnu ulogu u transportu glukoze, sadrži i supstancu tzv. komplement cis-tipa w=3 nezasićene masne kiseline čija je uloga da naprave staničnu membranu ‘klizavom’. Kada ove cis-masne kiseline postanu kronično nedostupne uslijed naše loše ishrane, onda se njihova nestašica u staničnoj membrani nadomiješta uz pomoć kratkolančanih i srednjelančanih zasićenih masnih kiselina. Prisustvo ove vrste masnih kiselina dovodi do toga da stanična membrana postane čvršća i ljepljiva što onda ometa normalan transportni mehanizam koji se odvija kroz nju.

Tako se, u nedostatku dovoljnih količina masnih kiselina tipa cis omega 3 u našoj ishrani, smanjuje pokretljivost transportera GLUT4, mijenja se biokemijska struktura stanice a nivo glukoze u krvi ostaje povišen.

Na drugim mjestima u tijelu, pankreas stvara povećanu količinu inzulina, jetra prizvodi mast od suvišnog šećera, masne stanice skladište suvišnu mast, mokraća se stvara u većim količinama, količina stanične energije postaje nedovoljna da bi se obavljale normalne tjelesne aktivnosti i dolazi do poremećaja cjelokupnog endrokrinog sistema. Na kraju dolazi do otkazivanja rada pankreasa, prekomjernog rasta tjelesne težine, te se počne stvarati stanje poznato kao - dijabetička kriza.

[Jesam]

Klasični medicinski tretman

Nakon što se uspostavi dijagnoza dijabetesa, moderna klasična medicinska terapija sastoji se ili od oralnih hipoglikemičnih preparata ili od inzulina.

• Oralni hipoglikemični preparati
Oralni hipoglekemični preparati su uvedeni 1955. godine. Prema njihovom biofizičkom načinu djelovanja, ovi preparati se dijele na pet klasa: bigvanidi; inhibitori glukozidaze; meglitidinidi; sulfonilureaze; i tiazolidindioni.

Bigvanidi snižavaju nivo šećera u krvi na tri načina. Oni sprečavaju njegovo normalno lučenje od strane jetre tj. iz njenih skladišta glikogena, koče apsorpciju glukoze iz crijeva, iz hranom unešenih ugljikohidrata, a tvrdi se da oni povećavaju i periferno preuzimanje glukoze.

Inhibitori glukozidaze su napravljeni tako da blokiraju enzim amilazu, koju stvara pankreas, i koji inače igra veoma važnu ulogu u probavi ugljikohidrata. Prema toj teoriji, ako se blokira probava ugljikohidrata, onda ne može doći ni do povećanja količine šećera u krvi.

Meglitinidi su stvoreni tako da stimuliraju pankreas na proizvodnju inzulina kod pacijenata koji vjerovatno već imaju povišen nivo inzulina u krvi. Samo u rijetkim slučajevima liječnici mjere nivo inzulina. Ovi preparati se veoma često stvarno prepisuju bez prethodne provjere i znanja o nivou inzulina u krvi. Činjenica da povećana količina inzulina može biti isto tako štetna kao i povećana količina šećera, uveliko se ignorira.

Sulfonilureaze su samo još jedan stimulans čija je svrha da potiču proizvodnju inzulina. Liječnici rijetko kada određuju nivo inzulina u serumu prije nego što propišu ove preparate. Oni se često propisuju ljudima koji pate od dijabetesa tipa-2, od kojih većina već ima povišen i nedjelotvoran inzulin. Ovi preparati su poznati po tome da, kao sporedni efekt, izazivaju hipoglikemiju.

Tiazolidindioni su poznati po tome što uzrokuju rak jetre. Jedan od njih, Rezulin, bio je odobren u SAD uz pomoć odredenih političkih makinacija, međutim, u Velikoj Britaniji je odbijen zbog toga što je već bilo poznato da on izaziva rak jetre. Liječnik koji je bio odgovoran za njegovo odobrenje u FDA, odbio je da to učini. Tek nakon što je on smijenjen, Rezulin je odobren od strane jednog poslušnijeg službenika ove organizacije. Ovaj preparat je ubio preko stotinu pacijenata i onesposobio mnogo više njih, prije nego što je dobijena bitka za njegovo povlačenje sa tržišta. Rezulin je trebao stimulirati preuzimanje glukoze iz krvi od strane perifernih stanica i blokirati normalno lučenje glukoze od strane jetre. Politika u vezi plasmana ovog preparata na tržište kao i njegovo zadržavanje na tržištu toliko dugo vremena, nije sasvim jasna. U aprilu 2000.g. počeo je sudski proces koji bi trebao rasvijetliti pozadinu svega toga.

• Inzulin
Danas se inzulin propisuje za oba tipa dijabetesa. Inzulin u obliku injekcija zamjenjuje inzulin kojeg tijelo nije više u stanju proizvoditi. Naravno, dok je ovaj tretman potreban da bi se očuvao život onih koji pate od dijabetesa tipa-1, njegova uporaba kod onih koji boluju od dijabetesa tipa-2 je veoma diskutabilna.

Veoma je bitno naglasiti da ni inzulin niti bilo koji drugi oralni hipoglikemični preparat nemaju nikakve veze sa liječenjem nekog od ova dva tipa dijabetesa.
Prognoza koja ide zajedno s ovim klasičnim tretmanom podrazumijeva postepeno pogoršavanje općeg zdravstvenog stanja pacijenata i preuranjenu smrt usljed otkazivanja srca ili bubrega; ili otkazivanja nekog drugog vitalnog organa.

Alternativni Medicinski Tretman

Treći korak ka izlječenju od ove bolesti podrazumijeva informiranost o tome kako poduzeti alternativne mjere temeljene na istinskoj i poštenoj nauci.
Učinkovit tretman koji izravno vodi do izlječenja, danas je dostupan za neke dijabetičare koji boluju od dijabetesa tipa-1, i mnoge koji boluju od dijabetesa tipa-2. Oko 5% od svih dijabetičara pati od dijabetesa tipa 1, dok 95% njih ima dijabetes tipa-2. Gestacioni dijabetes je jednostavno obični dijabetes, ako od njega oboli žena za vrijeme trudnoće.

Alternativna metodologija za liječenje dijabetesa tipa 1 razvijena je u nekim modernim bolnicama u Madrasu u Indiji a nekoliko studija koje su do sada provedene potvrđuju učinkovitost ove metode. Tu se radi o obnavljanju funkcije beta stanica pankreasa, tako da pankreas može opet početi sa proizvodnjom inzulina. Ovaj pristup se pokazao učinkovitim u preko 60% slučajeva pacijenata na kojima je bio proveden. Najveća komplikacija leži u tome da li su u organizmu pacijenta još uvijek prisutni isti oni antigeni koji su doveli do autoimunog uništenja beta stanica. Ako jesu, onda je izlječenje manje vjerovatno.

Cilj svakog efikasnog alternativnog tretmana je popravljanje i ponovno uspostavljanje vlastitog tjelesnog mehanizma za kontrolu šećera u krvi. Poremećaji u radu ovog mehanizma s vremenom se manifestiraju sve većim brojem različitih simptoma pogoršanog zdravlja, čiji klasični medicinski tretman donosi enorman profit industriji dijabetesa.