Eckhart Tolle

[Ryuujin]

IX. dio

U prošlosti je identitet bio veoma vezan za pleme.. i ako ste bili izbačeni iz plemena, umrli biste.. biti izbačen iz plemena je u većini slučajeva značio smrt.. ne samo fizički, psihološki biste umrli..
Kasnije kada više nije bilo plemena kao društvenih skupina, oni usamljeni autsajderi su često bili oni koji kroz koje je dolazio napredak u ovaj svijet.. jer su bili prisiljeni ići dublje.. oni koji se nisu uklapali, iz bilo kojeg razloga.. oni koji su bili toliko usamljeni da su bili prisiljeni dublje u vertikalnu dimenziju unutra.. umjesto da su tražili nekakva rješenja na horizontalnoj dimenziji.. u vezama ili čemu god.

Dakle postoji velika mogućnost u usamljenosti. Možemo pogledati Buddhu kao samo jedan primjer. Ima puno umjetnika, pisaca, ljudi kroz koje su novi uvidi došli u ovaj svijet. Oni su postali autsajderi, neprikladni na neki način. Buddha je živio potpuno okružen svojom obitelji, društvo ga je podupiralo.. a onda je ne kroz silu prilika, nego svojom odlukom, napravio od sebe autsajdera, otišao je.
Siguran sam da je i jedan dio njegovog puta također bio usamljenost. Kroz prihvaćanje moglo bi se reći da usamljenost postane transformirana u samoću. Samoća znači biti sam, a da je prilično lijepo biti sam.

Usamljenost znači da ste sami i da to ne volite. Kada možete biti lagodni s time da ste sami, što može doći samo kroz predaju i pozornu pažnju.. onda je sasvim moguće da se promjena dogodi u vašem životu. Onda riječi Isusa postanu istinite opet, „Ono što ste mislili da ste trebali za svoju sreću bit će vam nadodano“. Uključujući možda i veze. kada ih više ne budete trebali..
Pomaganje drugima može biti divna stvar.. i to može doći, no ne možete doista pomoći drugima ako ste tamo kao nesretna usamljena osoba, pokušavajući se boriti sa svojom usamljenosti pomažući drugim usamljenim ljudima.. Možda bude malo olakšanja jer možete razgovarati, ali ste još uvijek zarobljeni u tom konceptualnom zatvoru..

(Eckhart pregledava papire s pitanjima..)

Tako je divno da su sva pitanja i svi odgovori isti.. (Smijeh)
„Moj ljubavnik/ca ima poremećaj pomanjkanja pažnje.. i njegov/njezin um neprestano skače s jedne stvari na drugu bez razmaka.. to se događa čak i kada spava.. što može biti uznemirujuće.. mislite li da je štetno mojoj evoluciji da budem tako intimno vezan/a s takvim umom..“ (Smijeh)
„Meditirao/la sam i radio/la preko 25 god. da usporim svoj um..“

To je ironija života..
Kaže ovdje.. „biti tako intimno vezan/a s takvim umom“.. siguran sam da nemate stvarno.. vaša prava veza nije s umom vašeg ljubavnika/ce.. nego s vašim ljubavnikom/com.. s bićem koje je ispod uma. Zato i ljubav jest tu.. koju osjećate.. ne vjerujem da volite njegov/njezin um.. um je tu, na biću.. kao turbulencija.. kontinuirana turbulencija.. ono što volite je ono što je ispod toga..
Dakle.. vaša je ljubav ono što vas drži tamo.. ljubav prema onome što je ispod te turbulencije.. zato još niste otišli.. dakle, kada je dvoje ljudi zajedno.. jedan čovjek je već dodirnuo mirnoću ili živi u njoj dio vremena.. ili većinu vremena.. drugi je možda većinu vremena.. identificiran s umom.. nema prostora.. nije ga još našao.. naravno ima puno unutarnjeg prostora, kao i svi drugi.. ali ga nije našao.. ili je intimno identificiran s tijelom boli.. ljubav je ono što vas drži tamo.. i neko vrijeme, dobro je biti tamo..

