Ljudska Aura je izuzetno složena energetska struktura, sastavljena od dve vrste energija - sive i bele bioenergije. Razlika između njih je što siva čini osnovu a bela je oživotvoruje. Jedna bez druge ne mogu postojati u auri. Njihov međusobni odnos u svakoj tački aure i tela je tačno utvrđen Zakonima bioenergije.
Bela bioenergija Raspored meridijana u auri
Bela Bioenergija je energija bliska materiji jer ima veliku gustinu. Zbog toga se ona kroz auru ne kreće kao talas nego u obliku čestica, kada je raspršena u sitnim delićima, a kao tečnost ili živa kada se čestice i sitne kapi spoje i tada se kreće kroz kanaliće. Bela bioenergija se unosi u auru kroz bezbroj kanalića čiji završeci izlaze na površinu aure. Sitne čestice te energije hvataju se iz slobodnog prostora, lepe se za ulaz tih kanalića, a kada se sakupi nešto više te energije, ona se spoji u jednu veću kapljicu.
Energetski stabilizator
Ova kap bele bioenergije kreće se kanalićima prema jednom centru koji se nalazi u auri, blizu tela, približno na nivou srca, nešto sa leve strane i malo ispred, a koji se zove energetski stabilizator. Da bi on normalno funkcionisao, mora sadržati Zakonima bioenergije tačno utvrđen procenat ukupne bele bioenergije u auri i telu.
Pored bele bioenegije koja dolazi izvan aure, u energetski stabilizator se kanalićima slivaju i svi viškovi bele bioenergije, u odnosu na raspoloživu sivu bioenergiju iz cele aure i tela. Pod viškovima se podrazumeva sva bela bioenergija koje, u pojedinim tačkama aure i tela ima više nego što bi zahtevao odnos prema raspoloživoj sivoj bioenergiji u toj tački.
Energetski stabilizator (pogled odozgo)
Izgled energetskog stabilizatora podseća na turski turban sa zavojnicama kojih ima 12, onoliko koliko ima meridijanima.
Tokom okretanja energetskog stabilizatora, njegovi otvori klize po krajevima meridijana. Šest meridijana ulazi u gornji, a šest u donji deo energetskog stabilizatora. On sukcesivno usisava belu bioenergiju, a zatim je u sledećem potezu raspršuje izvan kanalića u jedan od segmenata aure. Nakon toga opet dolazi faza usisavanja kroz kanaliće, pa raspršivanje u naredni segment aure. Kada se energetski stabilizator posmatra u dve dimenzije, ima se utisak njegove rotacije. energetski_st_2 Raspršivanje se vrši na taj način što bela bioenergija, pod dejstvom centrifugalne sile, koja nastaje pri rotaciji energetskog stabilizatora, prolazi kroz nevidljive, nematerijaine kanale i u vidu sitnih čestica rasprostire se po celoj auri. U povratku ona se pod uticajem privlačnog dejstva energetskog stabilizatora, u obliku sitnih loptica, ponovo uvlači kroz nematerijaine zidove kanalića i njima, isključivo, kreće prema energetskom stabilizatoru. Pre nego što uđe u kanaliće, ona se iz tankih lelujavih listića grupiše u sitne kapljice.
Siva bioenergija cakre
Siva bioenergija se kreće na drugi način. Njeno kretanje najviše podseća na osmozu, ona se ne kreće kroz cevčice nego cela zapremina aure deluje na nju osmotski, aura je upija kao da je sunđer i ona ide iz oblasti sa višim u oblast sa nižim pritiskom, ili iz oblasti sa višom u oblast sa nižom koncentracijom.
