Osho

[DeteSvetla6]

Originally Posted by -Sač-

ne razumem ti ja te narkomanske izlive ljubavi

[-Sač-]

Originally Posted by DeteSvetla6

ne razumem ti što znači ljubav i što znači voljeti

Nema problema djete, evo educiraj se.

[LIK]

SLOBODA I LJUBAV Kad se dvoje zaljubi, oni su slobodni pojedinci.
Imaju potpunu slobodu, ljubav im nije dužnost.
Daju se jedno drugome iz svoje slobode i slobodni su reći: ne!

Ako zaljubljenici kažu da pripadaju jedno drugome, to je njihova odluka, to nije obveza, nije ispunjenje nikakvih očekivanja.
Ljubav dajete zato jer to volite činiti.
A svakog se trenutka možete promijeniti jer nije bilo nikakvih obećanja, nikakav dogovor nije sklopljen.
Vi ostajete dva slobodna pojedinca - susrećete se iz slobode, ali vaša individualnost i vaša sloboda nisu ugroženi.
U tome leži ljepota ljubavi.

No nije ljepota samo u ljubavi, zapravo se veća ljepota nalazi u slobodi nego u ljubavi.
Osnovni sastojak ljepote je sloboda.
Ljubav je na drugom mjestu.
Ljubav također postaje lijepa kad je u vezi sa slobodom jer je sloboda lijepa.
Kad slobode nestane i ljubav postaje ružna.
Tada ćete se iznenaditi što se dogodilo.
Kuda je nestalo sve te ljepote?

[-Sač-]

predivno

[LIK]

Vođa, učitelj nije potreban da vas povede do oceana – vi tamo stignete i sami.
Učitelj vam je samo potreban da vas održi budnima kako vas ne bi zarobili na putu na kojem postoji bezbroj privlačnosti.

Rijeka i dalje teče i stiže do prekrasnog stabla.
Rijeka mu se divi. Ali teče dalje. Ne veže se za stablo, inače bi se zaustavila.
Rijeka tada stiže do prelijepe planine, ali teče i dalje, neobično zahvalna, zahvalna planini za radost što je mogla protjecati kroz nju, zahvalna za sve njezine pjesme i svoje plesove.
Naravno, rijeka je zahvalna, ali nije vezana. Ona i dalje nastavlja teći, njezino se kretanje ne zaustavlja.

Postoji jedan problem s ljudskom sviješću – naiđete na prekrasno stablo i tamo želite sagraditi svoj dom.
Sada više ne želite nikud otići. Stignete do nekog lijepog muškarca ili žene i vežete se.
To ne znači da ni u čemu ne smijete uživati.
Zapravo, ako se vežete, nećete moći uživati. Jedino ako ostanete nevezani, moći ćete uživati.

[-Sač-]

Originally Posted by LIK

Vođa, učitelj nije potreban da vas povede do oceana – vi tamo stignete i sami.
Učitelj vam je samo potreban da vas održi budnima kako vas ne bi zarobili na putu na kojem postoji bezbroj privlačnosti.

Rijeka i dalje teče i stiže do prekrasnog stabla.
Rijeka mu se divi. Ali teče dalje. Ne veže se za stablo, inače bi se zaustavila.
Rijeka tada stiže do prelijepe planine, ali teče i dalje, neobično zahvalna, zahvalna planini za radost što je mogla protjecati kroz nju, zahvalna za sve njezine pjesme i svoje plesove.
Naravno, rijeka je zahvalna, ali nije vezana. Ona i dalje nastavlja teći, njezino se kretanje ne zaustavlja.

Postoji jedan problem s ljudskom sviješću – naiđete na prekrasno stablo i tamo želite sagraditi svoj dom.
Sada više ne želite nikud otići. Stignete do nekog lijepog muškarca ili žene i vežete se.
To ne znači da ni u čemu ne smijete uživati.
Zapravo, ako se vežete, nećete moći uživati. Jedino ako ostanete nevezani, moći ćete uživati.

