Ljubav

Acarya · 22-01-10, 17:08

Citat:

Ljubav je ispunjena boli jer bol nas stalno tjera na ljubav

Bez patnje nema radosti.

Cameleon · 22-01-10, 19:31

Citat:

Originally Posted by Acarya

Bez patnje nema radosti.

Apsolutno.

francesko · 22-01-10, 22:23

Da nema sirotinje sunce nebi sjalo?.....

francesko · 22-01-10, 22:25

A ima li ljubavi bez mržnje ili pak mržnje bez ljubavi

francesko · 22-01-10, 22:26

Ko voli ko mrzi da smo budni takva pitanja nikakvog smisla ne bi imala.

francesko · 26-01-10, 03:35

Citat:

Originally Posted by Cameleon

Zašto?
Ljubav tražiš kad je nemaš!?
Kad je nemaš onda je to bol!
Sve počinje od boli....od porođajne boli pa na dalje.

Možda zvuči čudno ali od svih veza u kojima sam bio najviše mi je prirasla srcu jedna koja je bila puna strastvene ljubavi i boli. Bolno je i završila nasilnom smrću u prometnoj nesreći.

Ostale koje su bile "mirne i stabilne", zarobljene u svakodnevnu rutinu, završavale su "neispunjenom zasićenošću" i prekidom.

Da se razumijemo, nisam mazohista ali umjerena količina "ljubavnih muka" motivira kreativne snage u meni, svijest o vrijednosti onoga što imam kada opstanak veze dođe u pitanje, a tek uzvišeni osjećaj kada se riješi problem ili pak poetska inspiracija!

Valjda to ovisi o karakternim crtama osobe.

Pozdravljam; ispričat ču ukratko jedan svoj mladalački događaj, Gimnazijalac, ljeto, susret u parku i nevin mladalački poljubac. Kraj ferija ona odlazi kući, a ja nastavljam sa "redovnim" mladalačlim aktivnostim. Spomenuti poljubac lagano tone u zaborav, dolazi nova godina, kao razlog našeg ponovnog susreta. I dešava se u kući njene prijateljice. Društvo, ona i ja sjedimo jedno kraj drugog, sjevaju iskrićave sitne pojave, koje me tope, ples; levitiramo, lebdimo u paučinastoj bjeloj nestvarnoj materiji, su detalji kojih se sječam, pijem, i insistiram na prelazak u drugu otvorenu prostoriju, što ona pogrešno shvata. Odlazi i nikad je više nisam vidio. Koliko vas je imalo ovakav doživljaj ljbavi. Ovo nisam ni čuo ni doživio da mi neko ispriča, a sličnu situaciju, samo slabijeg intenziteta, sam doživio gledajuć Romea i Juliju, ali je ovdje ljubav bila obostrana. Danas volim mnogo više nego onda. Nje nema. Ova koju volim me isto mnogo voljela, i njezinu ljbav sam profijo da bi je doveo u pziciju da buda predmetom moje ljubavi.Volimo se i živimo harmonično, ide nam, kažem da danas volim mnogo mnogo više negoli onda. Volim vas. Franceskoni

nara · 26-01-10, 07:05

ljubav,ljubav..postoje više "vrsta" ljubavi,ljubav prema roditeljima,braći,sestri,ljubav prema partneru,prijatelju,poslu,Bogu..ljubav prema (rođenom)djetetu-ova zadnja (za mene) je i najjača.Istovremeno i bol i radost i tuga,sve je pomiješano tu.Rađanje je bolan proces ali onaj tren kad ugledaš dijete sve je manje važno,od tada ne postoji ništa više...zatim dijete odrasta što predstavlja puno odricanja,neprospavanih noći,ali ljubav daje snagu.Gledaš ga kako raste ispunjen srećom što je on ili ona dio tebe,tvoj uspjeh,ali i bol.Kad odrastu djeca odlaze dolazi period odvajanja...zašto je ljubav neminovno povezana sa boli? Kako god pravila nema,život teče a mi smo samo putnici,prelazimo iz jednog stanja u drugo,jedno od njih je i ljubav..

Cameleon · 26-01-10, 07:13

Citat:

Originally Posted by francesko

Pozdravljam; ispričat ču ukratko jedan svoj mladalački događaj, Gimnazijalac, ljeto, susret u parku i nevin mladalački poljubac. Kraj ferija ona odlazi kući, a ja nastavljam sa "redovnim" mladalačlim aktivnostim. Spomenuti poljubac lagano tone u zaborav, dolazi nova godina, kao razlog našeg ponovnog susreta. I dešava se u kući njene prijateljice. Društvo, ona i ja sjedimo jedno kraj drugog, sjevaju iskrićave sitne pojave, koje me tope, ples; levitiramo, lebdimo u paučinastoj bjeloj nestvarnoj materiji, su detalji kojih se sječam, pijem, i insistiram na prelazak u drugu otvorenu prostoriju, što ona pogrešno shvata. Odlazi i nikad je više nisam vidio. Koliko vas je imalo ovakav doživljaj ljbavi. Ovo nisam ni čuo ni doživio da mi neko ispriča, a sličnu situaciju, samo slabijeg intenziteta, sam doživio gledajuć Romea i Juliju, ali je ovdje ljubav bila obostrana. Danas volim mnogo više nego onda. Nje nema. Ova koju volim me isto mnogo voljela, i njezinu ljbav sam profijo da bi je doveo u pziciju da buda predmetom moje ljubavi.Volimo se i živimo harmonično, ide nam, kažem da danas volim mnogo mnogo više negoli onda. Volim vas. Franceskoni

Da, vrlo zbunjujuće iskustvo. I bolno.

Ne razumijem to što kažeš da "ona pogrešno shvata"!?
Što si ti htio a da ona nije razumjela?

Bez obzira na to, mislim da ljudi, pogotovo ženska bića, nekad žele ljubav zadržati u eteričnoj formi. Pogotovo kada se nešto, jednog trenutka, u romantičnoj situaciji započne a poslije toga nema ništa (zbog nemogućnosti fizičke blizine) osim tog čarobnog trenutka u sjećanju.
Čarobni trenutak je sjeme iz kojeg se rodi posebna veza koja savršeno funkcionira u svijetu mašte.

Ako dovoljno dugo vremena takva imaginarna veza živi osoba se boji razočaranja u stvarnom životu sa stvarnom osobom. Jednostavno ne želi pokvariti imaginarnu vezu u kojoj nikad neće biti povrijeđena.