Koje dobro trebamo činiti?

[svjetlosni_mrav]

Originally Posted by Komšinica

i onda u nekom momentu počnemo da se vrtimo u krug, a što je još gore, počnemo da se raspravljamo, čak i u vezi sa stvarima o kojima delimo mišljenja.

Ovo je jako lijepo rečeno. Život je vrlo dragocjen i stoga se uvijek postavlja smisao ovih raspravljanja? Ako želimo istaći svoju osobnu važnost to nije neki savršen motiv, na neki je način 'prirodno' ali nije savršeno. Pošteno bi bilo da kažemo istinu iz našeg kuta, ali najbolje je pokušati izraziti istinu za opće dobro.

Evo i ja se pravim pametan. Kako je teško to izbjeći?

[svjetlosni_mrav]

Originally Posted by francesko

"Mrave " VELIK si ali ti ipak moram prokometirati stav.

Francesko gdje si ti vidio velikog mrava? Kako mrav može biti velik? To će biti tek na kraju vremena ... još dugo dugo vremena će proći dok mravi budu veliki kao ljudi ...

I plovi, plovi, plovi, plovi jedan mrav od vrbova lišća sačinio splav ...


Mir i ljubav sa tobom brate ...

[teemo]

Originally Posted by Komšinica

I svi, generalno, imamo preveliku želju da se prikažemo mnogo pametnima i da nekako, na neki volšeban način, baš naše mišljenje bude najpametnije, najbolje, najduhovitije, ukratko: da se po nečemu posebno izdvaja od svih drugih.

Hajd, to nekako i moze proci . Kriza je kada i druge poucavamo kako to sve , sto smo mi kao ostvarili , duhovno, mogu postici .

[Cameleon]

Originally Posted by svjetlosni_mrav

Ako je istina da je čovjek nesavršen, kako onda može činiti istinsko dobro? Npr. ja želim danas biti sam i sjedim na obali rijeke i mislim na Boga, moj prijatelj prolazi na bickli i pomisli; ' O on je usamljen, učinit ću dobro ako mu pravim društvo.' Ja volim svog prijatelja ali u tom trenutku želim biti sam, stoga on misli da mi čini dobro, ali zapravo to ne čini. Ja mogu prihvatiti njegovo društvo da ga ne odbijem ali želim biti sam jer mi je to potrebno u tom trenutku. Dakle dobro je relativno bez Boga a Apsolutno samo u Bogu.
Druga situacija je kada ja sjedim kraj rijeke i želim biti sam, da bi mogao učvrstiti odnos sa Bogom i moj prijatelj prolazi na bicikli i pošto je on također sinkroniziran sa Bogom, on se samo nasmije i prođe. On je učinio istinsko dobro ... za mene ... Takvih primjera ima puno kada mi mislimo da činimo dobro, ali ga zapravo ne činimo, jer nemožemo činiti isitinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Čak i ako želimo učiniti dobro, čak iako citiramo Bibliju ili neku svetu knjigu mi nemoramo učiniti istinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Stoga metafizički gledano nemožemo činiti dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Mi možemo imati dobre namjere ali nemoramo činiti dobro. To je bitno razlikovati. Veza sa Bogom koji je jedini Izvor Dobra je jedini način da činimo istinsko Dobro. To je moje mišljenje.

Imati vezu sa Bogom nije isto što i biti sa Bogom jedno.
Imati vezu sa Bogom može imati onaj tko je nesavršen a biti sa Bogom jedno, je onaj tko je dosegnuo savršenstvo.

Prema tome, dobro u oku nesavršenog promatrača je relativnan pojam. Ovisi o uvjetima.
Veza se uspostavlja pa puca, pa se opet uspostavlja. I Isusu je u jednom trenutku pukla veza kad je upitao "Bože zašto si me ostavio!?"

Mislim da je poanta u iskrenoj namjeri za činjenjem dobra jer je to jedino što možeš. Ako ispadnu "loše" posljedice onda iskustvo posluži u slijedećoj iskrenoj namjeri.

Sad bi se dalo raspravljat o tome da li uopće postoji "loše".

[svjetlosni_mrav]

Pošto je Bog vrhovno dobro, svaki pokušaj da činimo dobro ako nismo jedno sa njim (ili ne pokušavamo biti jedno sa Njim) mora biti pod utjecajem ega. Stoga je takvo dobro relativno ...

