Eh,inače muški to ne vide na taj način,pa da znate koliko vi nama priušitie muke...ponekad nam je takva "ljubav" potrebna na kratko,i onda smo spremne upustiti se u nešto više....ali,pustite nas malo da uživamo
Eh,inače muški to ne vide na taj način,pa da znate koliko vi nama priušitie muke...ponekad nam je takva "ljubav" potrebna na kratko,i onda smo spremne upustiti se u nešto više....ali,pustite nas malo da uživamo
Franceskova bivša nesuđena je imala godinu dana vremena za uživanje pa ništa od toga
To make a mountain of your life
Is just a choice
But I never learned enough
To listen to the voice that told me
Always love Hate will get you every time
Always love Don't wait til the finish line
Slow demands come 'round
Squeeze the air and keep the rest out
It helps to write it down
Even when you then cross it out
But Always Love Hate will get you every time
Always Love even when you wanna fight
Self-directed lives
I want to know what it'd be like to
Aim so high above
Any card that you get dealt you
Always Love
Hate will get you every time
Always love
Hate will get you
I've been held back by something
Yeah. You said to me quietly on the stairs,
I've been held back by something
Yeah. You said to me quietly on the stairs.
You said
Hey, you good ones.
Hey, you good ones.
To make a mountain of your life
Is just a choice
But I never learned enough
To listen to the voice that told me
Always love hate will get you every time
Always love hate will get you
I've been held back by something
Yeah, You said to me quietly on the stairs,
I've been held back by something
Yeah, You said to me quietly on the stairs
You said..
Hey, you good ones
Hey, you good ones
Hey, you good ones
Iako je dete tabula rasa kako Minja kaze, mislim da treba uzeti jos jedan aspekt u ovoj prici, a to je priroda licnosti. Ljubav i vaspitanje su velika stvar u formiranju "ispravne" licnosti, medjutim ako je neko rodjen sa nekim osobinama to, po mom misljenju, ce pokazati kad tad, bez obzira koliko mu je ljubavi pruzeno u detinjstvu.
Svi smo culi za one slucajeve: miran, fin iz dobre porodice, lepo vaspitan, a upao u prodavnicu i ubio nekoliko ljudi (jeste malo surovo ali je tako).
Ovo me je podsetilo na slučaj o kome mi je pre nekoliko godina ispričao prijatelj, psihijatar u jednoj velikoj duševnoj bolnici. Majka i sin su neko vreme povremeno upućivani kod njega, na razgovore i predlog lečenja, jer se sin, uzrasta nekih 16-17 godina, ponašao neadekvatno svuda: u školi, na ulici, u društvu. Majka priprosta i dobrodušna neka žena, ali očigledno puna ljubavi za sina - crnu ovcu i moguće problematičnog člana zajednice u godinama koje su dolazile. I tako su dolazili, ona ga je uredno vodila svuda gde su je upućivali, od školskih instanci, preko centra za socijalni rad, a onda par puta i kod psihijatra. Jednom prilikom, obrati se ona ovom mom prijatelju (koji je, uzgred, čovek vrlo širokih pogleda i, što je najvažnije: duševan čovek, da se tako izrazim, okrenut Bogu iako to ne pominje u poslu kojim se bavi, naravno) i kaže mu ovako nešto: "Doktore, uzalud se mučite. Takav je. Uvek je takav bio. Nije on loš, ali je takav rođen. Ne treba njemu lekar." A sve to onim pomirljivim glasom majke koja je shvatila, i to ne shvatila iz knjiga jer ih nije ni pročitala, niti nekim razmišljanjem, već dušom i srcem. I, prihvatila svog sina takvim kakav jeste. Vrlo je moguće da upravo takvim prihvatanjem i tolikom bezuslovnom ljubavlju učini da se on promeni. Ko zna?
Da,deca su zaista cudesna bica...kao da su sa druge planete...toliko postenja,prelepe maste i iskrenosti imaju, a mi odrasli znamo sve to pokvariti, i to u ime ,,ljubavi''.
Znaš!
Mnogo možemo naučiti od naše djece, samo ih treba promatrati. Kako uče, kako se raduju svakom rezultatu kako prihvaćaju život u sadašnjosti.
Mene je moje dijete naučilo šta je iskrena ljubav, kako se igrati i kako uživati u igri, koliko imam kreativnosti, ali činjenica da me on voli takvom kakva jesam daje mi poticaj.
Ovo me je podsetilo na slučaj o kome mi je pre nekoliko godina ispričao prijatelj, psihijatar u jednoj velikoj duševnoj bolnici. Majka i sin su neko vreme povremeno upućivani kod njega, na razgovore i predlog lečenja, jer se sin, uzrasta nekih 16-17 godina, ponašao neadekvatno svuda: u školi, na ulici, u društvu. Majka priprosta i dobrodušna neka žena, ali očigledno puna ljubavi za sina - crnu ovcu i moguće problematičnog člana zajednice u godinama koje su dolazile. I tako su dolazili, ona ga je uredno vodila svuda gde su je upućivali, od školskih instanci, preko centra za socijalni rad, a onda par puta i kod psihijatra. Jednom prilikom, obrati se ona ovom mom prijatelju (koji je, uzgred, čovek vrlo širokih pogleda i, što je najvažnije: duševan čovek, da se tako izrazim, okrenut Bogu iako to ne pominje u poslu kojim se bavi, naravno) i kaže mu ovako nešto: "Doktore, uzalud se mučite. Takav je. Uvek je takav bio. Nije on loš, ali je takav rođen. Ne treba njemu lekar." A sve to onim pomirljivim glasom majke koja je shvatila, i to ne shvatila iz knjiga jer ih nije ni pročitala, niti nekim razmišljanjem, već dušom i srcem. I, prihvatila svog sina takvim kakav jeste. Vrlo je moguće da upravo takvim prihvatanjem i tolikom bezuslovnom ljubavlju učini da se on promeni. Ko zna?