Učitelj i Učenik

[Blue_Knight]

Znanost o odnosu između učenika i učitelja



Andrew Cohen

Andrew Cohen, osnivač časopisa What is Enlightenment?, duhovni učitelj i priznati autor, naširoko je priznat kao utjecajan glas na novom području evolucijske duhovnosti. Duboko iskustvo probuðenja dovelo je 1986. Andrewa Cohena do kraja njegove potrage za oslobođenjem i istovremeno ga potaknulo na istraživanje značenja i značaja prosvjetljenja za naše vrijeme.

. . .

Uvijek ohrabrujem ljude koliko god mogu da pogledaju u čitav svijet praznih vjerovanja u odnosu na ličnosti duhovnog autoriteta. Želi li netko biti slobodan, krajnje je važno da ima hrabrosti izbliza pogledati položaj koji netko zauzima spram pojedinaca koji su preuzeli uloge autoriteta po duhovnim pitanjima.

Opasno je lako u odnosu s ličnostima duhovnog autoriteta dopustiti sebi pretpostavljanje svakojakih stvari koje zapravo ne moraju biti istina. Jedini način da pojedinac uđe u odnos s duhovnim učiteljem, a da se ne izgubi u areni praznih vjerovanja o učitelju ili o sebi, jest da krene u veoma iskreno ispitivanje. Kakvo ispitivanje? Osoba mora imati odvažnosti da propita svaki aspekt ljudskog stanja kao sebe. Mora imati odvažnosti da duboko pogleda u prirodu ljudskog stanja u odnosu na najvišu mogućnost savršenog oslobođenja. Samo će tada moći istinski prepoznati dubinu ili razinu postignuća duhovnog učitelja.

Susret s pravim učiteljem: obećanje neograničenosti
U pristunosti tog rijetkog pojedinca koji je dostigao izvanredno duhovno prosvjetljenje, može se osjetiti opipljiv osjećaj širenja Sopstva. Kad pojedinac živi život s toliko intenziteta, slobode i ljubavi, onda se prepoznaje oslobođena osobnost. Njihovim primjerom i njihovom odrazu netko može prepoznati, možda po prvi puta, kako bi to bilo biti slobodan.

U takvom susretu mogu se dogoditi nepredviđena iskustva, uključujući rijetke uvide i/ili iznimne osjećaje. Takav događaj može potresti same temelje osobnog sistema vjerovanja. Učinak ovog susreta može biti tako moćan da se pojedinac odjednom nađe na ulazu u nešto što se čini najdubljim odnosom što ga jedno ljudsko biće ikada može imati s drugim.

Što zapravo čini ideju ulaženja u odnos s duhovnim učiteljem tako uzbudljivom i dubokom? Obećanje neograničenosti ju čini takvom.

Rijetko ljudi u potpunosti koriste potencijal urođen u tom jedinstvenom i neobičnom odnosu zasnovanom isključivo na obećanju neograničenosti. Zašto je tako? Jer pravi učitelj uvijek ostaje vjeran činjenici neograničenosti. Istinski učitelj nikad ne posustaje od zahtjeva da oni koji sebi pripisuju interes za oslobođenje iznad svega drugoga budu spremni i voljni njemu ili njoj pristupiti predano i potpuno u živoj činjenici neograničenosti. Pred krajnjim izazovom, učenik dolazi lice u lice s istinskom mjerom vlastite želje za oslobođenjem. Ovaj izazov stvara tenziju. Ta tenzija je izraz i manifestacija jaza između učiteljevog živućeg primjera i učenikovog stvarnog stanja. Ta tenzije opada i naposljetku sasvim nestaje jedino kada učenik nastoji neustrašivo i odvažno pristupiti učitelju apsolutno, potpuno i bez zadrške.

U odrazu pravog učitelja, sve treba biti razotkriveno. Zato učiteljev živi primjer postaje suvišan tek kada i ako učenik izjednači ili nadmaši učiteljevo postignuće. Do te točke, učiteljev živi, dišući primjer ima krajnju važnost, jer upravo u učiteljevom primjeru učenje jasno oživljava pa tako može biti viđeno i prepoznato. Bez učiteljeve žive, dišuće manifestacije učenja, vrhovni cilj duhovnog iskustva i prakse ostaje izgubljen u nejasnim, praznovjernim i čak opasno pomućenim idejama.

