Poruke šume

[Zockey]

Ovo su poruke koje poručuju sama Svetlosna Bića šume i nose čistu istinost Majke Zemlje.

Hvala Maji Šamarinac

Blagost
Kada pomislite na nekoga tko je blag u svojoj naravi, često pomislite i kako je popustljiv, možda čak i slab. U jeku vaše civilizacije popustljivost se ne smatra vrlinom. Spremnost na borbu je ta koju mnogi cijene. Ali upravo sve veća i veća nemogućnost popuštanja onemogućuje vam puno puta da stvari sagledate u njihovom pravom izdanju. Jer tada ih više ne gledate i osjećate, tada samo puštate svom egu da sprovodi svoju volju, a on najčešće ne želi popuštati. Čak i ako ste u stanju izgovoriti svima dobro poznatu poslovicu „pametniji popušta“, rijetki su oni koji je i u potpunosti sprovode.
I što bi to onda točno značilo da pametniji popušta… Značilo bi da je to onaj koji je shvatio da su se prilike nametnule kao takve i da je njegov najpametniji potez krenuti nekim drugim putem. Jer sve što vam u životu treba biti na vašem putu ići će lagano, sve ono što ide teško označava da vi nešto gurate, da je lakoća prestala.
Pokušajte se sjetiti barem jedne situacije kada niste željeli popustiti iako ste možda u tom trenutku shvaćali da i niste u pravu. Kako vam sada izgleda ta situacija, da li mislite da ste nešto postigli sa tim?
Nepopustljivost ili „inat“ kako vi kažete zgušnjava vašu energiju, onemogućuje joj slobodan protok, samim tim onemogućuje vam da jasno vidite, čujete ili osjetite. Kako bi ste onda u tom trenutku mogli i zagovarati svoju stranu kada zapravo ne možete biti niti sigurni o čemu se zapravo tu radi. U trenutku kada si dopustite popuštanje i povlačenje vaša energija izlazi iz uzorka sukoba i ponovo postaje protočna, tek tada ste u stanju osjetiti, vidjeti, čuti, te donijeti i odluku.
Blagost je najjača borilačka vještina jer koristi spoj razumijevanja, unutarnjeg prihvaćanja, opuštanja i nakon toga fizičke reakcije koja dolazi kao logična akcija.
Savladati to umijeće, biti „blag“, puno je teže od drugih disciplina jer u sebi sadrži savladavanje samog sebe, a to je ono što većini ide teže.
Ali nagrade koje blagost donosi u vaš život neprocjenjive su. Sloboda, unutarnji mir i radost, samo su neke od njih. Pokušajte vježbati blagost svakog trenutka u kojem jeste, ali zapamtite, blagost je stanje, vrlo moćno stanje prisutnosti, to nije slabost. Blagost je bivanje u sebi, dopuštanje životu da klizi pored vas i kroz vas, ne pokušavajući mu dokazati da ste vi u pravu, a on u krivu.
Samo biti. Blagi u svom trenutku…

Vježba: Balončići
Ova vježba vam može donijeti prepuštanje i bolji osjećaj sebe.
Sjednite se ili legnite u udoban položaj, ne križajući noge ili ruke. Vježbu možete izvoditi i stojeći, blago razmaknutih nogu dok vam ruke slobodno vise uz tijelo.
Udahnite i izdahnite par puta sa cijelim tijelom.
A zatim udahnite vizualizirajući (neki će trebati vizualizaciju dok će neki odmah „vidjeti“ ili osjetiti proces) puno prozirnih balončića, promjera od 10 do 20cm kako od nogu putuju prema glavi. To bi se najbolje moglo usporediti sa pumpicom za zrak u akvariju za ribice, puno balončića koji od dna idu prema površini veselo se uzdižući.
Svaki udahom balončići proputuju kroz vaše tijelo, a izdahom izlaze van, kroz vaš nos, glavu, krunsku (sedmu) čakru, nije bitno, bitno je da ih otpuštate, na koji god način to željeli. Bitno je da sa udahom balončići prođu kroz vaše tijelo, skupljajući pri tom sve stvari koje vam više ne trebaju, a donoseći u vas smirenje i blagost, radeći u vama lagane valove poput masaže.
Vježbu možete raditi koliko god dugo želite, kao meditaciju ili dok sjedite i čekate nešto. Zatvorenih ili otvorenih očiju, ovisno i prilici.

