Budilnik

[svjetlosni_mrav]

Budilnik ... je namijenjen onima koji vjeruju u Boga i Njegovu iscjeljujuću ljubav ali žele intenzivirati svoje duhovne emocije i osjećaje ... u obliku pjesme, citata, lijepe priče ili spoznaje ... Materijalna energija koja nas okružuje djeluje na dva načina jedan je prekirvajući (prekriva svjesnost) a drugi uvjetuje zaborav. BUDILNIK simbolično predstavlja triježnjenje ili buđenje iz tog stanja i vraćanje samom sebi u orginalnom duhovnom smislu.

ZNANJE _ SPOZNAJA _ LJUBAV _ RADOST





VJEČNO PROLJEĆE


Večer se bliži
u vremenu mom
uspavljuju se
prirodne sile
osjećam ljepotu
koja me snaži
božanske radosti
tijelom mile …

Tišina nebeska
božanska
draga
posjetila me
iznenada
sjedim
i ćutim
beskrajnost,
ljepotu
čudesna ljubav
srce mi napada …

Izgubljen
u ljepoti,
u naletu sreće
udišem
zahvalno svaki dah
i skoro pa mi
suza poteče
svjedočeći
nijemo
božanski znak …

Osjećam
miris ljubavi
u zraku
o kako je
lijepo biti svoj
jer svoj i božanski
jedno je te isto
jer čovjek nije
samo broj …

Taj zvuk tišine
opojni čudesni
u meni budi
najljepšu nadu
da ću se oteti
ljudskome jadu
i dostići
božanski svijet …

Oduvijek za njim
čeznem i sanjam
u mislima mojim
njime se tješim
i u trenucima
teškim i bolnim
u njega ulazim
i njemu se smiješim …

Taj svijet nije
fatamorgana,
ludost
i utopija neka
on doista
živi u mom srcu
i sakriven
od ljudi
na mene čeka …

U tom mom svijetu
stvarnome svijetu
čudesne barke
nebom lete
i vječne žene
ljudi i djeca
iz njih
radosni bacaju
cvijeće …

Oh kako
lijepe imaju oči
kako su vedri osmjesi ti
oh kako su mirisni,
kako božanski
posebni i
jedinstveni …

Čak i to cvijeće
neobično je
i ono ima svijest i um
čudesno cvijeće
nebom prelijeće
pada na tlo
božanski hum[1] …

Tu nema smrti,
patnje i bola
tu nema straha
ili tame
samo ljepota i
božanstveno sunce
nikad ne zalazi
a vječno svane …

U tom mom svijetu
koji je i tvoj
ako ga u srcu
prepoznaš ti
ne postoji bol
niti tuga
već samo pregršt
radosti ….

Sve što je potrebno
dušo tebi
da bi dospjela
u svijet taj
je da ga čvrsto
potvrdiš u sebi
i živiš na zemlji
osobni raj …

Odreci se ljutnje
odreci se jada
odreci se žudnje
odreci se straha
odreci se svega
što nije čisto
i budi svoj
sa Bogom načisto …

Kada te preplavi
Njegova ljepota
ti nećeš znati
kuda bi od sreće
i kud god pogledaš
dokle oko seže
biti će proljeće …
v j e č n o p r o l j e ć e …



[1] brežuljak

[svjetlosni_mrav]

Postoji jedna
jedinstvena ljepota
o kojoj nitko
ništa ne zna
ona je toliko
tajnovita,
jedinstvena
i čudesna ...

Ta je ljepota
u tebi, u meni ...
skrivena duboko
u svima nama ...
al' sve dok čovjek
ne stekne mudrost
ona ostaje
božanstveno sama ...

Ona je divna
vjerna i čista
beskrajno voli
i strpljivo čeka
da se okrenemo
svojoj nutrini
da nas osvježi
ko postelja meka ...

