Osho

[Stablo]

Originally Posted by Jesam

A nije baš ... ekspanzija Rumijeve filozofije je krenula sedamdesetih s prijevodom i obradom Colemana Barksa.

Često ga citira i Deepak Chopra.

Ja gledam sa stanovišta prosječnog slušatelja i gledatelja . MOžeš si misliti što je tamo netko na selu u Bosni čuo za Barksov prijevod.

[imagine]

Originally Posted by Stablo

Ja gledam sa stanovišta prosječnog slušatelja i gledatelja . MOžeš si misliti što je tamo netko na selu u Bosni čuo za Barksov prijevod.

Al zato Mujo posjeduje največu moč sadašnjeg trenutka
Kada su ga pitali jel čita 'Na Drini čuprija" on odgovoria "Šta čito , 'odo !!"
A za Anu Karenjinu zamislite si sami

Da ne budemo stalno ot evo jedne pričice iz knjige "smrt je samo iluzija" , ma ne iz : “ŽIVOT, LJUBAV SMIJEH”

Cuo sam jednu pricu o trojci kineskih mistika. Nitko nije znao njihova imena. Oni su bili
poznati samo pod imenom “Tri nasmijana sveca” jer nisu ništa drugo radili vec su se samo smijali.
Oni su išli iz grada u grad i smijali se . . . oni bi stali negdje na trgu i smijali se iz punih pluca... Sav
narod sa trga bi se okupio oko njih. Svi bi došli, prodavaonice bi se zatvorile a kupci bi zaboravili
zašto su tu. Ova tri covjeka su bila stvarno divna - smijali bi se a trbusi bi im se talasali.
Tada bi to bivala jedna vrsta infekcije tako da su se i drugi pocinjali smijati. Sada se smijao
sav trg. Oni bi tako promijenili atmosveru na trgu. I ako bi im netko rekao: “Kažite nam nešto?” Oni
bi samo odmahnuli: “Mi nemamo što da govorimo. Mi se samo smijemo i tako vam mijenjamo
kvalitet života.” A svega nekoliko trenutaka ranije to je bilo dosta tužno mjesto gdje je svijet samo
mislio o novcu - jurili svuda za novcem, pohlepni; novac je bio jedini milje naokolo. Iznenada, ta tri
luckasta covjeka su došla i pocela su se smijati mijenjajuci kvalitet življenja citavog grada.
Sada više nitko nije bio mušterija. Sada su oni zaboravili da su tu došli da kupuju robu. Nitko
više nije mario za pohlepu. Oni su se samo smijali, plesali oko te trojice ludaka. Na par trenutaka
novi svijet se ukazao.
Oni su putovali uzduž Kine, iz mjesta u mjesto, iz sela u selo, samo pomažuci ljudima da se
smiju. Tužni ljudi, ljutiti, pohlepni ljudi, ljubomorni ljudi: svi su se poceli smijati sa njima. Mnogi su
našli kljuc - tako se može preporoditi.
No, u jednom selu se dogodilo da je jedan od njih umro. Seljani su se okupili i rekli: “Sada ce
biti nevolje. Sada cemo da vidimo kako ce se smijati. Njihov prijatelj je umro: oni bi morali naricati.”
Ali kada su došli, ona dvojica su plesali, smijali se i slavili smrt. Tada su seljani rekli: “Ovo je
stvarno previše. Ovo je neuctivo. Kada covjek umre neumjesno je smijati se i plesati.”
Na to su im oni odgovorili: “Vi ne znate što se dogodilo. Sva trojica smo mislili tko ce prvi
umrijeti. Ovaj covjek je pobijedio; mi smo izgubili. Citav život smo se smijali sa njime. Sada mu mi
šaljemo poslednji pozdrav - a može li to biti nešto drugo? Mi treba da se smijemo, da se veselimo,
mi treba da.slavimo. Ovo je jedini oproštaj od covjeka koji se citavog života smijao. I ako se mi ne
bismo smijali, tada bi se on smijao nama i rekao: “Vi, budale, opet ste upali u zamku.” Mi i ne
vidimo da je on mrtav. Kako može smijeh zamrijeti, kako život može umrijeti?”
Smijeh je vjecan, život je vjecan, slavlje se nastavlja. Glumac se mijenja, ali drama ostaje.
Valovi se mijenjaju, ali ocean ostaje. Ti se smiješ, pa prestaneš, a potom se netko drugi smije -
smijeh se nastavlja. Egzisfencija se nastavlja, to je kontinuitet; ne postoji ni jednog trenutka prekida
u tome. No, seljani to ne shvataju i ne mogu ucestvovati u smijehu danas.
Tada i tijelo mora biti spaljeno i seljaci bi rekli: “Mi cemo ga okupati u ime rituala.”
Ali su njegova dva prijatelja rekla: “Ne, naš prijatelj je rekao da se ne sprema nikakav ritual i
da se ne kupa njegovo tijelo, te da ostane u istoj odjeci u kojoj je bio. Rekao je da ga samo
spustimo u vatru ovakvog kakav je. Mi moramo slijditi negove instrukcije.”
I tada se dogodi veliki dogadaj. Kada je tijelo stavljeno u plamen, taj starac je napravio
poslednji trik. On je prijc smrti sakrio ispod svojih haljina mnoge stvarcice koje izazivaju vatromet.
Tako je iznenada stvorio diwali. Tada se sve selo pocelo smijati. Njegova dva luckasta prijatelja su
plesala, a potom je i cijelo selo prihvatilo ples. To nije bila smrt, to je bio novi život.

