Ne znam, meni su oboje tak dosadni i usporeni da uza sav trud nisam uspjela iz x-tog pokušaja doći ni do treće stranice. Isto ko i onaj Zeland sa svojim transurfingom. Naprosto zaspem, nisam kriva!
Viš ,opet nekaj dobroga od njih, imaš gotov pripravak za ne daj Bože da te uvati nesanica
Prirodno, a učinkovito
Oshu poznajem već nekih 25 godina, i nikada mi nije postao dosadan...dapače uvijek me navede na neku novu transcendenciju
misli u trenutku dok ga čitam ili pak gledam...
Tolle me je oduševio kada sam ga prvi put čitala. A to bješe davno..
U drugom pokušaju mi nije išao.
Od Osha nisam nikada ništa u životu pročitala, pa ono, ovisno o diskusiji, ću ga braniti ili napadati.
Trenutno me, ova vrsta stiva, uopce ne interesira ,
ni veliki, niti mali.
Tolle-a, citala, prakticirala ; valjda je bila faza u zivotu, koja mi je bila potrebna i proooslo.
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
Viš ,opet nekaj dobroga od njih, imaš gotov pripravak za ne daj Bože da te uvati nesanica
Prirodno, a učinkovito
Oshu poznajem već nekih 25 godina, i nikada mi nije postao dosadan...dapače uvijek me navede na neku novu transcendenciju
misli u trenutku dok ga čitam ili pak gledam...
A i nasmije me do suza
Gledam malčice ovaj youtubić. Vrlo vješto manipulira emocijama svih prisutnih, majstor je.......
Ma jašta! Svi imamo "faze" ... zato ništa ne forsiram. Kad (i ako) mi dođe, bit ću 'nadahnuta' pročitati ih.
Koliko puta mi se desilo da istu knjigu čitanu s određenim vremenskim odmakom drugi put doživim potpuno drugačije nego prvi put.
Mene je tamo negdje u teen godinama oduševila knjiga Plave ptice. I naletjela sam na nju sasvim slučajno kroz kojih petnaestak godina kada sam tražila prijateljici dar za rođendan.
Oduševljeno sam je kupila.
Poslije sam je zamolila da mi je posudi da je ponovo pročitam, jer me je tako jako oduševila, a moja prijateljica nije baš nešto skakala do plafona od impresija.
Drugo čitanje... knjiga je totalno bezveze.
Ništa nije u vašim rukama. Ni vi sami. Stvari se događaju, čovjek ništa ne čini. Kad to shvatite, krivice nestaje. katkad plačete i jecate zbog nečega, ali duboko u sebi znate da se to moralo dogoditi jer vi ste bili bespomoćni, vi ste dio velike cjeline - a tako ste sićušni. Izgledate kao list na stablu i kad jak vjetar nahrupi, list se odvoji od stabla. List razmišlja o tisuću i jednoj stvari - da se moglo dogoditi ovako ili onako, da se ta odvojenost od stabla mogla izbjeći. Ali što je list mogao učiniti? Vjetar je bio prejak. Krivica i dalje postoji i daje vam pogrešnu obavijest da ste moćni, da ste sposobni izmijeniti situaciju i zato se sada osjećate krivim. Ako to dublje promotrite, vidjet ćete da ste bili bespomoćni, a cijelo to iskustvo pomoći će vam da postanete manje egoistični. Ako nastavite promatrati kako su se stvari odvijale, u kojim oblicima su se javljale i koji su se događaji zbivali, pomalo ćete odbaciti svoj ego. Ljubav se događa - i rastanak također. Mi ništa ne možemo učiniti. Ja to zovem duhovnim stajalištem. Kad shvatite da se tu ništa nije moglo učiniti, razumijete da ste samo sićušni djelić takvoga strašnog beskraja.
Tolle me je oduševio kada sam ga prvi put čitala. A to bješe davno..
U drugom pokušaju mi nije išao.
Od Osha nisam nikada ništa u životu pročitala, pa ono, ovisno o diskusiji, ću ga braniti ili napadati.
Draga lucy nema potrebe niti napadi,niti brananiti ,a naručito u ovisnosti o diskusiji...
To sam upravo pokušala objasniti kada sam pisala o potpuno identičnom tekstu,rečenicama izrečenim pod potpisom različitih osoba.