U većini slučajeva, učenje – čak i savršeno učenje – samo po sebi neće stvoriti dovolno tenzije da potakne pojedinca u radikalnu preobrazbu koja je nužna za smislenu i trajnu promjenu. Upravo dinamika odnosa sa živim učiteljem stvara onu vrstu tenzije u kojoj se stvarna preobrazba može dogoditi.

U odnosu sa živim učiteljem, pojedincu se pruža prilika jasnog odraza – stvarnog opažanja sebe jasno i bez iskrivljenja. Povezivanje i odnos s pojedincem koji je živi izraz neograničenosti obznanit će i učiniti očitima one ograničujuće ideje, vjerovanja i sklonosti koje učenik kompulzivno i obično nesvjesno nameće sebi samom i čitavoj stvarnosti. Slijedi otud da će upravo kroz to povezivanje i zajedništvo učenik smoći vidjeti vrlo jasno i precizno kako i gdje ograničava svoj vlastiti potencijal za ostvarenje i naposljetku manifestiranje neograničenosti.

Nema utočišta za ego
Umjesto da se trude ispuniti obećanje neograničenosti, koje je otkriće i postignuće nepostojanja sigurnosti za ego, većina pojedinaca zapravo nastoje pronaći sigurnost za ego u odnosu s duhovnim učiteljem. Na taj način, oni dopuštaju da se razvija odnos ovisnosti samo zato jer ustvari ne traže zbiljsko oslobođenje, već se odnosom s duhovnim učiteljem koriste samo da bi se sklonili i zaštitili od veoma izazovne kušnje svjetovnog postojanja.

Nema sumnje da traženje utočišta u znanju i moći iznimnog ljudskog bića ima velike dobrobiti. No, koliko god te dobrobiti bile velike, njihov učinak će naposljetku uvijek izražavati ograničenje. Uistinu, odnos s duhovnim učiteljem postaje doslovno evolucionaran jedino kad pojedinac dođe do točke kad je konačno i nepovratno spreman preuzeti punu odgovornost za svoj život. A u toj odgovornosti, pojedinac se mora potruditi da učitelju pristupi apsolutno – u savršenoj neovisnosti.

Ali zato što je u većini tragatelja vjerovanje i uvjerenje u stvarnu mogućnost zbiljskog oslobođenja za sebe veoma slabo, izvanredna i duboka samopredaja nužna za istinsko suočenje i konačno uništenje svih lažnih predodžbi sopstva, što jedino proizvodi istinsku neovisnost, nije dovoljno snažna. Ustvari, ono što često imitira tu izvanrednu i duboku samopredaju nužnu za istinsko uništenje svih lažnih predodžbi sopstva, je samo želja za opravdanjem i potvrđivanjem osobnosti. Tako želja za opravdanjem i potvrđivanjem osobnosti imitira i sabotira ono što jedino proizvodi istinsku neovisnost.

Odnos s istinskim učiteljem ne smije nuditi nikakvu sigurnost egu i, dapače, treba proizvoditi otkriće i postignuće savršene samoće, savršene neovisnosti i savršenog i konačnog ispunjenja vlastite individualnosti.

Savršena neovisnost omogućuje istinsko partnerstvo
Na početnim stupnjevima udruživanja i odnosa s duhovnim učiteljem, razumno je da pojedinac traži potvrđivanje sopstva i, u tom povrđivanju, liječenje na dubokoj emocionalnoj razini. To iskustvo – apsolutna potvrda sopstva – je nepredviđeni i misteriozni događaj koji se odvija u stvarnom susretu s istinskim učiteljem. Ali taj događaj, umjesto da postane sam sebi cilj, treba poslužiti kao temelj za pojedinačno traženje i naposljetku ostvarenje konačnog oslobođenja.

Idealno, liječenje u susretu s istinskim učiteljem služi kao katalizator za istovremeno dovršenje prošlosti i početak istinski nezamislive budućnosti. Ta budućnost je intenzivno traženje rastvaranja svih lažnih i obmanutih zamisli o prirodi stvarnosti, relativne i apsolutne, i u tom rastvaranju, preporađanja ljudske osobnosti koja je oslobođena od posljedica bolne izgubljenosti u lažnim i obmanutim zamislima o prirodi stvarnosti, relativne i apsolutne.