Moglo bi biti da ćete uvući svog ljubavnika/cu u „prostor“ također.. kroz svoju ljubav.. koja je prihvaćanje.. sposobnost pogledati kroz ono što izgleda kao on ili ona.. ali je samo um.. ili je samo um plus tijelo boli.. i onda nakon nekog vremena možda se dogodi da „prostor“ nastane i u njemu/njoj također..
Ako se to ne dogodi.. moglo bi biti da vi počnete gubiti svoju „prostornost“ u vezi.. možete ići ili tim putem, bivate povučeni natrag u nesvjesnost.. ili i drugi biva povučen u svijest.. ako se nikakva promjena ne dogodi.. u nekom trenutku ćete se razdvojiti.. ali činjenica da postoji ljubav znači da postoji dobra mogućnost da ćete se susresti u miru i prostoru.. u njemu ili njoj također.. ispod svega toga..
Na neki način ste sve već susreli tamo.. dakle, ostanite neko vrijeme.. i ono što je ispravno će nastati iz prisutnosti.. ne kroz nekakve odluke.. doći će iz prisutnosti koja jeste..

[Ryuujin]

X. dio

(Duga tišina..)

Nijedan oblik ne ustraje veoma dugo.. oblik koji ovaj trenutak uzima je lijep.. naravno kao i svi oblici rastopiti će se.. sljedeći tjedan sve što ćete imati od ovoga ili možda čak i sutra ili večeras, što ostane od ovog okupljanja, na razini oblika, biti će pohranjeno kao trag pamćenja u vašem umu.. i kao slike.. vjerojatno digitalne ovih dana.. na vašoj kameri.. (Smijeh)
Možete pogledati u to, možete oživjeti sjećanja u vašem umu.. „Joj to je bilo lijepo“.. Ili možete reći „Tako mi je drago što sam natrag kod kuće u svom krevetu“.. Ili „To je bilo lijepo, da sam barem još tamo.. “
Ili možda već na računalu gledate slike koje ste slikali.. i postalo je sjećanje. Kojeg se naravno možete sjetiti sada, uvijek je sada.. I onda se odjednom sjetite da je uvijek sada.. i onda se odjednom sjetite da je suština ovog okupljanja bilo upravo to, činjenica da je uvijek sada.. i to se nimalo nije promjenilo.
„Sada“ vas uopće nije napustilo.. suština ovog okupljanja vas nikad nije napustila.. ne može vas napustiti. Dakle, ne morate od toga napraviti neko sjećanje.. nevažno je.. suština ostaje.. kao „jastvo“.. Jer je ovo cijelo okupljanje bilo o „jastvu“..
Rekli smo to na početku.. morali ste putovati ovdje da biste bili sa sobom, „jastvom“.. To je ironija u ovom trenutku za čovječanstvo.. no to je tako..
To je dakle, bezvremensko.. nema potrebe prisjećati se..

„Joj bilo je tako mirno tamo..“
„Gdje si osjećao/la taj mir? Kako znaš da je bilo mirno?“
„Osjetio/la sam u sebi. “
„Ok.. a gdje je to sada?“
„Pa nema ga više, ne osjećam ga više..“ (Eckhart gestikulira traženje po sjećanju..)

Naravno da ne možete osjetiti u glavi, jer govorite iz uma sada..
„Ne osjećam to više.“
„Jesi li u tijelu?“
„Ne, ne mogu ići (osjećati) u tijelo sada.. imam previše toga na umu..“ (Smijeh)

Onda se možda odjednom sjetite, da ne povjerujete u svaku misao koja vam nastane u umu.. I nakon što vam um kaže „Ne mogu ići (osjećati) u tijelo sada, previše se toga događa..“ odjednom odete unutar tijela... pozornost se vrati.. odjednom ste ponovno svjesni svog okruženja.. I onda odjednom telefon zazvoni.. i onda se sjetite praznina i razmaka.. i ne skočite odmah da se javite.. i kako puštate da zvoni.. nasmiješite se.. „Hoćeš li se javiti na telefon ili ne?“..
„Ne znam..“ (Smijeh)

U knjizi „Tišina govori“ piše da je svaki kraj mala smrt. Kad god nekoj situaciji dođe kraj, jer se oblik te situacije rastopi.. Umjesto opiranja tome, dopustite obliku da se rastopi.. jer oblik nikada nije to.. oblik nije ono što jeste.. Ono što jeste se uvijek skriva ispod oblika.. duboko unutra kao bezoblična suština tog oblika.. i kada se to rastopi to je lijepo jer suština prodire još više.. tako da, kako se ovo okupljanje „rastopi“.. suština ovog okupljanja, ako dopustite kraju da bude tu, prodire još više..