Nitko ni od njih,a niti od nas nije savršen .Svi smo ljudi koji su hodali ili hodaju ili će hodati po ovoj divnoj planeti...
Upravo i sam tekst maloprije na onopu koji si stavila
Citat:
Ovo moram šerati s vama...
Ho'oponopono je i dubok i sirok... Shvacanje da je sve, bas sve u nama, tjera nas (namjerno koristim ovu rijec) da budemo bolji, da brinemo o drugima - bez obzira kakvi su oni prema nama, zato jer jesu - u nama.
To pocinje cistim mislima, nastavlja se pazljivim rijecima, i zavrsava inspiriranim djelima...
- "Ne tražite mane u drugima.
Odustanite od klevetanja i povređivanja drugih mišlju, riječju i
djelom. Nemojte sablazniti nikoga; ne osjećajte zavist ili zlobu.
Budite uvijek nježne naravi; koristite nježne i ugodne riječi.
Ispunite svoje razgovore predanošću i poniznošću."
govori u prilog ovome o čemu pišem.
Apsolutno nema potrebe za napadom ili obranom...u ovom slučaju dragog čika OSHE...
I on, i moj "prvi" učitelj Maharishi, i mali ET, i sad jednostavan a prodoran Mooji....svi oni su skriveni sjaj u kojem će netko više,manje ili nikako pronaći dio sebe ,a sigurna sam da skupa s nama svima čine zajednički nazivnik ka transformaciji svijesti koja je odista potrebna Tu i Sad
Kada sam imala 19 godina, upoznala sam dvoje malo starijih ljudi od mene.
Oni su tad furali za Oshom...Ponekad su svraćali u naš kraj,kako bi posjetili stare roditelje...
Ne pamtim niti jedan osjećaj koji bi me upućivao na njihovu izmanipuliranost njegovim učenjem, pamtim ih kao ispunjene i zadovoljne ljudi koje su u naše krajeve donosili jedne sasvim nove ideje sa istoka...
Meni kao mladoj djevojci njihova razmišljanja i priče sa njihovih putovanja bile su zaista veliki poticaj na više razmišljanja o duhovnosti i proširenju svijesti ...suživotu mistične mirnoće istoka i dinamičnosti zapada...
Ne znam da li je to samo moj feeling ,no sve ćeše osjećam ovdi kod nas ,na alternativi, da se priča o nekomu ili nečemu više želi minirati ili prikazati kao neka zavjera ili manipulacija,a samim time oduzima joj se prostor da proširi svoju dobru i pozitivnu stranu...
Čemu da se onda svi mi ovdi čudimo kada nas svekoliko pučanstvo,komšije i rodbina,tko već bijelo gledaju kada im pokazujemo chemove po nebu ili pričamo npr o orgonitima.
Otvorenošću i protočnošću upravo svakog od nas sve kreće i vraća nam se ko bumerang upravo Tu i Sad...
Mene je tamo negdje u teen godinama oduševila knjiga Plave ptice. I naletjela sam na nju sasvim slučajno kroz kojih petnaestak godina kada sam tražila prijateljici dar za rođendan.
Oduševljeno sam je kupila.
Poslije sam je zamolila da mi je posudi da je ponovo pročitam, jer me je tako jako oduševila, a moja prijateljica nije baš nešto skakala do plafona od impresija.
Drugo čitanje... knjiga je totalno bezveze.
Razumijem te, i meni su se događale slične stvari. No, moram kazati da kod mene postoji nekoliko knjiga koje mogu UVIJEK čitati i koje svaki puta drugačije vibriraju.
Kao da sam ih sam pisao i kao da "traže" da na kraju izvodim drugačiji zaključak od onog prethodnog.
Iskreno govoreći, stalno se vraćam na tih par knjiga i ponovno ih čitam. Tu su odgovori koji me zanimaju pa možda i zbog toga ne tražim dalje.
Iako, kad uzmognem vremena, opet ću se zakopati u onu posebnu prašinu gradske knjižnice, opet ću uživati u onom neobičnom mirisu koji se širi između polica, opet ću biti onaj zamišljeni teenager.
Samo s jednom vrlo bitnom razlikom:
Sada neću tražiti odgovore na pitanja iz tih mladenačkih dana...
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."