Ovo je diskusija na temu Koje dobro trebamo činiti? u podforumu Duhovnost Greške u tekstu;dobro identitet harmonija identitet ljubav; ni policajca ni kriminalca; ...
Citat:
Originally Posted by Blue_Knight Negdje sam citao da ce nas prilikom odlaska s ovoga svijeta samo pitati: Jesmo li bili radosni, i jesmo li ljude oko nas činili radosnima...
da,da,ne znam DA LI će NAS PITATI,ali znam da ćemo se zasigurno mi pitati da li smo mogli bolje...biti
PaAZI DOBRA DJEVOJČICE! Uspostava harmonije između sebe i vanjskog je načelna definicija dobra. Ali za dublje obrazlaganje ovog stava je potrebno znanje sa razumjevanjem! kad kažem "volim te", ako me vidiš i prepoznaš rugobu u meni strahovito ću te povrjediti, a ako sam mladi vitalni princ na konju možda mi i ne zamjeriš Bog kaže LJUBAV pobjeđuje i Vjerujem BOGA, a nadam se i Ti jer NADA zadnja umire. Voljena djevojčice puno ljubavi i sreće sa Božjim Blagoslovom od Franceska
Hvala Dragi Francesko ,tvoji mi blagoslovi puno znace.Iz tvojih usta u Bozje usi.Ja samo zelim voleti Boga.Kad Njega naucis voleti onda ces znati voleti i ostale i nikako drukcije.Voleces i princa i rugobu podjednako jer neces videti ocima napravljenim od zemlje,praha.
Hvala vam puno .
ne govorim o tjeranju da djete pere zube svake večeri nego kada npr. tjeraju dijete da se bavi slobodnim aktivnostima po njihovom izboru a ne djetetovom, prisiljavaju djecu da završavaju škole za zanimanja u kojima se ne nalaze, fizička kažnjavanja....
Sve su to samo natuknice koje za sebe vežu lančanom reakcijom cijeli niz posljedica po svim poljima života.
Naravno da ima korisnih odgojnih mjera ali to zahtjeva veliku pronicljivost, inteligenciju i kontinuirani trud bez kompromisa.
"Put do pakla popločan je dobrim namerama."
Vrlo sam skeptična prema određivanju dobrog i lošeg. To je, s jedne strane, velika tema. Kad pogledam s druge strane, nema potrebe za tom temom uopšte. U krajnjem slučaju, donošenje odluke (makar i trenutne) o tome da li je nešto dobro ili loše, je donošenje suda. A mi ne bi trebalo time da se bavimo. Ne samo i isključivo zato što je Bog rekao: "Ne sudi", već zato što to nije zdravo. Uopšte nije zdravo donositi sud, jer mi nikad, ali nikad nemamo dovoljno saznanja da bismo znali da li je dobro nešto što nama tako izgleda, u našim ograničenostima i sputanostima koje nam zadaje naša ljudska (često "suviše ljudska") priroda.
"Put do pakla popločan je dobrim namerama."
Vrlo sam skeptična prema određivanju dobrog i lošeg. To je, s jedne strane, velika tema. Kad pogledam s druge strane, nema potrebe za tom temom uopšte. U krajnjem slučaju, donošenje odluke (makar i trenutne) o tome da li je nešto dobro ili loše, je donošenje suda. A mi ne bi trebalo time da se bavimo. Ne samo i isključivo zato što je Bog rekao: "Ne sudi", već zato što to nije zdravo. Uopšte nije zdravo donositi sud, jer mi nikad, ali nikad nemamo dovoljno saznanja da bismo znali da li je dobro nešto što nama tako izgleda, u našim ograničenostima i sputanostima koje nam zadaje naša ljudska (često "suviše ljudska") priroda.
Djelomično se slažem. Prečesto si dozvoljavamo osuđivanje tuđih postupaka.
Međutim nekad je potrebno donijeti presudnu odluku jer o njoj ovisi rješenje problema.
Ne možeš npr. dopustiti da ti se dijete druži sa dilerom droge. U tom slučaju moraš "osuditi" aktivnosti tog čovjeka jer bez osude ne bi imala razloga za udaljavanje svog dijeteta od takvih okolnosti.
Djelomično se slažem. Prečesto si dozvoljavamo osuđivanje tuđih postupaka.
Međutim nekad je potrebno donijeti presudnu odluku jer o njoj ovisi rješenje problema.
Ne možeš npr. dopustiti da ti se dijete druži sa dilerom droge. U tom slučaju moraš "osuditi" aktivnosti tog čovjeka jer bez osude ne bi imala razloga za udaljavanje svog dijeteta od takvih okolnosti.
Naravno da je tako. Izbegavam pisanje na ovakvim temama, jer svako iznošenje mišljenja stvara osnov za sto sledećih pitanja, i onda u nekom momentu počnemo da se vrtimo u krug, a što je još gore, počnemo da se raspravljamo, čak i u vezi sa stvarima o kojima delimo mišljenja. Svako se izražava na jedan autentičan način, a opet svako i razume na autentičan način. I svi, generalno, imamo preveliku želju da se prikažemo mnogo pametnima i da nekako, na neki volšeban način, baš naše mišljenje bude najpametnije, najbolje, najduhovitije, ukratko: da se po nečemu posebno izdvaja od svih drugih.
Evo, i ja sada isto to radim. Neću više. Idem na posao. Pozdrav svima.
Ako je istina da je čovjek nesavršen, kako onda može činiti istinsko dobro? Npr. ja želim danas biti sam i sjedim na obali rijeke i mislim na Boga, moj prijatelj prolazi na bickli i pomisli; ' O on je usamljen, učinit ću dobro ako mu pravim društvo.' Ja volim svog prijatelja ali u tom trenutku želim biti sam, stoga on misli da mi čini dobro, ali zapravo to ne čini. Ja mogu prihvatiti njegovo društvo da ga ne odbijem ali želim biti sam jer mi je to potrebno u tom trenutku. Dakle dobro je relativno bez Boga a Apsolutno samo u Bogu.
Druga situacija je kada ja sjedim kraj rijeke i želim biti sam, da bi mogao učvrstiti odnos sa Bogom i moj prijatelj prolazi na bicikli i pošto je on također sinkroniziran sa Bogom, on se samo nasmije i prođe. On je učinio istinsko dobro ... za mene ... Takvih primjera ima puno kada mi mislimo da činimo dobro, ali ga zapravo ne činimo, jer nemožemo činiti isitinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Čak i ako želimo učiniti dobro, čak iako citiramo Bibliju ili neku svetu knjigu mi nemoramo učiniti istinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Stoga metafizički gledano nemožemo činiti dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Mi možemo imati dobre namjere ali nemoramo činiti dobro. To je bitno razlikovati. Veza sa Bogom koji je jedini Izvor Dobra je jedini način da činimo istinsko Dobro. To je moje mišljenje.
''Bez Božje ljubavi život je puka patnja, razum nerazuman, vjera tiranija.''