Neki ljudi primijete da kada njihov duhovni učitelj umre, iako ja ne znam kada će ovo tijelo otići ali.. kada njihov duhovni učitelj umre, to je lijepa stvar jer odjednom gdje je bio oblik.. sada postoji samo praznina.. a ta praznina je moćnija.. moćniji „otvor“ čak i od oblika.. a veliki učitelji ostave ogroman prostor u „tkanini“ postojanja.. kada preminu.. ostave crnu rupu..
Vidio sam to veoma jasno u roku od 2 tjedna ili tako nešto.. bio sam u Indiji u Tiruvannamalai-u ašramu Ramane Maharshija gdje sam gledao hodočasnike kako obilaze, mislim da je ta riječ.. znači idu ukrug oko mjesta, pogrebnog mjesta Ramane Maharshija.. gdje su izgradili kamenu skulpturu, kao da još uvijek sjedi tamo nažalost.. (Smijeh) Ali privučeni su i svi su išli okolo toga, prilično je veliki prostor.. stotine ljudi kruže i kruže i kruže..

2 tjedna poslije bili smo u Assissiju gdje je živio Sv. Franjo i ondje u podrumu crkve je njegova grobnica.. također su izgradili sličnu strukturu.. i opet je bio kontinuirani tok ljudi koji hodaju, kruže i kruže i kruže.. I vidio sam sličnost.. i vidio sam tu sliku kao hodanje oko crne rupe koja je ostala. „Otvor“ u bezoblično.
Bili su fenomen koji je otvorio „tkaninu“ fenomenalnog, fizičkog, osjetilno percipiranog postojanja da bi napravili mjesta za božansko da prodre.. bezoblični jedan život, jedna svijest..
Ali u konačnici to je svačija sudbina.. da budu taj „otvor“.. pa koristimo izraz da postajete „prozirni„ prema tome.. najbolji način da postanete „prozirni“ kroz to je kroz predaju.. otpor stvara veću gustoću u obliku.. predaja vas čini „prozirnima“.. tako da moć (snaga) svemira prolazi kroz vas.. postajete manje kao osoba.. i više kao ono što doista jeste.. i to je bolje ostaviti bezimeno..
Hvala vam.. također ljudima u Austinu.. što su bili ovdje s nama u Hollyhocku.. ovdje.. blagoslov za vaš put u sebe.. put bez udaljenosti.. u sada.. hvala vam.

[Ryuujin]

Jedno veoma lijepo objašnjenje od Eckharta i vježba koju možete probati na kraju, koja je mislim ustvari dio mnogih vježbi u jogi, pa se može vidjeti na čemu se i tamo radi

Veoma je jednostavna i nadam se da će nekome biti od koristi


https://www.youtube.com/watch?v=LiEU84nHEcY

Kako se nositi sa strahom koji osjećam?

Pitanje: ...ali kada se počnem stvarno bojati da ću izgubiti sav svoj novac na burzi, razboliti se, ili izgubiti voljenu osobu, kako da se nosim s time?

Eckhart:
Strah opet, pitanje je o strahu.. kako se nositi sa strahom od bolesti.. gubitka svih, mnogih stvari... mnogi ljudi sada doživljavaju ne samo strah od virusa, oni također doživljavaju strah od posljedica onoga što se događa.. poduzeća se zatvaraju, ili se sve zatvara.. vrlo je čudna stvar da se to događa.. to je kao prisilno zatvaranje užurbanosti.. ne samo posla.. nego i zauzetosti svijeta.. nametnuti iznenadni kraj svega.. mnogi avioni više ne lete.. neki gradovi su prazni, bez ljudi.. ili odjednom kao da dok se ovo nije dogodilo svijet je bio apsurdno zauzet.. jedna stvar nakon druge.. bučno, zauzeto.. sve se kretalo.. sve je izgubljeno u svijetu, izgubljeno u njihovim mislima.. i odjednom, kao da je netko rekao, ajmo to isključiti na neko vrijeme..

„Oh?..“ (Eckhart gestikulira zbunjeno pogledavanje oko sebe..)

Prisilna mirnoća skoro.. točno ono što milijuni ljudi zapravo trebaju iskusiti.. (Smijeh) To ne znači da će oni automatski također iskusiti i unutarnju mirnoću, ali postoji mogućnost buđenja, za mnoge.. ako mogu otići izvan straha, strašljivih misli.. ali kako otići izvan strašljivih misli?