Stoga uz puno poštovanje prema svačijem stavu i pokušavajući razumjeti svačiji pogled na svijet mislim da nije moguće činiti dobro bez razumijevanja Boga, bez pokušaja biti u vezi sa njim ili kako vi kažete biti u jedinstvu sa njim. (što je možda najviša razina)

Koristio sam riječ 'veza' ili 'povezanost' iz osobnih metafizičkih razloga ... koje mogu pokušati objasniti ako nekoga zanima ... no riječ 'veza' i 'jedinstvo' za mene su značile isto ... jer 'jedinstvo' nije moguće bez 'veze'.



Činjenica koju sam želio istaći je da ljudi znaju da trebaju činiti dobro i da je nužno činiti dobro i da je dobro činiti dobro i onda pokušavamo činiti dobro bez da razumijemo (ili se povežemo) sa izvorom dobra. Samo sa Gospodinom, kroz duoke osjećaje ljubavi i povezanosti (ili jedinstva po vašem) moguće je činiti istinsko dobro.

Ljudska osobnost lišena povezanosti sa Bogom iskrivljena je i deformirana. To je tako zavodljivo polje ... stoga ljudima mora postati jasno da ako žele činiti dobro trebaju biti u ljubavnom odnosu sa Gospodinom ... Mi želimo činiti dobro bez Boga i to je egoizam. Nemoguće je činiti dobro bez Boga?

Što vama predstavlja riječ jedinstvo i kako vi vidite savršenstvo sa Bogom? Jako me zanima.
hvala na diskusiji ...

[matko]

Originally Posted by svjetlosni_mrav

Pošto je Bog vrhovno dobro, svaki pokušaj da činimo dobro ako nismo jedno sa njim (ili ne pokušavamo biti jedno sa Njim) mora biti pod utjecajem ega. Stoga je takvo dobro relativno ...

Stoga uz puno poštovanje prema svačijem stavu i pokušavajući razumjeti svačiji pogled na svijet mislim da nije moguće činiti dobro bez razumijevanja Boga, bez pokušaja biti u vezi sa njim ili kako vi kažete biti u jedinstvu sa njim. (što je možda najviša razina)

Koristio sam riječ 'veza' ili 'povezanost' iz osobnih metafizičkih razloga ... koje mogu pokušati objasniti ako nekoga zanima ... no riječ 'veza' i 'jedinstvo' za mene su značile isto ... jer 'jedinstvo' nije moguće bez 'veze'.



Činjenica koju sam želio istaći je da ljudi znaju da trebaju činiti dobro i da je nužno činiti dobro i da je dobro činiti dobro i onda pokušavamo činiti dobro bez da razumijemo (ili se povežemo) sa izvorom dobra. Samo sa Gospodinom, kroz duoke osjećaje ljubavi i povezanosti (ili jedinstva po vašem) moguće je činiti istinsko dobro.

Ljudska osobnost lišena povezanosti sa Bogom iskrivljena je i deformirana. To je tako zavodljivo polje ... stoga ljudima mora postati jasno da ako žele činiti dobro trebaju biti u ljubavnom odnosu sa Gospodinom ... Mi želimo činiti dobro bez Boga i to je egoizam. Nemoguće je činiti dobro bez Boga?

Što vama predstavlja riječ jedinstvo i kako vi vidite savršenstvo sa Bogom? Jako me zanima.
hvala na diskusiji ...

Ako smo svjesni da smo svi jedno tada bez obzira što se dogodilo i bez obzira što smo učinili, učinili smo to s razlogom. Samo čovjek svoja iskustva dijeli na "dobra" ili "loša". Ne postoji dobro niti loše, sve su to iskustva kroz koja moramo proč da bi spoznali sebe i stvoritelja to jest život u cjelini. Svaki je čovjek savršen u svojoj nesavršenosti upravo s razloga samospoznaje stvoritelja kroz naša individualizirana i zajednička iskustva jer on jeste sveznanje ali da bi upotpunio znanje proživljava ga iskustveno kroz nas. Apsolutno znanje stvoritelja je kolo koje se vrti i nikad ne staje več samo iskustveno raste!!!

[Cameleon]

Originally Posted by svjetlosni_mrav

Pošto je Bog vrhovno dobro, svaki pokušaj da činimo dobro ako nismo jedno sa njim (ili ne pokušavamo biti jedno sa Njim) mora biti pod utjecajem ega. Stoga je takvo dobro relativno ...

Stoga uz puno poštovanje prema svačijem stavu i pokušavajući razumjeti svačiji pogled na svijet mislim da nije moguće činiti dobro bez razumijevanja Boga, bez pokušaja biti u vezi sa njim ili kako vi kažete biti u jedinstvu sa njim. (što je možda najviša razina)

Koristio sam riječ 'veza' ili 'povezanost' iz osobnih metafizičkih razloga ... koje mogu pokušati objasniti ako nekoga zanima ... no riječ 'veza' i 'jedinstvo' za mene su značile isto ... jer 'jedinstvo' nije moguće bez 'veze'.



