Život je nešto sasvim drugo?

[Poli]

Pad u bezdan,ma koliko nam se činilo da smo nazadovali u tom padu,
je samo još jedno iskustvo, koje nam je bilo potrebno..da bismo
upotpunili mozaik.Možda je baš ta kockica nedostajala da složimo
sliku..Dobro je što igra kockicama traje,jer dok ona traje..mi živimo.

[Ray]

Originally Posted by Poli

Pad u bezdan,ma koliko nam se činilo da smo nazadovali u tom padu,
je samo još jedno iskustvo, koje nam je bilo potrebno..da bismo
upotpunili mozaik.Možda je baš ta kockica nedostajala da složimo
sliku..Dobro je što igra kockicama traje,jer dok ona traje..mi živimo.

Slažem se,sam mislim ili osjećam da ta slika nikad ne može biti završena jer platno je blatno koje se neprestano preoblikuje. mnogo puuta sam sanjao neki bezdan koji se ponavljao tijekom mog života (vizualno neku ogromnu rupu na zemji gdje ja stojim na samoj ivici tog ponora ili osjećajno kao neki zakutak u mojoj svijesti koja se prostirala u nešto duboko, meni nepoznato, beskrajni potencijal iskustava koje me "dolje" čekaju..) Dojma sam da je svaki trenutak iskustva dio slagalice da stvaram i beskrajno iskustveno modeliram sam sebe. Ponekad čak i napredovanje u mojem iskustvu može biti bolno nazadovanje a trenuci sreće bolni. Život je nevjerojatno kreativan i bogat iskustvima i sudbinama za svaku pojedinu osobu.

Možda je sve to samo igra u kojoj se igramo glinom samih sebe sa sobom i sami sebi stvaramo svoje padove i vrhunce praveći se da jedno ne želimo a drugo želimo. Dok razvačenje i oblikovanje gline traje tu je i napetost.. iščekivanje, nada, sreća, neugoda, prilagodba...iskustvo neprestano teće. Kao da me samo iskustvo kakvo god da jest čini da postojim, budem i živim.

Kako da budem i postojim samo kao svijest ili beoblična glina?

:) Možda je i ta Svijest/Glina samo trenutno izmodelirala samu sebe u funkciju da je svijesna? Duša koja želi takvo iskustvo..

[Ray]

To su samo sjene svjetla u obliku riječi. Svjetlost i sjena je samo metafora koja mi intuitivno dolazi nakon doživljaja svjetlosti i njene poruke da je sve to ona, svjetlost, ili izražena svjetlost obliku sjena. Još mi je čudno vidjeti da je sve to samo jedna te ista svjetlost koja svojim sjenama titra u svemu vidljivom, oblikovanom pa i u suptilnijem kao što su osjećaji, misli i osjeti.
Gleda iz mene i na mene/ja kao sjenu svjetlosti. u nedogled je samo svjetlost.
Nema razlike između svjetlosti i sjene pa čak ni kad sjena svjetlosti zna biti neugodna ja sjeni.
Komično je vidjeti vlastite reakcije sumnjičavog misaonog uma na to gornje pomaknuto viđenje kad je i on viđen samo kao igra sjena svjetlosti.
Morao bih se ispraviti u naslovu je iz toga za mene život nije nešto sasvim drugo nego je i sijena i svjetlost.

Mora da mi je netko stavio fotone u kavu koju trenutno pijuckam. Inače sam sasvim normalan.. kao sjena.

[Ray]

Prije sam mislio da ću biti sretan kad se događaji i uvjeti poslože kako sam si ih (um) zamišljao. Sada vidim da je i ta potraga za srećom isto implementirana pretpostavljena želja pokupljena iz raznih vanjskih izvora i shvaćena totalno iskrivljeno.
Ironija je da od kad sam uvidio koliko je ta želja utemeljena na nečijim predodžbama ta mi je želja jednostavno spontano otpala. Mogu reći da sam postao puno jednostavnije sretniji u svom življenju bez te grozničave potrage i potrebe za srećom.

Ostavit ću si ovo zapažanje ovdje zapisano radi kasnije provjere da li mi je i dalje zaista tako.

Za sad mi je jasno koliko se zakidamo samim imaginarnim željenjem a da se i nema baš niti pojma što se zapravo želi. Neobično je vidjeti koliko ta na očigled sasvim poželjna i normalna želja za srećom zapravo stvara brojne frustracije, anksioznosti i suženje svijesti na samo mali djelić događanja u odnosu na sveukopnost životnog događanja. Programiranom je umu opterećen masom pretpostavki, dogmu, tuđim raznim znanjima i teorijama.. najjednostavnije stvari najteže uvidjeti.