There are relationships and relationships, but none is comparable to the relationship that exists between the master and the disciple. All other relationships are conditional, even the best. For example, a love relationship is still demanding. The only relationship which is unconditional, undemanding, is that which exists between the master and the disciple. In fact, it is so rare, so unique, that it should not be categorized with other relationships. It is the poverty of language that makes us call something a relationship which is not a relationship. It is a merger, it is a meeting -- for no reason at all.

The disciple is not asking anything, and the master is not promising anything; yet there is thirst in the disciple and there is promise in the master. It is a closeness in which nobody is higher and nobody is lower yet the disciple is a woman, always a woman, because the disciple is nothing but an opening, a womb, a receptivity. And the master is always a man, because the master is nothing but a giving, a giving for no other reason than that he is so full. He has to give. He is a rain cloud.

Just as the disciple is in search, the master is also in search. The disciple is in search of where he can open himself without any fear, without any resistance, without holding anything back -- totally. And the master is also in search of such a human being who can receive the mysterious, who is ready to be pregnant with the mysterious, who is ready to be reborn.

There are many teachers, and there are many students. The teachers have borrowed knowledge. They may be very scholarly, very knowledgeable, but inside themselves there is darkness; their knowledge is hiding their ignorance. And there are students who are in search of knowledge. The master and the disciple is a totally different thing.
OSHO

[-Sač-]

The master does not give you knowledge, he shares his being. And the disciple is not in search of knowledge, he is in search of being. He is, but he does not know who he is. He wants to be revealed to himself, he wants to stand naked before himself. The master can only do a simple thing, and that is to create trust. Everything else happens. The moment the master is capable of creating trust, the disciple drops his defenses, drops his clothes, drops his knowledge. He becomes just a child again -- innocent, alert, alive -- a new beginning.

The ordinary father and mother have given birth to your body -- that is one life, which will end in death. Your father and mother are responsible for your birth and for your death. The master also gives a new birth, but it is the birth of consciousness, which knows only a beginning -- and there is no end to it. All that is needed is an atmosphere of absolute trust -- and in that trust, things start happening on their own; neither does the disciple do them nor does the master. The disciple receives them.

The master is the vehicle of the universal forces -- just like a hollow bamboo that can become a flute. But the song is not of the hollow bamboo; the hollow bamboo can have the credit only of not destroying the song, of allowing it. The master is a medium of the universal consciousness. If you are available, suddenly the universal consciousness stirs in you the sleeping, dormant consciousness. The master has not done anything. The disciple has not done anything. It is all a happening.

The ancient stories are significant, to be remembered. Seekers went through hundreds of teachers until they came to a man in whose presence suddenly the trust was there -- they had arrived. Masters were moving..... There is a beautiful story.

Gautam Buddha comes into a town. The whole town has gathered to listen to him but he goes on waiting, looking backwards at the road -- because a small girl, not more than thirteen years old, has met him on the road and told him, "Wait for me. I am going to give this food to my father at the farm, but I will be back in time. But don't forget, wait for me."

Finally, the elders of the town say to Gautam Buddha, "For whom are you waiting? Everybody important is present; you can start your discourse." Buddha says, "But the person for whom I have come so far is not yet present and I have to wait."

Finally the girl arrives and she says, "I am a little late, but you kept your promise. I knew you would keep the promise, you had to keep the promise because I have been waiting for you since I became aware... maybe I was four years old when I heard your name. Just the name, and something started ringing a bell in my heart. And since then it has been so long -- ten years maybe -- that I have been waiting."

And Buddha says, "You have not been waiting uselessly. You are the person who has been attracting me to this village." And he speaks, and that girl is the only one who comes to him: "Initiate me. I have waited enough, and now I want to be with you." Buddha says, "You have to be with me because your town is so far off the way that I cannot come again and again. The road is long, and I am getting old." In that whole town not a single person came up to be initiated into meditation -- only that small girl.

In the night when they were going to sleep, Buddha's chief disciple Ananda asked, "Before you go to sleep I want to ask you one question: do you feel a certain pull towards a certain space -- just like a magnetic pull?" And Buddha said, "You are right. That's how I decide my journeys. When I feel that somebody is thirsty -- so thirsty that without me, there is no way for the person -- I have to move in that direction."