[Stablo]

Originally Posted by imagine

Al zato Mujo posjeduje največu moč sadašnjeg trenutka
Kada su ga pitali jel čita 'Na Drini čuprija" on odgovoria "Šta čito , 'odo !!"
A za Anu Karenjinu zamislite si sami

Priča me podsjetila na jednog učitelja. U jednom trenutku nam je rekao kako smo svi previše ozbiljni. Netko veli, pa ne znamo čemu bi se smijali. A on će, zar mora biti razlog za smijeh? I počne se smijati. Naravno, tko je mogao izdržati, bio je toliko smiješan jer se smije bez veze da smo se i mi morali smijati. I baš je bilo dobro

[Jesam]

Pa ima i kod nas neka grupa "Terapija smijehom", zar ne?

[Jesam]

Originally Posted by Stablo

Ja gledam sa stanovišta prosječnog slušatelja i gledatelja . MOžeš si misliti što je tamo netko na selu u Bosni čuo za Barksov prijevod.

Bojim se da tamo u nekom selu u Bosni nisu čuli ni za Rumija - ni sada ni prije 30 godina (osim možda prakticirajućih muslimana koji čitaju turski ili izvorne tekstove - Rumi je jako popularan u muslimana i duže nego posljednjih tridesetak godina.)

[Stablo]

Originally Posted by Jesam

Bojim se da tamo u nekom selu u Bosni nisu čuli ni za Rumija - ni sada ni prije 30 godina (osim možda prakticirajućih muslimana koji čitaju turski ili izvorne tekstove - Rumi je jako popularan u muslimana i duže nego posljednjih tridesetak godina.)

Ja ti samo velim da sam čuo da ga više citiraju, što prije nije bio slučaj, zadnje se sjećam na nekom popularnom bosanskom radiju. Radio obično slušam kada putujem.

[Lusi]

Javljaju se mnogi bljeskovi satoria, prosvijetljenosti, ali vi ih ne možete izdržati. Ne brinite se što ih ne možete dulje zadržati. Zaboravljate ih.
Pamtite samo kad su se dogodili, pokušajte se ponovno naći u toj situaciji.

Iskustvo nije tako važno, važno je kako ste se tada osjećali, kakva je bila situacija. Možete li je ponovno stvoriti, iskustvo će se ponoviti. Samo iskustvo nije važno, situacija je važna.
Kako ste se tada osjećali? Jeste li lebdjeli, voljeli…Kakva je bila situacija? Možda je svirala glazba, možda su ljudi plesali ili su jeli. Zapamtite okus hrane ili neku prekrasnu osobu pokraj vas, prijatelja s kojim ste razgovarali – i odjednom…sjetite se i samih mirisa kad se to dogodilo, sjetite se polja na kojem se to dogodilo.