Činjenica koju sam želio istaći je da ljudi znaju da trebaju činiti dobro i da je nužno činiti dobro i da je dobro činiti dobro i onda pokušavamo činiti dobro bez da razumijemo (ili se povežemo) sa izvorom dobra. Samo sa Gospodinom, kroz duoke osjećaje ljubavi i povezanosti (ili jedinstva po vašem) moguće je činiti istinsko dobro.

Ljudska osobnost lišena povezanosti sa Bogom iskrivljena je i deformirana. To je tako zavodljivo polje ... stoga ljudima mora postati jasno da ako žele činiti dobro trebaju biti u ljubavnom odnosu sa Gospodinom ... Mi želimo činiti dobro bez Boga i to je egoizam. Nemoguće je činiti dobro bez Boga?

Po tome što pišeš ispada da jedino vjernik može činiti iskreno dobro. A sa time se kosi moja razumska logika.

Ja ne vidim Boga na "nekom drugom planetu" pa kad ga pozoveš onda "doleti svojom letjelicom samo za moje potrebe".

Bog je u svakom čovjeku uvijek prisutan. Od 0-24.
Ali ga ne primjećujemo. Čula koja su nam potrebna da bi ga primjetili i time uspostavili vezu su na "stand by" i često se "slučajno" aktiviraju.
Kada gledaš svoje djete dok spava i obuzme te uzvišeni osjećaj ljubavi prema njemu, tada se čulo "slučajno" aktiviralo i dodirnuo si Boga.

Za to nije potreban poseban koncept Boga u kojeg vjeruješ. To je spontano buđenje Boga u sebi.

Koncepti su tu da pridonesu korištenju čula kojima se uspostavlja veza sa Bogom.

Čovjek koji živi na svom imanju, voli i poštuje zemlju i prirodu, brine se o životinjama i razumije koliko je sve povezano i važno a koji se ne moli Bogu niti odlazi u crkvu nije ništa manje u dodiru sa Bogom nego onaj koji moli i misli na Boga.

Što vama predstavlja riječ jedinstvo i kako vi vidite savršenstvo sa Bogom? Jako me zanima.
hvala na diskusiji ...

Gore sam naveo primjere povezanosti sa Bogom. Takvi iskreni povremeni trenuci jesu savršenstvo sa Bogom.

Ali, svrha nam je odoljevat vlastitim predrasudama, rušiti zid po zid i postupno oslobađat se. Zato veza sa Bogom nije stalna nego povremena.
Jedno sa Bogom kao trajno definitivno stanje dolazi potpunim oslobađanjem koje se ne može ostvariti u ovozemaljskim fizičkim uvjetima.
Potpuno oslobađanje podrazumjeva oslobađanje od ikakvih potreba, htjenja, sklonosti i prosuđivanja jer savršenstvo je stanje čiste, najjednostavnije i neupitne, jedine moguće postojanosti.

[Krishna Balaram]

Originally Posted by svjetlosni_mrav

Ako je istina da je čovjek nesavršen, kako onda može činiti istinsko dobro? Npr. ja želim danas biti sam i sjedim na obali rijeke i mislim na Boga, moj prijatelj prolazi na bickli i pomisli; ' O on je usamljen, učinit ću dobro ako mu pravim društvo.' Ja volim svog prijatelja ali u tom trenutku želim biti sam, stoga on misli da mi čini dobro, ali zapravo to ne čini. Ja mogu prihvatiti njegovo društvo da ga ne odbijem ali želim biti sam jer mi je to potrebno u tom trenutku. Dakle dobro je relativno bez Boga a Apsolutno samo u Bogu.
Druga situacija je kada ja sjedim kraj rijeke i želim biti sam, da bi mogao učvrstiti odnos sa Bogom i moj prijatelj prolazi na bicikli i pošto je on također sinkroniziran sa Bogom, on se samo nasmije i prođe. On je učinio istinsko dobro ... za mene ... Takvih primjera ima puno kada mi mislimo da činimo dobro, ali ga zapravo ne činimo, jer nemožemo činiti isitinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Čak i ako želimo učiniti dobro, čak iako citiramo Bibliju ili neku svetu knjigu mi nemoramo učiniti istinsko dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Stoga metafizički gledano nemožemo činiti dobro ako nismo sinkronizirani sa Bogom. Mi možemo imati dobre namjere ali nemoramo činiti dobro. To je bitno razlikovati. Veza sa Bogom koji je jedini Izvor Dobra je jedini način da činimo istinsko Dobro. To je moje mišljenje.