The master moves towards the disciple. The disciple moves towards the master. Sooner or later they are going to meet.The meeting is not of the body, the meeting is not of the mind. The meeting is of the very soul -- as if suddenly you bring two lamps close to each other; the lamps remain separate but their flames become one. Between two bodies when the soul is one, it is very difficult to say that it is a relationship. It is not, but there is no other word; language is really poor. It is at-oneness.

Jako lijepo..

[DeteSvetla6]

o famoznom guru koji iskoriscava
http://rajneesh.info/

ostale infoe ranije navedoh :)
misljenje jednog bistrog momka koje se podosta poklapa sa mojim licnim misljenjem...

Originally Posted by -daco-

Ne bih htio nikoga uvrijediti,nije mi to namjera,ali dati ću svoje mišljenje o fenomenu zvanim Osho za kojeg su vidim dobar dio aktivnih članova na ovom forumu vezani,ponajviše vezani za ono što je Osho govorio.

Meni ne treba Vatikan ili bilo koji drugi neprijatelji Osho-a koji ga "kritiziraju" iako njihova kritika nije baš neke vrijednosti,sex skandali,skupocjeni auti,govorenje masama,ne ocjenjuje se čovjeka po tome.Ne dajem sud o nekome čovjeku zbog toga.
Ali meni je nešta skoro pa sigurno,a vjerojatno i još nekim članovima ovog foruma,a to je da Osho nije bio nikakav majstor,on je bio daleko od toga.Načitan čovjek sa pogrešnim razumjevanjem onog čitanog,štoviše iskoristio je svoju načitanost za svoju korist.
http://www2.db.dk/pe/osho/gallery.htm
"Majstor" koji čita knjige i iskorištava materijal iz knjiga za svoje razgovore što je očito.Mišljenja sam da istinski majstor to ne radi,istinskom majstoru ne trebaju knjige da bi nešta znao,ali Osho-u trebaju,pitanje je zašto mu trebaju tolike silne knjige?
Poanta je da je Osho načitan čovjek,koji mudar čovjek bi uopće čitao dnevno na desetke knjiga,pitanje je zašto je toliko čitao,zbog čega,zašto su mu trebale knjige,jel on ispraznio svoju šalicu ili ju je možda napunio do vrha?
Knjige su mu trebale zbog iskorištavanja ljudi,zbog naivnih ljudi,jel samo naivan čovjek bez kritičkog uma može uopće vjerovati da je Osho majstor u punom smislu te riječi,on je samo načitan čovjek i ništa drugo.Ali ljudi koji su zapeli za njega to ne vide,jel su opijeni onime što je govorio i što se nalazi u knjigama koje su kompilacije Oshovih razgovora,da opijeni.
On nije pomogao ljudima već ih iskoristio,ljudi koji su bili uz njega su većinom emocionalno nabijeni ljudi,žene su ga jako volile što samo govori da su to bili emocionalno nabijeni ljudi.Njihova vjera je emocionalne prirode,emocionalna vjera je ropstvo,ljudi su bili uz njega vezani emocionalno,oni su osjetili da taj čovjek usitinu nešta zna i na tom pukom osjećaju bazirali svoja uvjerenja.Kad je puki osjećaj u pitanju kritika ne može stupiti u snagu jel je ona funkcija drugog centra.Osho kao načitan čovjek je sve to lijepo znao iskoristiti.
Koliko je samo tamo bilo energije,tamo gdje je Osho održavao razgovore sa ljudima,hiperdimenzionalnim riječnikom govoreći gdje je ta silna energija otišla?
Načitani čovjek koji je kvalitetne knjige i kvalitetne autore iskoristio za svoje vlastite svrhe,koji je bio kako kaže "prosvjetljen",kad spomene "ja sam se prosvijetlio u toj i toj godini" i kada kaže otprilike kada se to dogodilo,kakvo je to bilo iskustvo i još ka tome uopće govori o svome prosvjetljenju meni govori dosta o tome koliki je on bio majstor.
Da ne dužim dalje,priznajem da osobno Osho-a percipiram kao duhovnog predatora.Možda bi mu bio pametniji potez da je stavio natpis "ulazite na svoju vlastitu odgovornost" kada je pričao tolikim ljudima.Danas se može vidjeti šta su ljudi od njega napravili,a to isto dovoljno govori o "majstoru" zvanim Osho,jel tako šta je on trebao unaprijed znati,ali on je toga bio svjestan ili možda ne?
štoviše onakav natpis bi trebao stajati na svim ulazima u crkvama i svetim hramovima svih vrsta.Za religije i općenito govoreći za duhovnost takav natpis bi zaista dobro došao,jel koliko vidim upravo su religije i općenito duhovnost ubile najviše ljudi u povijesti (ne govorim ovdje o tkz.fizičkom ubojstvu,oduzimanju života),one su oslabile čovjeka,iskrivile ga,unijele u njega makse i odjeću,laži svih vrsta i sve to za dobrobit čovjeka.A kad ono samo laž.
Ponekad se zapitam što vrijedi i za Osho-a.Zar je čovjek laž,zar je čovjek oduvijek bio laž.

