Od kad sam čula da pauci grizu po noći dok mi nevino pajkimo,počela sam ih deložirati.Sori bat...
Ma mene samo nek žohari poštede.
I komarci. I moljci. Žao mi ih je tamaniti...a da ja ipak pročistim svoju vibraciju,pa možda prestanu dolaziti.
Slazem se
Ja to sve iznosim van. Postala sam specijalac u hvatanju komaraca i moljaca shakom, u letu al ono njezno da i ako ga nagnjecim, vjerovatno je prezivio. Nek ide, ptice da ga love
ja pauke iznesem van nekako, ne ubijam ih kolko god mi odbojni bili.
sam kaj oni moje hvatanje njih protumače ko napad pa to onda bude cirkus. neki dan mi se jedan zavuko u laptop u mali zvučnik i počeo mrežu plest unutra...pa je završio negdje pod krevetom
nek bude tu, al nek ostane te veličine
u sobu mi redovito po ljeti uletavaju bogomoljke, veliki i mali skakavci i sve kaj je u blizini, a na 7. katu sam
malo me to isprepada kad zazuji u mraku, al one male skakavce obožavam
jedino kaj ne želim ni blizu su stršljeni...
... and each time I will come
each time I will be another
Slazem se
Ja to sve iznosim van. Postala sam specijalac u hvatanju komaraca i moljaca shakom, u letu al ono njezno da i ako ga nagnjecim, vjerovatno je prezivio. Nek ide, ptice da ga love
Ujj,pa ti si još gora nego ja!
Uhvatim ja njih tako u letu,ali baš ni malo nježno,priznajem.
Ma jesi li mi baš morala ubaciti bubu u uho?!
"Kuda koracam hoću da bacam
snopove zlatne svjetlosti."
kad ste vec navalili na kukce eo nesto sta npisah prije 3 godine na solarnoj yogi... iliti sungazingu ^^
Citat:
Originally Posted by Uoo
svaka cast
jako ljepo receno..
znam o cemu pricas jer i sam imam neka iskustva..
tipa kad mi je u kuci neki kukac.. obicno prema njemu ispruzim otvoreni dlan ruke i odasaljem mu energiju u vidu misli.. hajde samnom.. ponijeti cu te na predivnu livadu u vrtu.. i malishe se vecinom odmah popnu, iznesem ih vani i sidju sa dlana mirno..
posebno nevjerovatnu razinu inteligencije i svjesti sam dozivio sa jednim malim paukom.. zbilja spoznas da smo svi ista svijest samo baratamo drukcijim alatima.. njegova svijest barata sa nesto vise nogu i ociju i manjim gabaritima.. ali svejedno je to ista svijest.. i svejedno smo se prepoznali bez obzira na povelik broj prividnih razlicitosti medju nama..
ako se gledamo srcima sve razlike egoa nestaju
isto tako nenekidan mi se bogomoljka popela na rame.. i osjetio sam izuzetno prijateljsku toplinu od nje.. setala je po meni i promatrala me.. vidljivo zaintrigirana i iznenadjena sto smo uspostavili direktnu komunikaciju pogledom i svijescu.. nije navikla na to.. priroda danas ljude percipira kao zombije sa unaprijed pripremljenim i programiranim reakcijama na situacije tipa; "uuu pauk.. aaaa zmija bjeeezzz.. pusti tog psa/macku bjesan/bolestan je itd. itd."..
tako da kad ta predivna bicenca napokon pronadju nekoga zivog, svijesnog i receptivnog u ljudskom rodu njihovoj sreci i igri nema kraja!
El, ja mislim da nas posjecuju jer su glasnici Prirode kojoj se vracamo Pozdravlja nas i kaze - Dobrodosle nazad k meni
sve je to ok, al još nisam psihički spremna na veće pauke.
imala sam grozne strahove od njih ko dijete, sad se smirujem, jer mi nema smista to, al teško je riješiti se nekih tak loše stečenih ideja.
prema onim velikim dlakavim sam još uvijek takva da mi je teško gledat ih
sad malo cvilim na mjestu nakon što se suočim s ovim našim 'normalnim' vrstama pa kad vidim da me neće pojest dođem bliže
a kukce sam počela obožavati
najdivniji su mi kad sam na nekom polju i samo se malo zagledam u travu ili njivu i vidim njih kak svaki ide svojim poslom, svi obavljaju nešto, rade, hrane se, komuniciraju...zbilja ovo kaj Uoo veli, u svima nama je to isto nešto, sam kaj neki imaju više nogu il očiju il čeg već.