Šuma

[Zockey]

Kada bi vam netko dao odgovor na pitanje „Što je najvažnije što mogu napraviti u svom životu?“, on bi glasio – Spoznati sebe!
To tako naizgled lagano umijeće jako se zakomplicira kada ga počnete sprovoditi u praksi. Jer sa sobom ne nosi samo spoznaju sebe u ovom trenutku i ovom životu nego i shvaćanje svega onoga što ste bili prije i preklapanja sa svim onim što ćete tek postati. Jer vi ste skup svega, samo raspodijeljeni na liniji vremena koja vam omogućava da lakše prođete iskustva na svom putu.
Periodično shvaćanje života ono je što većina vas radi. To bi značilo da dijelite sebe na dijete koje ide u školu, zatim malo veće dijete koje i dalje ide u školu, odraslu osobu koja je zaposlena i na kraju stariju osobu vjerojatno u mirovini. A između toga imate one manje periode kada ste sretni jer vam je dobro u životu i malo manje sretni jer smatrate da vam ide lošije nego što bi trebalo. I to je to, život sačinjen od skupa periodičnih elemenata.
A poneki fokus na sebe, poneko gledanje samih sebe pretvorite u režiranje filma o tome što bi vi trebali biti, odnosno što vi smatrate da bi trebali biti. I onda trčite kroz život kako bi odradili ono što bi vas moglo dovesti do točke gdje ćete biti sretni.
A sistem je takav da ne možete postati ono što već niste. Zato je potpuno bespotrebno gledati bilo gdje osim u sebe. I samo je pitanje koliko se dobro možete opustiti i prepustiti kako bi ugledali ljepotu koja vas tamo očekuje.
Jer vi ste dio svega, a kao dio svega ne možete biti drugačiji, manji ili lošiji od svega. A sve je upravo to - sve. Početak i kraj ljepote, početak i kraj postojanja, početak i kraj svega. I vi ste dio. Znači ljepota i postojanje.
Samo filteri vaših prosudbi kroz koje se gledate može umanjiti ljepotu koju tamo ugledate. Ako odlučite skinuti filtere vidjet ćete sve, i sve će vidjeti vas. U tom trenutku shvatit ćete ono što sada ne shvaćate i naći ćete ono što sada tražite. Nakon toga pred vama će biti prostranstva u svemu, vi ćete biti prostranstvo, koje više neće imati potrebu za traganjem.
Vrlo je jednostavno spoznati sebe kada se na to odlučite i maknete sve predrasude, nešto je teže maknuti te predrasude. Ali to je dio koji u sebi sadrži volju za buđenjem, volju za kreacijom vlastita života, volju za prepoznavanjem i sebe i života, kao onog apsoluta koji jedini postoji.
Krečite se ali prema unutra. To je ono pokretanje koje u sebi ne sadrži korake vaših nogu već korake vaše duše, prama opuštanju i prihvaćanju sebe.
Jer ako očekujete od života da vas prihvati onda mu to prvo morate pokazati vlastitim primjerom. Primjerom gdje ćete zagrliti svoju ljepotu i diviti joj se, dopuštajući vlastitoj duši da pjeva na sav glas, slaveći život u njegovom punom postojanju.
Nakon toga bit ćete kao svjetiljka koja se upalila kako bi omogućila drugim svjetiljkama da nađu svoj prekidač, jedino tako osjetit ćete ljepotu života, a to je ono što svi tražite.

