Ovo je diskusija na temu Duhovne poruke i pouke u podforumu Duhovnost Kapi ljubavi
Koliko susreta, dodirivanja i prožimanja u vremenskom odsječku života? ...
Koliko susreta, dodirivanja i prožimanja u vremenskom odsječku života? Neki su samo u prolazu, možda samo pogled ili ništa...bez prepoznavanja, neki su samo trenutna impresija bez otisaka i prepuštena zaboravu…neki samo ponekad isplivaju kao površno sjećanje i opet urone u dubinu.. Postoje susreti kad pogled postane dodir, kad se kroz tanku opnu dvije kapi preliju jedna u drugu i prožimaju se u nekom odsječku postojanja...to su susreti koji postoje čak i kad se kapi razdvoje u beskraju, susreti koji zauvijek i ponovno ostaju prepoznati u nama
“Iz bibava oceana gomile krotko mi kapljica priđe.
Šapćući: Ljubim te, uskoro me neće biti.
Put dug prijeđoh samo da te vidim, dodirnem, Jer umrijeti ne bih mogla dok te barejedanput ne pogledam,
Jer bojah se da bih te kasnije mogla izgubiti.
Sad smo se sreli, pogledali, dobro smo,
Vrati se mirno u ocean moja ljubavi,
I ja sam dio tog oceana moja ljubavi, nismo toliko odijeljeni,
Pogledaj tu golemu okruglost, povezanost svega, kakva savršenost!
No mene, tebe, neodoljivo more će rastaviti,
Sat što nas udaljuje, ne može nas ipak zauvijek udaljiti;
Budi strpljiva - nakratko - znaj,
ja pozdravljam zrak, ocean i kopno,
Svakog dana pri zalasku sunca poradi tebe, ljubavi moja.”*
*Walt Whitman, Iz bibava oceana gomile, 1865.
Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
danas je poginuo Isus i čovjek
mrak sramote zahvatio je ovaj dan
ovu stravu učinio je čovjek
ubio je svoje vlastito srce
užas ovoga dana mnogi ne shvaćaju
uzeo je sve naše rane, bolesti i
grijehe na sebe
a mi smo ga dali ubiti ...
Blaženi oni koji pate, tuguju, blaženi
mirotvorci, blaženi krotki
jao onima koji nemaju mislosti,
sućuti koji se bore potiv čovjeka
ovaj dan je njihov poraz
Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo imućne porodice. Porodica je bila netaktična i nije im odobrila da se smeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio:
“Stvari nisu uvek onakve kakvima se čine”.
Sledeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali , muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gde će se moći dobro odmoriti. Kada su se sledeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posedovali, čije je mleko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je besan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovek imao je sve, i ti si mu pomogao popravivši rupu u njegovom zidu; druga porodica imala je malo toga, ali je bila spremna sve podeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.
“Stvari nisu uvek onakve kakvima se čine”, odgovori stariji anđeo.
“Kada smo bili u podrumu one vile, primetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. S obzirom da je vlasnik bio opsednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”
“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne porodice, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvek onakve kakvima se čine”.
Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako bismo želeli…
U jednoj srednjoj školi, negde u svetu, učenici su učili o sedam svetskih čuda. Na kraju časa, profesor je ispitivao učenike da nabroje šta sve može da spada u listu svetskih čuda. Iako je bilo malo neslaganja, sledeća svetska čuda su dobila najviše glasova: > 1. Velike Egipatske piramide > 2. Tadž Mahal u Indiji > 3. Veliki kanjon u Arizoni > 4. Panamski kanal > 5. Zgrada Empajer Stejt > 6. Bazilika Svetog Petra > 7. Kineski zid
Dok je prebrojavao glasove, profesor je primetio jednu devojku koja još nije predala svoj papir sa spiskom. Zbog toga je upitao devojku da li ima problema sa sastavljanjem spiska.
Devojka je tiho odgovorila „Da, malo... Ne mogu baš da se odlučim jer ima puno svetskih čuda."
Profesor je rekao „Pa, reci nam šta si napisala, možda možemo da ti pomognemo." Devojka je zastala, oklevajući,a onda pročitala:
„Ja mislim da su sedam svetskih čuda:
1. dodirnuti >
2. okusiti >
3. videti >
4. čuti >
5. osetiti >
6. smejati se >
7. i Voleti > Učionica je postala tako tiha, da se mogla čuti igla da pada....
Možda će ova priča da bude blagi podsetnik svima nama, da stvari koje nam se čine jednostavne i obične, često su čuda – i ne moramo zbog njih nikuda putovati da bismo ih doživeli.