Pa.. to zahtijeva malo svjesnosti.. no ako ste ovdje s nama, vjerojatno imate tu svijest.. ono što mislim pod tim je svijest o onome što se događa u vašem umu.. da prepoznate, umjesto da se potpuno poistovjetite s onime što se događa u vašem umu.. imate u pozadini svijest o onome što se događa u vašem umu.. veoma je različito.. jer je to drugačija dimenzija svijesti..
Svijest.. to nije isto što i misao.. svijest može prepoznati koje misli su vam na umu.. i onda shvatite.. „Mislim sve te beskorisne misli..“ Ali ta spoznaja, verbaliziram to sada, jer komuniciramo preko govora.. ali ta spoznaja, da „..sve te beskorisne i destruktivne misli mi prolaze kroz glavu“..
To je spoznaja koja nije verbalna.. prije je ili nakon riječi.. jer dolazi kroz svijest.. i postoji jednostavno prepoznavanje da ono što se događa u vašem umu nije od pomoći.. čini vas uplašenima.. nesretnima.. tako da se s time treba na tom mjestu pozabaviti.. svi ti problemi koje spominje.. on ili ona spominju tri.. strah gubitka sveg novca ili uštede, ulaganja, bolesti, ili nešto loše se može dogoditi našim voljenima..
Dakle, imate strah o sebi, imate strah o drugima.. i naravno sve te stvari se ne događaju sada.. stvari kojih se bojite.. ali mogle bi se dogoditi.. kaže um.. „Pa je bolje da sada o tome razmislim.. u slučaju da se dogodi..“

Ali naravno, kada bi se to i dogodilo, suočili biste se sa situacijom.. sa snagom svoje svijesti.. suočili biste se sa bolesti.. suočili biste se sa gubitkom novca, a suočili biste se i sa gubitkom voljene osobe.. ili patnjom voljene osobe.. sa snagom svoje prisutnosti možete se s time suočiti.. ali ono što ne možete jest da ne možete prevladati ove probleme ili suočiti se sa njima jer postoje samo u vašoj mašti.. jer se oni još uopće nisu dogodili.. stoga ne možete apsolutno ništa učiniti u vezi s njima.. zapravo, oni će se jednostavno samo pojačavati, što više razmišljate o njima to se više pojačavaju.. to je potpuno iluzorna oblast.. zbog koje patite.. (Smijeh)

Dakle, ako postoji minimalna svjesnost, odjednom možete postati svjesni onoga što radite sami sebi.. to nije da si dobrovoljno to radite.. ali moglo bi se reći da vam se to događa.. pa postanete svjesni onoga što vam se događa, jer misli u vašem umu, praktički sve misli u nedostatku svijesti, vam se događaju.. nisu dobrovoljne.. (Smijeh)
Pa ljudi kažu.. „Mislim ovo, mislim ono..“ Vi ne mislite, razmišljanje vam se događa.. kada niste svjesni.. prepušteni ste na milost i nemilost misli.. tog energetskog polja.. to je ono što mi nazivamo „misao“.. Živi u vama, opsjednuti ste.. ne znate to.. u onom trenutku kada to shvatite, da strašljivo razmišljanje nije nešto što radite.. jer ako je nešto što radite, onda kažete „Da, ja to radim, ali ne mogu to zaustaviti..“ Ne, vi to ne radite, nego vam se događa..

Neki ljudi kažu tj. percipiraju ovako.. „U redu, zašto si to radim?..“ To je već.. to je dobar prvi korak.. „Zašto se tjeram na patnju misleći o svemu tome?..“ Onda je sljedeći korak da shvatite da to ustvari niste vi koji to radite.. to su samouslužni oblici misli koji se neprestano vrte u vašem umu.. „Čine me nesretnim i nemaju nikakvu korisnu svrhu.. Ne pomažem sebi, ni ikome drugome.. razmišljajući o tim stvarima.. projicirajući loše stvari koje bi se mogle ili hoće dogoditi..“
Dakle, tako sa sviješću o tome što se događa u vašem umu.. dolazi po prvi put, trenutak slobode.. jer prije toga niste imali slobodnu volju.. bez svjesnosti nemate slobodnu volju.. potpuno ste u milosti i nemilosti uvjetovanog uma.. pa onda, što da radite?
Prepoznali ste da ono što vam se događa ne ispunjava nikakvu korisnu svrhu, to je važna spoznaja.. jer prije toga postoji pretpostavka u nesvjesnom umu, da ukoliko se ne brinete, puno, da onda nemate kontrolu nad svojim životom.