Šuma

[Schnuffel]

lele Zoki šta sve napisa, al pametno
eto ti i tu vizualizacije hehehe
Pozdrav od mene

[Spring]

Blagost
Kada pomislite na nekoga tko je blag u svojoj naravi, često pomislite i kako je popustljiv, možda čak i slab. U jeku vaše civilizacije popustljivost se ne smatra vrlinom. Spremnost na borbu je ta koju mnogi cijene. Ali upravo sve veća i veća nemogućnost popuštanja onemogućuje vam puno puta da stvari sagledate u njihovom pravom izdanju.

U potpunosti se slažem, Zockey. Blagost je jako bitna kvaliteta! Na žalost, naša demonska civilizacija sve više i više nameće svoj "ideal" super-heroja, koji je arogantan, spreman na borbu, brz i žestok. Dovoljno je pogledati današnje filmove da bi shvatio da blagost u naše vrijeme nije baš u trendu.

Ovo je žalosno, jer kako si i rekao, upravo poniznost i tolerancija dozvoljavaju da sagledamo stvari na pravilan način, i da napredujemo na putu duhovnosti.

[7 element]

Prekrasne učtive poruke!

[Schnuffel]

...hm...
da, svakakodivno je biti pozitivan

[R.A.]

Slažem se za blagost i ostale vrline. No, ja mislim ono što većinu smeta je umjetna blagost, odnosno ona koja ne dolazi iz srca. Ako se čovjek ponaša kao "ono što bi želio biti" al to još nije (nije mu sjelo u srce i cjelokupno biće) ot se osjeti. Blagost ne znači svakome udovoljavati, već udovoljavati sebi. Tu ne mislim na egoistično udovoljavanje, već sljedbu svog unutarnjeg vodstva. To je isto kao što ljubav znači i reči NE!

[buchika-chacruna]

oh predivne poruke,, jako divne,,tako se veselim prosljedit ih dalje :)

ali nedavno,, ja sam imala sasvim drugačiju poruku,, umeditaciji na sljemenu, 31,10 negdje u noči,, nakon što sam se spojila s jednim divnim svjetom ljubavi, mira, neka dimenzija, neznam,, još o tome razmišljam,, ukratko divno prekrasno iskustvo,, dobila sma poruku zemlje, e sad neznam dali je to bila zemlja, ili možda neki entitet,, ili što je to bilo u šumi na tu čarobnu mističnu noč,, ali mene je tuga oblila,, tuga zemlje,, zbog nesvjesnih malih biča koji nesjaje, i neosječaju je,, zbog materializma koji vlada, mehanizacije povelike,, zbog sveg lošeg osjetila sma zemljinu tugu,, i jako sam plakala,,, ali zemlja mi je rekla , hvala vam vi mala svjetleča biča,, samo svjetlite jer ta svjetlost meni pomže da svijetlim,, širite ljubav i svjetlost dalje,, te nočimi se uistnu svašta izdešavalo u šumi,, od biča raznih , vila, svjetlosti,,, spoja s jednim divnim svjetom, pa do tuge zemljine,, sad što je to sve bilo neznam,, ali znam da od tada nisam meditirala,, i da se upravio sprermam sa labradoritom, uputit se u zemlju snova,,

[Skylight]

Ja sam dijete šume, uvijek sam se takvim smatrao. Znao bi sjest uz obalu u šumi i pisati pjesme uz zalazak sunca. Kada šetam kroz nju osjećam se sigurnim, prigrljenim, na neki način povezan sa svakim šumom lišća, svakim pjevom ptice, natkriven krošnjama. Šuma je moje utočište i majka/učitelj ^^

Originally Posted by Skylight

Ja sam dijete šume, uvijek sam se takvim smatrao. Znao bi sjest uz obalu u šumi i pisati pjesme uz zalazak sunca. Kada šetam kroz nju osjećam se sigurnim, prigrljenim, na neki način povezan sa svakim šumom lišća, svakim pjevom ptice, natkriven krošnjama. Šuma je moje utočište i majka/učitelj ^^

Nevjerojatno je u kakvo intenzivno kontemplativno stanje čovjek uđe kada uđe u šumu. I ja obožavam šume, čini mi se da je cijela priroda jedan entitet s kojim se je prelijepo družiti.