Siva bioenergija se unosi u auru i telo iz okolnog prostora kroz kanale glavnih ili velikih čakri. Na vrhu i dnu aure postoje blaga udubljenja koja predstavljaju početak i završetak centralnog kanala. Centralni kanal prolazi približno kroz kičmu čoveka. Kroz donji otvor kanala neprekidno se uvlači struja sive bioenergije koja se, prolazeći kroz njega, osmozom širi, prostire, ulazi u auru. Neapsorbovana siva bioenergija izlazi kroz gornji otvor u slobodan prostor. Pored ovog centralnog kanala, na kome se nalaze prva i sedma čakra, postoji i pet glavnih kanala za čakre od broja dva do šest, koji polaze od površine aure i dolaze do pet tačaka na telu, da bi se malo dalje ulili u centralni kanal. Odmah, nasuprot njima, s druge strane tela, iz centralnog kanala izlazi identičan kanal svakom od ovih pet i izbija na suprotnu stranu površine aure. Zahvaljujući posebnim osobinama čakri, na telu dolazi do strujanja sive bioenergije od ulaza u auru do čakri i dalje do ulivanja u centralni kanal.
To strujanje ide sa prednje i zadnje strane prema kanalu. Prolazeći kroz ove kanale čakri, siva bioenergija se osmotski širi oko kanala unutar aure. Ovo je jedini način na koji siva bioenergija iz okolnog prostora ulazi u auru i telo. Nje ima i u dodiru sa spoljnom površinom cele aure, ali taj deo aure je potpuno indiferentan na sivu bioenergiju, koja se samo malo dalje nalazi u slobodnom prostoru.
Spoj sive i bele bioenergije
Siva i bela bioenergija ne idu jedna prema drugoj nego se kroz auru kreću na već opisani način. Priliv obeju bioenergija će u svakoj tački aure i tela teći sve dok se ne uspostavi njihov optimalni međusobni odnos.
Za ove dve vrste bioenergija ljudsko telo ne predstavlja nikakvu prepreku niti granicu, one se u njemu nalaze u istom odnosu kao u auri, kreću se kroz njega na isti način, s tim što ljudsko telo deluje na njih kao neka građevinska konstrukcija koja je sva prožeta ovim energijama. Kada bela i siva bioenergija u auri i telu dođu u kontakt, one se vezuju jedna za drugu, i to povezivanje se nastavlja sve dok se ne uspostavi idealan odnos. To znači, ako se negde nalazi čestica bele bioenergije i do nje osmotski stigne nešto sive, siva će se vezati u onoj količini u kojoj je došla, sve dok se ne uspostavi najbolji odnos. Ako u tom talasu nije došlo dovoljno sive, onda će se u sledećem dovesti nova količina i tako do dostizanja idealnog odnosa. Dalji prilivi sive bioenergije prolaze kao višak pored mesta na kome je već postignut najbolji mogući odnos, jer ono više ne preuzima sivu bioenergiju.
Kretanje bele bioenergijeKretanje bele bioenergije
Jednom prilikom je, u želji da proučava belu bioenergiju, dr Stojanović ušao u duboku meditaciju i požele da vidi auru. Posle nekoliko sekundi pojavila mu se samo kontura aure, a u jednom njenom delu pokazali su mu se kanalići kroz koje se trzajima, sukcesivno kretala bela bioenergija. Pratio je taj kanal sve dok nije stigao do tela i ušao u njega, da bih odmah zatim video kako na drugom kraju tela izlazi i praveći veliki luk stiže do energetskog stabilizatora.
Posmatrao je više kanala koji u stvari predstavljaju akupunkturne meridijane, ali u svoj svojoj dužini, a ne samo deo koji prolazi kroz telo, i svi su imali isti tok: počinjali su na površini raznih delova aure, kao jedva vidljivi kapilari, zatim se usmeravali prema centru aure, skupljajući svoje pritoke i tako, postajući sve deblji, svi su stizali do tela i u njega ulazili na raznim mestima, tu dobijali nove pritoke, izlazili iz tela obično na suprotnim stranama u odnosu na one gde su ušli, pravili veliki luk i svi se konačno ulivali u energetski štabiIizator. Taj veliki luk, koji podseća na konopac za preskakanje, služi kao rezerva dužine kanala kako ne bi došlo do njegovog zatezanja pri pokretima ruku ili nogu.