Da bi se to rastvaranje dogodilo, učenik mora preuzeti golemu količinu odgovornosti za svoju vlastitu evoluciju. To znači da pojedinac koji želi biti slobodan mora doći to te točke u vlastitoj evoluciji gdje je spreman i voljan dati sve za najviše ostvarenje. Što je to ostvarenje? To ostvarenje je živuća, dišuća manifestacija savršenog oslobođenja kao taj pojedinac sam. Tek u toj točki – kad je učenik napokon spreman i voljan preuzeti punu odgovornost za vlastitu evoluciju na najveći mogući način – tek u toj točki se doslovno evolucijski potencijal urođen u odnosu s duhovnim učiteljem može početi ispoljavati. Doslovno evolucijski potencijal urođen u odnosu s duhovnim učiteljem je ostvarenje i manifestacija dinamičnog partnerstva zasnovanog na uzajamnom traženju, i intenzivnom zanimanju spram, Stvarnog.

Sve dok osebujne razlike u dubini zanimanja između učitelja i učenika ostaju u traženju, i intenzivnom zanimanju spram, Stvarnog, neće se dogoditi prepoznanje tog odnosa kao dinamičnog partnerstva. Tek kad je odnos s duhovnim učiteljem zasnovan na uzajamnom traženju, i intenzivnom zanimanju spram, Stvarnog, tek se tada to rijetko i dinamično partnerstvo može početi otkrivati i doista događati.

Jedino će pojedinac koji došao do točke da je voljan preuzeti punu odgovornost za svoju evoluciju biti spreman prigrliti sve implikacije toga što znači biti istinski neovisno ljudsko biće. Pojedinac koji još nije došao do točke gdje je voljan preuzeti punu odgovornost za svoju evluciju, neće biti sposoban krenuti dalje od odnosa ovisnosti spram duhovnog učitelja i zato neće biti spreman uči u dinamično partnerstvo s duhovnim učiteljem zasnovano na uzajamnom traženju, i intenzivnom zanimanju spram, Stvarnog.

Prepoznavanje pravog učitelja: što zapravo traži tragač?
Što zapravo traži tragač? Da li pojedinac koji traži duhovnog učitelja želi biti slobodan? Teži li pojedinac koji traži duhovnog učitelja ostvarenju savršenog oslobođenja u ovom rođenju? Ili pojedinac koji traga za duhovnim učiteljem traži nešto drukčije od savršenog oslobođenja u ovom rođenju?

Važno je razumjeti da je način kako će netko prepoznati istinskog učitelja određen onime što taj pojedinac doista traži. Općenito, većina ljudi ne prilazi duhovnim učiteljima iz zbiljske želje za postignućem duhovnog oslobođenja u ovom rođenju. Umjesto toga, mnogi idu u potrazi za "blagoslovima" i potvrdama. Mnogi traže prisutnost duhovne autoritarne ličnosti koja će im pomoći da se bolje osjećaju, da pronađu olakšanje od tereta svjetovnosti. Pojedinac koji traži potvrdu onoga tko već jesu tražiti će neku vrstu duhovne autoritarne ličnosti koja ne predstavlja prijetnju za status quo.

S druge strane, pojedinac koji traži zbiljsko duhovno oslobođenje razumije zastrašujuću veličinu izazova što ga preuzima. Takav pojedinac će tražiti sasvim drukčije kvalitete u duhovnom mentoru u odnosu na one što ih traži pojedinac koji uglavnom traži potvrdu onoga tko već jest.

Koje su neke oznake postignuća pravog učitelja?
Duhovni učitelj mora biti prirodan izraz istinskog učenja oslobođanja – bez napora ili bilo kakvog pretvaranja. Nije tako teško uz neki stupanj postignuća, malo truda i puno pretvaranja dati dojam uvjerljivosti. Budite svjesni da manje-od-savršenog postignuća moža zapravo osnažiti ego. I zaista, bilo je mnogo moćnih i karizmatičnih duhovnih učietlja, veoma upućenih o duhovne stvari i znanjem i iskustvom, koji su se pokazali krajnje nepouzdanima kao ljudska bića.

Integritet je ona najvažnija vrlina koju duhovni mentor mora moći iskazivati, jer sam integritet u duhovnom mentoru – i jedino integritet – stvara onu najosjetljiviju osnovu za ostvarenje savršenog povjerenja. Za otkriće i ostvarenje savršenog povjerenja koje može uništiti sve i svakakve granice između sopstva i drugoga.

Rijetka ranjivost je prirodno stanje i izraz pojedinca koji je duboko u dodiru sa sobom i izravno u dodiru sa životom samim. Između pojedinca koji se probudio i zbiljnosti života ne stoji ništa. Pojedinac koji je duboko u dodiru sa sobom i izravno u dodiru s cijelinom života je uvijek iznova ranjiv, neobično prirodan i šokantno stvaran.

