Pusti Me u odaje, koje si sebi zabranila.
Jedini ja smijem ući u sobu, u kojoj držiš
Baš-čelika. Jedini se Ja smijem popeti u
toranj, u kojemu se vrti olovno vreteno.
Predaj Mi ključeve, i šutke pođi sa
Mnom. Jedino ćeš sa Mnom ostati
neoteta i neubodena.
Pokazat ću ti da Baš-čelik nije ništa
drugo nego tvoj strah od sebe. Da vila
s vretenom nije ništa drugo nego tvoje
nepovjerenje u sebe. Pokazat ću ti,
nadalje, da nemaš pravo plašiti se i sebi
ne vjerovati, kada ti Ja vjerujem i ne
plašim se da ćeš sebe iznevjeriti.
Evo pročitah jučer predivnu knjigu ISPOVIJEST RUSKOG HODOČASNIKA
pa vam pustim par citata ...
knjiga govori o čovjeku koji je živio u rusiji ... mislim u prošlom stoljeću ... brat mu ukrao novac ... zapalio kuću i žena mu umrla ... bio je invalid (jedna nepokretna ruka) i on je krenuo lutati po svijetu ... sa torbom dvopeka :) i na jednoj propovjedi je čuo da treba neprestano moliti i ta misao mu se jako svidjela ... i krenuo je istražiti što je to molitva srca --- molitva u kojoj srce pjeva božje ime ... tako u knjizi on priča svoje dogodovštine i kakve je sve ljude sreo i što je od koga naučio ... na mene je ostavila vrlo lijep utisak kao autentično duhovno štivo ... Baš sam bio tri dana u transu čitajući je ...
topla preporuka svima ... mislim da se može skinuti i na netu free verzija ako se netko zainteresira proguglajte ionako manje više guglamo u ovom svijetu ... :)
MOLITVA SRCA ILI NEPRESTANA MOLITVA
»Neprestana se molitva sastoji u tome da se zaziva ime Božje uvijek, razgovara li tko ili sjedi ili hoda ili radi ili jede ili dok bilo što obavlja. Na svakom mjestu i u svako vrijeme treba zazivati ime Božje.«
patrijarh Kalist
''Bez Božje ljubavi život je puka patnja, razum nerazuman, vjera tiranija.''
Ako ti jave umro sam, a bio sam ti drag,
možda će u tebi odjednom nešto posiveti.
Na trepavicama magla. Na usnama pepeljast trag.
Da li si, uopšte, ponekad mislio šta znači živeti?
Kao sneg u toplom danu u tebi detinjstvo kopni.
Brige...zar ima briga? Tuge...zar ima tuga?
Po merdevinama mašte u mladost hrabro se popni.
Tako te čeka ona lepa, al lukava duga.
I živi. Sasvim živi.
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh. Prestiži vetar i ptice.
Jer, najzad sve kratko traje: odjednom nasmejani,
u ogledalu nekom, dobijemo zborano lice.
Odjednom, na ponekom uglu, vreba poneka suza. Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom, svet dok hodaš sve ti je više uzan i osmeh sve tiši i tiši...
Zato živi. Ali sasvim.
Stvarno, da li si katkad mislio šta znači umreti? I gde to nestaje čovek?
Šta ga to zauvek ište? Nemoj ići na groblja - ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar i ružno pozorište.
Ti nisi za takve teatre, gde nema nade i vatre, teatre presahlih suza,
gde vlada grobljanski red, gde nema svađe i pesme i nema aplauza.
I kraj se zna unapred.
Ako ti jave umro sam, ne veruj - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao i osmeh jedini jezik koji na svetu razumem.
Na ovu Zemlju sam svratio da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo da u tebi ostanem budalast i čudno drag.
Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni - neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim, kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek šašav letim i živim.
... žena se u muškarčevim očima doima samopouzdanijom kad je on ne može odvojiti od njezina života zato što je takvim životom zadovoljna... ili... muškarac mora imati osjećaj da ste odabrali biti s njim, a ne da vam je potreban. tek će vas tada doživjeti kao ravnopravnog partnera... That's the point!
Nisam znala gdje da vam ovo napišem a htjela sam podijeliti s vama jer mi se jako dojmilo i to ovako rano ujutro