Djeca oboljevaju

[Stella]

KAMENCI U BUBREZIMA


Kamenje u bubregu se sve češće javlja kod djece, što se može pripisati i nezdravoj ishrani, fizičkoj neaktivnosti i sve većem postotku gojaznih mališana, zaključili su stručnjaci sa Mičigenskog univerziteta u SAD.

"Najbolji način da se spriječi stvaranje kamena u bubregu je da se djeca podstiču da piju što više vode", kaže dr Gari Ferber, urolog sa tog
univerziteta.
Dr Ferber ističe da treba piti toliko vode da urin bude bezbojan. Ukoliko je žut, to je znak većeg sadržaja mineralnih kristala od kojih može nastati kamen u bubregu, preneo je Rojters.
Pomenuti stručnjak tvrdi da je naročito važno piti dovoljno tokom vrelih ljetnjih mjeseci, kao i popiti čašu vode pred spavanje, jer je i noć period relativne dehidracije.
Osim vode, mogu se piti i limunada i sok od pomorandže, jer oni doprinose prevenciji kamena u bubregu, ističe dr Ferber.
S druge strane, treba izbjegavati bezalkoholne napitke, prije svega zato što djeci nije potreban dodatni šećer, a kad su u pitanju tamna, kola-pića, ona sadrže i oksalate, koji potiču formiranje kamena. U nekim slučajevima djeca trebaju smanjiti i konzumiranje drugih proizvoda bogatih oksalatima, kao što su čajevi, čokolada, orašasti plodovi i tamno zeleno lisnato povrće.
Takođe bi trebalo da djeca izbegavaju proizvode bogate natrijumom, prerađenu i brzu hranu i da su fizički aktivna, jer je dječija gojaznost, isto kao i gojaznost odraslih, vjerovatno značajan rizičan faktor za stvaranje bubrežnog kamena.
Između 50 i 60 posto djece s kamenom u bubregu imaju nekog u obitelji sa tim oboljenjem, dok 75 posto njih ima neku urološku anomaliju. Simptomi kamena u bubregu kod djece često su drugačiji nego kod odraslih i manje su jasni - javlja se nejasan bol u abdomenu ili leđima, a česti su i mučnina i povraćanje.
"Nerjetko djeci postave pogrešnu dijagnozu gastroenteritisa ili upala slijepog crijeva", napominje dr Ferber.

[Stella]

Kada kako i zašto se pojavio AUTIZAM

[Stella]

Konji i šamani liječe autizam?
Piše: Milana VukoviĆ Runjić

Autistični su ljudi oni koji previše osjećaju te nisu u stanju ‘procesuirati’ intenzitet svojih iskustava

ZAGREB - Kada je prije dvije godine Rupert Isaacson odlučio povesti svog autističnog sina Rowana na put u Mongoliju, gdje će dječak jahati konje i liječit će ga tamošnji šamani, imao je osjećaj da će ta avantura pomoći njegovu sinu. Na povratku se pokazalo da je bio u pravu: neki od najvećih Rowanovih problema, poput agresivnih ispada, sasvim su nestali. Uz to, njegova je knjiga “Dječak s konjima” (“The Horse boy”) istog trena postala hit. Naklada od 150.000 primjeraka preko noći je rasprodana.

Isaacson je i prije samog putovanja dobio milijun dolara za svoj putopis. Prije nego što će se naći na leđima konja, mali je Rowan imao velikih problema s inkontinencijom, bio je nervozan i nije govorio. Tek na konju dijete se smirilo i počelo je govoriti.

To je njihova priča

Potom ga je otac odveo drevnim liječnicima - šamanima. Za nekoliko je dana Rowanu bilo bolje. Isaacson je uz sina poveo i suprugu te mladog snimatelja koji je pristao snimati put. Na YouTubeu pojavile su se prve snimke dječaka na konju: otac i bolesni sin postali su zvijezde. U intervjuima Isaacson uvijek kaže da je htio napisati knjigu kakvu bi rado i sam čitao kad je Rowanova bolest tek dijagnosticirana. Jer to su najteži trenuci za roditelja. Istodobno, on piše scenarij za igrani film, koji će povjeriti producentu “Gospodara prstenova” i “Zlatnog kompasa” Marku Ordeskom.