... and each time I will come
each time I will be another
Ova tema je izgleda sestra blizanka temi "Da se malo nasmijemo"
Baš ste svi simpa...
Ja spadam u one koji se itekako boje kukaca, točnije - fobija i po je u pitanju...
Još od malih nogu svako ljeto bih otišla baki i didu na more, a onda bismo uvijek skoknuli na selo. Od 7. godine berem ljekovito bilje, obožavam prirodu u svakom smislu, ali negdje putem sam "zaradila" taj više nego iracionalan strah...
Obožavala sam kozliće (jednom sam čitavu godinu uporno čekala poštara jer su mi na selu rekli da ga ne mogu sa sobom ponijeti na more, ali da će mi ga poslati doma kada se vratim ), mace i peseke, ptičice, pčelice, leptire, a mravi su me fascinirali... Ni jedno loše iskustvo niti sa prirodom (osim dolazaka baki na raport da bratu i meni istrlja lozom krvava koljena i laktove ) niti sa životinjskim svijetom nemam...
I dalje obožavam životinje - ali kukci (s naglaskom na pauke) su mi zadnja noćna mora...
Kad se samo sjetim jednog primjera, plače mi se Sjedili smo vani na terasi kafića. Ljeto, sunce, more - divota... Atmosfera za 10, svi opušteni da opušteniji nismo mogli biti. Ja sam bila u bijelom, sletio je leptirić (bijeli) na mene i zato ga nisam odmah primjetila. Tek kada sam vidjela da se prešetava po meni reagirala sam - i to tako da sam odskočila sa stolice na takav način da su oko mene ljudi počeli plakati od smijeha i nikako nisu mogli stati...
Pretprošlo ljeto mi je na balkon (stvarno mi nije jasno otkuda kada sam na glavnoj cesti) svaki dan u otprilike isto vrijeme dolazila jedna pčelica obrađivati moju melisu Svaki dan sam ju dočekivala i veselila se kao malo dijete. Ali da je sletjela onda na mene na onoj terasi, ja bih vjerovatno kao u lošim komedijama odskočila i završila nekome u krilu
P.S. Vjerujem da me se neki shrink dočepa da bi iščeprkao materijala i materijala za obradu
~ There are quite a few things a hot bath won't cure,
but I don't know many of them... ~
Zivot danas nam namece ritam koji nije nimalo zdrav.Iscrpljuje nas i pretvara u zive automate i masine.Sve to nas vodi u bolest a odvodi od sebe samih.Odvodi nas od zahteva sopstvene duse.Koliko puta su cvale ljubicice a da mi to nismo primetili,koliko puta se mesec nadnosio nad sume, reke ,livade a da mi nismo ni pogled podigli da ga u srcu pozdravimo. U detinjstvu dok smo bili deca posmatrali smo bele oblake kako plove nebom i u njima videli razlicite oblike...Zato stanimo, opustimo se i udahnimo prolecne struje.Primetimo drvece ,rascvetalu grancicu sa koje vredna pcela upija najsladje sokove. Budimo sa tim i u tom trenutku.Priroda nam daje.Ovi tonovi koje u sebe sada unesemo uticace na to kakvu ce nam melodiju danasnji dan odsvirati.Setimo se prave sustine koju nosimo u svojoj dusi, pustimo je da se rascveta...vezimo se za svoju istinsku prirodu, ljubav, mir , razdraganost,milinu ...Ono za sta se vezemo to nas obelezava. Razvijajmo to u sebi,pustimo da se radost u nama pokrene. Ma koliko godina da imamo u dubini smo deca. Oslobodimo dete u sebi...Pogledajmo oko sebe, videcemo nekoga kome je potrebna ljubav, ponudimo je, tog casa bicemo njegov blagoslov... I Bog ce se smesiti...
Imam osjećaj, da se jedino u pauku ( od svih kukaca ), u datom trenutku nalazi ljudska duša u procesu reinkarnacije ... , pa nekima ubrzam proces, a nekima ne, ovisno o okolnostima ... , nije do mene .