Mehanizam rada čakri
Kako Energetski oblak nije govorio ništa o mehanizmu uvlačenja sive bioenergije, dr Stojanović je pokušao sam to sam da odgonetne. Spustio frekvenciju moždanih talasa na nivo frekvencije sive bioenergije i poželeo da vidi način funkcionisanja čakri. Posle nekoliko sekundi ukazala mu se sivkasta boja dela aure, kroz koju je prolazio kanal, od čakre na jednom njegovom kraju do otvora na izlazu iz aure. Kada je obratio pažnju na čakru, koje dosta nejasno video, iz nje su krenula, duž kanala, dva zraka, spiralno se uvijajući, sve do kraja kanala. Zraci su se kretali u istom smeru, ali su se nalazili na suprotnim stranama kanala. Ovo njihovo spiralno kretanje je stvaralo energetsko polje čiji je smer delovanja bio od ulaza u auru prema čakri. Pod uticajem ovog polja siva bioenergija se lagano uvlačila iz okolnog prostora u kanal i kretala prema čakri, a zatim, prolazeći kroz nju, ulazila u centralni kanal. Prolazeći kroz kanal, siva bioenergija se lagano, kroz njegove zidove, osmotski širila u dubinu aure. Spoznajom je dobio informaciju da se 30% uvučene sive bioenergije kroz zidove kanala širi u auru, a 70% stigne do centralnog kanala i kroz njega, krećući se nagore, polako prodire u auru. Primetivši da ima još uvek neke nedoumice o načinu delovanja prve i sedme velike čakre, Energetski oblak mu je o tome izneo sledeće:
Siva bioenergija "Posmatrajući auru, mogao si primetiti blaga udubljenja na dnu i na vrhu koja predstavljaju početak i završetak centralnog kanala. Na njegovom srednjem delu, koji prolazi kroz kičmu, sa donje strane je čakra broj jedan. Taj isti proces , kao pomoćni način unošenja sive bioenergije u telo, obavlja se i preko čakri od broja dva do broja šest, pro čemu svaka od njih ima svoj prednji i zadnji otvor.
Čakra broj sedam je izuzetak, jer ne obavlja funkciju uvlačenja sive bioenergije, nego samo pomaže u izbacivanju viškova u slobodan prostor. Dakle, funkciju uvlačenja sive bioenergije obavlja celog života čakra broj jedan, koja ima samo jedan otvor i čakre od druge do šeste, sa po dva otvora, sa prednje i zadnje strane tela, dok sedma čakra ne obavlja tu funkciju".
U Engleskoj, isceljivač Harry Oldfield je proveo preko 20 godina istražujući auru i razvijajući metod elektro-kristalne terapije koristeći kinetičku energiju, vibracije i kristale da bi se borio protiv bolesti. U svemu tome postigao je izvanredan uspeh, čak i sa izvesnim vrstama raka. "Ljudska aura je kao neki "šablon" na kome su vezani naši fizički molekuli", objašnjava Oldfield. "Kada energetsko polje nije u ravnoteži, ćelije će pratiti taj tok, i obrnuto."
Verovatno je većina čula za efekat lista u Kirlijanovoj fotografiji. Naime u specifičnim uslovima dobijamo sliku lista kao na narednoj slici tj. vidi se njegova aura kako svetluca i ima isti oblik kao sam list.
Do iznenađenja dolazi kada odsečemo polovinu lista. Na slici ćemo opet videti ceo list, kao da mu ništa ne nedostaje. Objašnjenje je u sledećem: fizički deo lista je odstranjen, ali njegovo energetsko polje se nije promenilo već i dalje zauzima oblik koji bi inače trebalo da ima.
Ovo je samo jedna od manifestacija univerzalnog energetskog polja.