Pišući o putovanju s Rowanom, Isaacson je izbjegavao riječ “lijek”, no isticao je “oporavak” i “liječenje”. A što su na njegove pothvate izjavili liječnici? Neki od njih, poput pedijatrice neurologinje dr. Sarah Spence, smatraju da alternativne terapije mogu činiti čuda za takvu djecu, a drugi su prema takvim neznanstvenim metodama nepovjerljivi. Doktor Paul A. Offit, autor knjige “Lažni proroci autizma”, kaže da su štetne priče o poboljšanju zdravstvenog stanja, poput ove u “Dječaku s konjima”, jer nude lažne nade očajnim roditeljima. Isaacson i njegova supruga dio su honorara koji su primili za knjigu odlučili uložiti u farmu konja za autističnu djecu. On je više puta naglasio da je tretman koji je primio Rowan u Mongoliji bio za njega najbolji mogući, ali ne nužno i za drugu djecu. “U knjizi se ne radi o tome da su šamanizam ili konji lijek za autizam”, kaže Isaacson, koji će uskoro voditi Rowana afričkim šamanima.

“Ne trebate se ukrcati u avion i odletjeti u Mongoliju. To smo učinili moja žena i ja: to je naša priča”. Ipak, “Dječak s konjima”, smatraju izdavači, utješit će brojne roditelje. Iduću će knjigu, najavljuje Isaacson, pisati ne samo on, već i njegov sin.

I dok “Dječak s konjima” osvaja top-ljestvice, ovih je dana otkriveno da osobe s Aspergerovim sindromom, jednim od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra (koji se manifestira kao manjkavosti u neverbalnoj komunikaciji, fizičkoj nespretnosti i nedostatku empatije) nisu distancirani osamljenici, već da ono što osobama iz okoline izgleda poput hladnoće može biti pretjerana emotivnost. Ta se teza dobro nadopunjuje s prethodnim razmišljanjima o autizmu kao o nekoj vrsti preosjetljivosti na iskustvo, a ne neosjetljivosti.


Svjesni iskustava drugih

Kamila Makram sa švicarskog Instituta u Lausanni kaže da su autistični ljudi oni koji previše osjećaju te nisu u stanju “procesuirati” intenzitet svojih iskustava. Ponavljanje istih pokreta, izbjegavanje gledanja su neka vrsta samoobrane kojoj pribjegavaju. Pitanje je zašto se ljudima tako često čini da se autistični ljudi ne mogu uživljavati?

Činjenica je da autistična djeca razvijaju empatiju kasnije od druge djece, čak i onih koji imaju neke druge smetnje u razvoju. Autističnoj djeci treba mnogo više da shvate kako drugi ljudi imaju drukčije perspektive i iskustva. No to ne znači da djeca s Aspergerovim sindromom nikada ne postaju svjesna iskustava drugih ljudi: dapače, mnogi odrasli autisti pokazuju više suosjećanja od vršnjaka koji nisu bolesni.

Neautistični ljudi također se prilično slabo snalaze sa stanjima uma koja su drukčiji od njihovih - mnogo im je lakše s osobama koje su im slične. Kada dijete s Aspergerovim sindromom dominira konverzacijom, ono to ne čini zato što to želi, već zbog toga što ne zamjećuje da su njegovi interesi drukčiji od sugovornikovih.

Na web stranicama za ljude s Aspergerovim sindromom koja se zove WrongPlanet.net, oni često ispovijedaju svoja iskustva u kojima se bore s viškom, a ne s manjkom emocija. Jedan za sebe kaže da ne zna prepoznati neke suptilne reakcije kod ljudi, ali da osjeća snažnu empatiju. Drugi piše da ga tuđa bol pogađa preduboko i da se zato povlači u sebe. Iz toga je očito da ti ljudi nisu neemotivni, već sasvim suprotno -preemotivni.

preuzeto sa neta

[maped]

Nikakvi konji i šamani nisu potrebni djeci važno po meni hrana izbaciti puno kolača slatkiša gazirano zabraniti. Djecu bi odmalenatrebalo navikavati raditi vježbe iz yoge asane RAZVIJAJU SIMETRIJU TIJELA I SPREČAVAJU TO POJAVU KAMENA U BUBREGU ITD.Naravno koji je recept po meni zajedno nadjite vrijeme za svoje vi ste gastvorili vi ga morate voliti i zajedno s njim BILA BI OBOSTRANA KORIST vježbajte neke obične lagane asane ne velik broj da ne bude dosadno ili zamorno Sungazing ili helitoterapija će upravo potaknuti VOLJU ZA igrom koji vi morate iskoristiti da se djete razvije emocije osječaji treba ga učiti pomaži ali i to dane može zasve biti svetac i emotivno osjećati već kombinirano emocije-razum za početak razvoja