Raduj se, raduj ...
O dijete zemlje
jer nije tuga
to što srce mrači ...
to samo čežnja
za ljepotom
vapije trenutak
da te spasi ...

U beskraju
gordosti i taštine
dostiže čovjek
vlastito dno
a onda vapeć
iz nutrine
ljepota
preplavi
srce svo ...

Čudesna, čudesna
je ta ljepota
i malo ljudi
o njoj znaju
ali je ipak
ćute u sebi
kad iskreno
ljube i
iskreno daju ...

[svjetlosni_mrav]

SAMOĆA MOJA

Ah ljepoto moja,
moja samoćo
kako si mi božanstveno
draga,
u tebi pronalazim
neizmjernost svoju ...
u tebi volim
bazuvjetno svakog
i nisam odan
ni svađi ni boju ...

Ah mudrosti sveta
što tišine jutra
sa mnom božanski
k'o vino piješ
ah samoćo moja
princezo vrla
što sa mnom bdiješ
i svemu se smiješ ...

Očaran tobom
beskrajnost dotičem
i u zagrljaju
ostadosmo sami ...
i svi mi tužni
dani nestaše
i čarobni
postaše blagdani ...

Samoćo moja
što si mi sveta
što si mi lijepa
draga i mila ...
kako me nježno
u skute svoje
privijaš ko mati ...
bodra i čila ...

Samoćo moja
ljepotice vrla,
prepuna najviših
kvaliteta ...
sa tobom sam
se družio ponajveć
bez buke, zabava
i starleta ...

Najviše priznanje
odajem tebi
ti si mi
životna škola bila
u jalnim danima
prepunim suza
ti si mi vedra
davala krila ...

Samoćo moja
o sveta li si
kakve si mi
darove dala
u susret srcu mom
vodila me
i ljubavno me
smirivala ...

U tebi postoji
čarobnost meka
što stapa me
sa svim što postoji
i moje srce
tad ludo kuca
i doista se ničeg
ne boji ...

Ah riječi ljudske
zašto ste slabe
da opišete radost moju
kad budan koračam
sa svemirom stopljen
i predajem Bogu
dušu svoju ...

[minjabg]

Uzivala sam ...ti si ,,malo'' romantican

[svjetlosni_mrav]

Poezija je jedan od načina da se sa malo kaže puno ...

:)

[svjetlosni_mrav]

U SVIJETU LEPTIRA

Molit ću
da odletim
'u svijet leptira'
jer doista želim
biti tamo ...
i sa radošću
djetinjom On kaže;
- Da to je lako ...
poželi samo.

... poželi jako ...

Bili smo već
tisuću puta
u tim svjetovima
beskrajne dubine
jer kako bi mogli
uopće sanjati o
besmrtnoj ljubavi
lišenoj taštine ...

O da, o da
već smo mi letjeli
po čarobnim poljanama
bezbroj puta
i bilo smo
nasmijani
ko djeca do suza
ali čovjek je proklet
i okov ga sputa ...

Uvijek nanovo
zemaljski okovi
vukli su nas
u ponor, u tmine
u svijet pun suza
i zaborava
prepun taštine
i lišen rime ...

Između lude
čežnje i vjere
i slijepe navike
da nas tama guta ...
još uvijek smo
mi raspeti ...
mi koji zaspasmo
kraj 'puta' ...

Al' ipak u nama
postoji plamen
koji nas tjera da
svijetlimo
u mraku
i da se uspinjemo
i da se budimo
da se otmemo
vlastitom strahu ...

Doći će dan
Kada će
ljubav
obasjati srca
ljudi svi …
Božanski dan
radosni dan
kad će se
čovjek
probuditi …

Svi mi čeznemo
svi mi maštamo,
svi mi sanjamo
savršen dan
Kad više
nitko,
nikad
i nigdje
neće biti
ni tužan
ni sam ...