I za kraj.Treba ipak poštovati izbor drugih ljudi koji su izabrali vjerovati Osho-u,ali eto neki od nas mu ne mogu niti će ikad moći vjerovati stoga je on za nas na putu prema istini u koju još i sumnjamo samo prekrižena riječ da se tako izrazim,a njegovi govori samo buka koji stvaraju još više buke i tako unedogled.

http://www.galaksija.info/forum/view...105398#p105398

[LIK]

Originally Posted by DeteSvetla6

o famoznom guru koji iskoriscava
http://rajneesh.info/

ostale infoe ranije navedoh :)
misljenje jednog bistrog momka koje se podosta poklapa sa mojim licnim misljenjem...


http://www.galaksija.info/forum/view...105398#p105398

Od OSHO-a i svakog drugog treba uzeti ono što misliš da je najbolje za tebe u tom trenutku.

Sljepo vjerovanje i klanjanje bilo kome je pogubno jer ipak smo mi induvidualna i jedinstvena bića.
Isto tako sljepo vjerovanje kritikama je pogubno, najbolje je sve vidjeti sam za sebe.

Tako da pored svega u Oshinim porukama može se nači nešto korisnog za svakog, ako se ne gleda crno bijelo i analitički.
Pročitaj što piše u ovih par poslovica koje sam naveo i nevidim tu ništa loše, čak bi rekao da je vrlo budeće

[Cameleon]

Originally Posted by LIK

SLOBODA I LJUBAV Kad se dvoje zaljubi, oni su slobodni pojedinci.
Imaju potpunu slobodu, ljubav im nije dužnost.
Daju se jedno drugome iz svoje slobode i slobodni su reći: ne!

Ako zaljubljenici kažu da pripadaju jedno drugome, to je njihova odluka, to nije obveza, nije ispunjenje nikakvih očekivanja.
Ljubav dajete zato jer to volite činiti.
A svakog se trenutka možete promijeniti jer nije bilo nikakvih obećanja, nikakav dogovor nije sklopljen.
Vi ostajete dva slobodna pojedinca - susrećete se iz slobode, ali vaša individualnost i vaša sloboda nisu ugroženi.
U tome leži ljepota ljubavi.

No nije ljepota samo u ljubavi, zapravo se veća ljepota nalazi u slobodi nego u ljubavi.
Osnovni sastojak ljepote je sloboda.
Ljubav je na drugom mjestu.
Ljubav također postaje lijepa kad je u vezi sa slobodom jer je sloboda lijepa.
Kad slobode nestane i ljubav postaje ružna.
Tada ćete se iznenaditi što se dogodilo.
Kuda je nestalo sve te ljepote?

Predivne li bolne istine?

Je li, na kraju svega bol od čega bježimo ako suočavanje sa ljubavi jeste neizbježan strah...izazov!?

Sviđa mi se se tekst...poprilično...bliži je stvarnome...ne mami niti vara...