Samo sjedite mirno i pokušajte dozvati tu situaciju. Katkad se to dogodi slučajno. Cijela znanost joge razvila se zbog slučajnosti. U prvo vrijeme ljudi nisu tražili prosvijetljenost. Kako bi znali da ona postoji? Isprva se ona događala u nekim situacijama. I tada su je postali svjesni. Počeli su je tražiti, istraživali su metode kojima će stići do nje.

Naravno, postali su svjesni da će možda slijediti iskustvo, ako se situacija ponovi. Na taj se način razvila, pokusom i omaškom, cijela znanost joge, tantre i zena. Trebalo je stoljeće da se to razvije. No svatko mora pronaći u kojoj situaciji je njegovo prosvjetljenje bujalo, situaciju u kojoj se samadhi počeo događati. Svatko mora osjetiti vlastiti put. Ako ste samo malo pažljivi, nakon nekoliko iskustava moći ćete stvoriti te situacije.

Osho

[lopea]

Originally Posted by Lusi

Javljaju se mnogi bljeskovi satoria, prosvijetljenosti, ali vi ih ne možete izdržati. Ne brinite se što ih ne možete dulje zadržati. Zaboravljate ih.
Pamtite samo kad su se dogodili, pokušajte se ponovno naći u toj situaciji.

Iskustvo nije tako važno, važno je kako ste se tada osjećali, kakva je bila situacija. Možete li je ponovno stvoriti, iskustvo će se ponoviti. Samo iskustvo nije važno, situacija je važna.
Kako ste se tada osjećali? Jeste li lebdjeli, voljeli…Kakva je bila situacija? Možda je svirala glazba, možda su ljudi plesali ili su jeli. Zapamtite okus hrane ili neku prekrasnu osobu pokraj vas, prijatelja s kojim ste razgovarali – i odjednom…sjetite se i samih mirisa kad se to dogodilo, sjetite se polja na kojem se to dogodilo.

Samo sjedite mirno i pokušajte dozvati tu situaciju. Katkad se to dogodi slučajno. Cijela znanost joge razvila se zbog slučajnosti. U prvo vrijeme ljudi nisu tražili prosvijetljenost. Kako bi znali da ona postoji? Isprva se ona događala u nekim situacijama. I tada su je postali svjesni. Počeli su je tražiti, istraživali su metode kojima će stići do nje.

Naravno, postali su svjesni da će možda slijediti iskustvo, ako se situacija ponovi. Na taj se način razvila, pokusom i omaškom, cijela znanost joge, tantre i zena. Trebalo je stoljeće da se to razvije. No svatko mora pronaći u kojoj situaciji je njegovo prosvjetljenje bujalo, situaciju u kojoj se samadhi počeo događati. Svatko mora osjetiti vlastiti put. Ako ste samo malo pažljivi, nakon nekoliko iskustava moći ćete stvoriti te situacije.

Osho

Samo sam čitao ovo tvoje zadnje o Oshu i kako on to govori o tkz. prosvjetljenju, pa mi se pored svega toga čini dali nešto u opće može bit slučajno i na kraju krajeva dali se neka znaost ovdje se gvori o yogi može dogoditi slučajno. Nama se može činiti nešto kao slučajnost ali po meni na kraju krajeva nema slučajnosti,čak ni u znanosti kad ono kažu slučajno se nešto dogodlilo izumilo palo mi na pamet isl. ,sve je to slučajnost s naše uže strane gledišta. Ovo drugo neznam prosvjetljenje i tome slično

[Lusi]

Lopea, i meni se čini da se ništa ne desi iznenada, tek tako bezveze - bez da ima zametak. :)
Možda se desi iznenada u smislu da mi to nismo očekivali u tom momentu.


Ovo mi je jedan od najdražih Oshovih citata:

Ako ti se sviđa cvet, nemoj ga ubrati.
Jer ako ga ubereš on umire i prestaje da bude ono što voliš.
Zato, ako voliš cvet, pusti ga da živi. Ljubav nije u posedovanju.
Ljubav je u uvažavanju.

Ošo