[svjetlosni_mrav]

MALE TAJNE

Koliko nas zanima
što drugi misle o nama!?
Onoliko koliko smo
izgubili kontakt sa samim sobom.

Gdje smo uistinu prisutni?
tamo gdje nam je svijest pozicionirana ...

Zašto se borimo
jedni sa drugima!?
Jer smo zaboravili original … sebe

Kako doista prepoznati budalu!?
Budala se uvijek brine
za vanjštinu a nutrina ga ne zanima.

Gdje potražiti spas od dosade?
Ako ga ne nađeš
u sebi nećeš ga nigdje naći ...

Tko sam ja?
Ti si biće koje ne umire ...

Zašto postojim?
Samo radi radosti.

Što je moj smisao?
Voljeti bez očekivanja.

Kuda idem nakon smrti?
Zar ne znaš da
smrt ne postoji!?

Kako uspjeti u životu?
Otpuštanjem ...

Što će me doista učiniti sretnim?
Ako samo jednom
doista vidiš istinu ...

Kako pronaći
osobu svog života?
Doći će kad odustaneš ...
Ali ako sebe ne upoznaš
Ni sa njom nećeš biti
posve sretan …

Daj reci mi
što je smisao?

Samo slušaj
cvrkut ptica
u ranu zoru …
...

[svjetlosni_mrav]

LJUBAV JE KAO ANARHIJA

Posveta

Suncu koje se uvijek smije i zrači blagošću
- grije, pa me podsjeća na nasmijanog anđela…
Da li je Sunce svjesno, da li razumije?, nije važno,
neka se samo nastavi smijati… neka nastavi
grijati, neka sa ljubavlju razbistri srca od mraka
otupjela, jer smijeh i božanska ljubav nikad ne
smiju umrijeti u srcu čovjeka – u srcu velikog
djeteta.

Ljubav, je kao anarhija,
ona te uznosi i opija …
l j u b a v, je najviše
bezvlađe
i jedina samovolja,
ona je i najviša sloboda
i najviša snaga i najviša
radost …
Ona je najviše dostignuće
i utrnuće nagona i osjetila …
Ona je vrhunac najvišeg zanosa …
Ona je ludilo ludila …
L j u b a v , uništava sisteme
sustave, korporacije
ona gazi velike ideje
ona nadilazi vrijeme
i ruši diskriminacije …
Ona je iznad vjere
i iznad nacije …
L j u b a v , je iznad razuma
Iznad tijela, iznad
uma i politike,
L j u b a v je čista,
djetinje nevina
ona je iznad kritike …
L j u b a v ,
ruši sve dogme
nju ne privatizira
nikakva elita,
ona oprašta i
bezuvjetna je
iznad je
korupcije i mita …
L j u b a v, je vrhunac
svjesnog života,
najljepši dio svake bajke …
Ona je kao šareni cvijet
u polju srca,
koji nikom ne smeta …
Ona je kao
planinski leptir …
ispunjen životom,
kao nevini osmijeh
na licu djeteta …
kao veliko srce
svemira …
svih galaksija,
svih zvijezda
i svih
p l a n e t a …

[svjetlosni_mrav]

MRAV

Na kamenom
stolu
u ranu
zoru
jedan mrav
i ja
doručkujemo ...

[minjabg]

,,Male tajne'' je mrak pesma ...u nekoliko strofa je receno sve sto mnoge knjige govore o zivotu !
Priredjujes divne poetske dane i veceri , nadam se da ce biti vise ,,slusalaca''
Ovo mi je jako draga pesma:

„Nasa deca

Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kceri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kuci sutrašnjice do
koje vi ne možete cak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,
kao žive strele, bacaju u buducnost.
Strelac vidi znak na stazi vecnosti,
i on vas savija svojom moci,
da bi njegova strela otišla daleko i brzo.
Neka vaše savijanje u strelcevoj
ruci bude radost;
jer mada on voli strelu koja leti,
On voli i luk koji je postojan.“

Halil Džubran