[Krishna Balaram]

Originally Posted by svjetlosni_mrav

Pošto je Bog vrhovno dobro, svaki pokušaj da činimo dobro ako nismo jedno sa njim (ili ne pokušavamo biti jedno sa Njim) mora biti pod utjecajem ega. Stoga je takvo dobro relativno ...

Stoga uz puno poštovanje prema svačijem stavu i pokušavajući razumjeti svačiji pogled na svijet mislim da nije moguće činiti dobro bez razumijevanja Boga, bez pokušaja biti u vezi sa njim ili kako vi kažete biti u jedinstvu sa njim. (što je možda najviša razina)

Koristio sam riječ 'veza' ili 'povezanost' iz osobnih metafizičkih razloga ... koje mogu pokušati objasniti ako nekoga zanima ... no riječ 'veza' i 'jedinstvo' za mene su značile isto ... jer 'jedinstvo' nije moguće bez 'veze'.



Činjenica koju sam želio istaći je da ljudi znaju da trebaju činiti dobro i da je nužno činiti dobro i da je dobro činiti dobro i onda pokušavamo činiti dobro bez da razumijemo (ili se povežemo) sa izvorom dobra. Samo sa Gospodinom, kroz duoke osjećaje ljubavi i povezanosti (ili jedinstva po vašem) moguće je činiti istinsko dobro.

Ljudska osobnost lišena povezanosti sa Bogom iskrivljena je i deformirana. To je tako zavodljivo polje ... stoga ljudima mora postati jasno da ako žele činiti dobro trebaju biti u ljubavnom odnosu sa Gospodinom ... Mi želimo činiti dobro bez Boga i to je egoizam. Nemoguće je činiti dobro bez Boga?

Što vama predstavlja riječ jedinstvo i kako vi vidite savršenstvo sa Bogom? Jako me zanima.
hvala na diskusiji ...

1000%
Za mene jedinstvo je jedinstvo moje volje i mog delovanja sa voljom Boga.
Moram reci lako je reci ali tesko uciniti.Ego mi je prevelik.Trudim se zasad i racunam na Bozju milost.

[Krishna Balaram]

Originally Posted by Cameleon

Po tome što pišeš ispada da jedino vjernik može činiti iskreno dobro. A sa time se kosi moja razumska logika.

Ja ne vidim Boga na "nekom drugom planetu" pa kad ga pozoveš onda "doleti svojom letjelicom samo za moje potrebe".

Bog je u svakom čovjeku uvijek prisutan. Od 0-24.
Ali ga ne primjećujemo. Čula koja su nam potrebna da bi ga primjetili i time uspostavili vezu su na "stand by" i često se "slučajno" aktiviraju.
Kada gledaš svoje djete dok spava i obuzme te uzvišeni osjećaj ljubavi prema njemu, tada se čulo "slučajno" aktiviralo i dodirnuo si Boga.

Za to nije potreban poseban koncept Boga u kojeg vjeruješ. To je spontano buđenje Boga u sebi.

Koncepti su tu da pridonesu korištenju čula kojima se uspostavlja veza sa Bogom.

Čovjek koji živi na svom imanju, voli i poštuje zemlju i prirodu, brine se o životinjama i razumije koliko je sve povezano i važno a koji se ne moli Bogu niti odlazi u crkvu nije ništa manje u dodiru sa Bogom nego onaj koji moli i misli na Boga.


Gore sam naveo primjere povezanosti sa Bogom. Takvi iskreni povremeni trenuci jesu savršenstvo sa Bogom.

Ali, svrha nam je odoljevat vlastitim predrasudama, rušiti zid po zid i postupno oslobađat se. Zato veza sa Bogom nije stalna nego povremena.
Jedno sa Bogom kao trajno definitivno stanje dolazi potpunim oslobađanjem koje se ne može ostvariti u ovozemaljskim fizičkim uvjetima.
Potpuno oslobađanje podrazumjeva oslobađanje od ikakvih potreba, htjenja, sklonosti i prosuđivanja jer savršenstvo je stanje čiste, najjednostavnije i neupitne, jedine moguće postojanosti.

Slazem se sa vecinom recenog pre i posle ove recenice:

Gore sam naveo primjere povezanosti sa Bogom. Takvi iskreni povremeni trenuci jesu savršenstvo sa Bogom.
ali se ne bih nekako slozila s tomrecenicom a zasto ? to si sam napisao u delu ispod tog teksta.
Nase stanje i veza sa Bogom u ovom materijalnom svijetu u najcescim slucajevima nije savrsena.Iz razloga koji si sam napisao u zadnjem dijelu. Anyway,mozda nisam razumela sta si hteo reci