Odsustvo samosvijesti treba biti izraz pojedinca koji je ostvario nedvojnost, zato jer izvanredni utjecaj što ga duboka spoznaja jedinstvenosti ima na osobnost je sjedinjavanje.

Samosvijest je izraz osobnosti izgrađene na dualističkim temeljima. Pojedinac koji nije ostvario jedinstveno ili nedvojno kao Sopstvo u dovoljno značajnom stupnju i dalje će kao osobnost izražavati podijeljeno stanje kao samosvijest.

Osobnost one jedinke koja je ostvarila jedinstvenost kao Sopstvo ispoljava temeljno nepodijeljeno, nesamosvjesno stanje izraženo kao jedinstvo i jednostavnost.

Spontanost je izraz osobnosti koja je oslobođena od lanaca straha i samosvijesti. Pojedinac koji je ostvario nepodijeljeno, nesamosvjesno stanje ima prirodnu sposobnost da bude tko jest, kako jest, na najprirodniji i nepredumišljeni način.

Vjerovanje pravom učitelju: vrata k oslobođenju
Kad pojedinac odluči ući u ozbiljan odnos s duhovnim učiteljem, počinje se odvijati proces osmoze u tom pojedincu na veoma dubokoj psihološkoj i emocionalnoj razini. Ta se osmoza odvija i svjesno i nesvjesno, a njezin učinak je puno veći no što je većina ljudi sklona prepoznati. To je opasna stvar. Većina ljudi nema ni približnu predodžbu koliko je to osjetljiv proces.

Kad pojedinac uđe u ozbiljan odnos s duhovnim učiteljem, svaki aspekt učiteljeve osobnosti – grubi i suptilni, svjesni i nesvjesni – apsorbira se na najdubljim razinama bića. Nije samo učenje to koje se studira i apsorbira, već doista isto tako učenik svjesno i nesvjesno počinje emulirati samo stanje u kojem se učitelj nalazi kao ljudsko biće na najdubljoj psihološkoj i emocionalnoj razini. Zato nije važna samo dubina i širina učiteljeva učenja, već konačno stanje ili postignuće učitelja kao ljudskog bića ima najznačajniji utjecaj na učenika.

Pojedinac koji ozbiljno traži učitelja, majstora ili gurua, želi pronaći mentora za kojeg vjeruje da zaslužuje povjerenje kao učitelj, majstor ili guru. Uvijek u tragaču postoji želja da naposljetku pronađe duhovnog mentora kojeg on ili ona opaža kao savršenog ili, ako ne doslovno savršenog, onda što je moguće bliže savršenosti za ljudsko biće. Zašto je to nužno za tragača? Jer, za tragače je nužno da imaju dovoljno povjerenja u integritet postignuća mentora kako bi si mogli dopustiti duboku i rijetku slobodu krajnjeg prepuštanja na najdubljoj razini svojega bića. Tragač će takav stupanj slobode – koji je rijetko i euforično otkriće povjerenja – postići jedino ako je uvjeren ili uvjerena u integritet postignuća mentora kao ljudskog bića.

Euforično otkriće povjerenja u mentora omogućuje da se dogodi radikalan pomak u svijesti. Učinak tog pomaka u svijesti je što učenik sada osjeća da ima središte, veoma snažno središte, temelj kojega je otkriće dubokog povjerenja. U što? U valjanost savršenosti ili gotovo-savršenosti postignuća mentora. To povjerenje omogućuje učeniku luksuz sposobnost i spremnosti na vjerovanje, možda po prvi puta, u život sam. Upravo u postignuću apsolutnog povjerenja u mentora učenik pronalazi izvanrednu slobodu urođenu u otkriću vjerovanja u život sam.

http://www.mandala.hr/5/cohen3.html

Idealno, povjerenje otkriveno u odnosu s duhovnim mentorom služu kao most iz izolacije i odvojenosti u otkriće i postignuće svjesnog prepoznavanja savršene međupovezanosti. Ovo je način na koji odnos s učiteljem služi kao vrata k oslobođenju.


Preveo i priredio Hokai D. Sobol, Rijeka, travanj 2004.

[alison]

„PODRŽIMO MIR – minutom šutnje”,
21. rujna 2010. godine u 12 sati

DAN NENASILJA ZA SVJETSKI MIR

povodom UN-ovog Svjetskog dana nenasilja
i rođendana Mahatme Gandhija





2. LISTOPADA 2010. U UMAGU