To je zabluda, da što više razmišljate o beskorisnim stvarima.. no u tom trenutku ne znate da su beskorisne.. da što više razmišljate o problemima u svom životu da onda morate i nastaviti razmišljati kako bi to sve održali skupa.. „..Moraš se jako brinuti“.. ili problemi u svijetu.. „Oh joj..“
Ako se ne brineš, život će se raspasti u komadiće. To je temeljna pretpostavka.. naravno to je zabluda.. Dakle, zabrinutost, strašljivo razmišljanje, ne želi završiti, morate znati da ima zamah.. i ne možete se boriti s time.. ako se borite protiv toga, postati će samo jače.. dajete im dodatnu energiju..
Dakle, to nije nešto što možete zaustaviti snagom volje.. ili kao što sam upravo rekao, možete to zaustaviti nakratko, ali ne dugo.. pokušavajući sa snagom volje..

Zaustaviti ćete to samo tako što ćete prvo prepoznati, ne samo uzaludnost, nego i destruktivnu prirodu te vrste razmišljanja.. i onda počnete uviđati da mnogo nesreće proizvode narativi (priče) u vašem umu.. u tom trenutku imate izbor, možete nastaviti biti vučeni u struju zastrašujućeg razmišljanja.. ili možete reći „..moj je izbor sada da odvratim svoju pažnju od strašljivog razmišljanja“.. Verbaliziram to sada.. ali kuda to ide.. ako strašljivo razmišljanje želi svu vašu pažnju, želi svu vašu svijest kontinuirano.. kaže „Ne, ne puštam, ja to želim..“ a vi kažete „ne, ne želim više ići tim putem“..



Veoma je jednostavno, skrenete pažnju negdje drugdje.. u početku vam treba nešto.. moja preporuka jest da osjetite unutarnje tijelo.. usmjerite svoju pažnju.. recimo da se probudite tijekom noći ili ujutro, usmjerite svoju pažnju, umjesto razmišljanja, usmjerite pažnju u unutarnje energetsko polje vaših ruku.. I tu je držite.. to ne zahtijeva snagu volje.. to je samo jednostavna odluka.. i držite je tu.. i osjetite unutarnju živost u vašim rukama.. to postaje sidro za iskoračiti izvan uma.. biti prisutni.. možete li osjetiti energiju u rukama? Ja mogu.. i uvijek mi je divno.. osjećam energiju u rukama mnogo godina.. uvijek mi je svježe i novo.. i ne dojadi mi pričati o tome.. jer je uvijek svježe i novo.. naravno tu nisu samo ruke.. ako ne možete osjetiti energiju u rukama, zatvorite oči i pitajte se ovako.. recimo da je desna ruka.. ili ako ste ljevoruki onda lijeva ruka..
Zapitajte se da li je vaša lijeva ili desna ruka još uvijek tu ili ne.. „Je li još tu?.. Kako da znam da li je tu?.. Kako bih mogao znati da je tu upravo sada?.. “
Ne možete znati, jer se sjećate da je bila tu kada ste je vidjeli prije par sekundi.. ali to nije znanje da je tu.. jer je možda nestala.. (Smijeh)

Zatvorite oči, ne mičite ruku, kako možete znati da je tu?.. možete znati da je tu.. ali kako se to dogodi? Što je to, kako to znate? Možete osjetiti.. ali što je to što osjećate? Osjećate energiju u ruci.. to je veoma suptilno isprva.. dakle morate biti pozorni (prisutni) da biste je osjetili.. ali ta budnost koja onda ide prema tijelu je oduzeta razmišljanju.. i odjednom vam se ruka čini više živa nego što je bila prije.. ali to je samo početak.. možete osjetiti obje ruke u isto vrijeme.. a onda shvatite da možete osjetiti i druge dijelove tijela.. vaša stopala u isto vrijeme.. i noge.. i onda postanete svjesni sveprožimajućeg osjećaja živosti u cijelom tijelu.. energetskom polju..
A zapanjujuća stvar je u tome da.. aha, da, također možete postati svjesni da dišete.. jer je to povezano s tijelom.. dišete.. u tijelo.. dah teče unutra i istječe van.. što više postanete svjesni vašeg tijela to više postanete svjesni vašeg disanja.. što više postanete svjesni disanja to više postanete svjesni vašeg tijela.. tu postoji divna živost..

I što se dogodilo sa vašom umnom aktivnosti?.. Splasnula je.. gotovo potpuno.. ili potpuno.. jer ne možete biti svjesni unutarnjeg tijela i istovremeno razmišljati.. nekoliko djelića misli može biti, ali ne trajni tok razmišljanja, to nije moguće.. jer je vaša pažnja, vaša svijest otišla izvan konceptualizirajućeg uma u unutarnje tijelo..