Što znači "humanost"?

[LIK]

Originally Posted by RED PILL

mislim da je u tekstu ipak lijepo objašnjeno...

a razlika između reakcije životinje i biljke na klanje ti je svakako jasna...nema tu puno mudrosti...razlika je ogromna...

postoje biljni i životinjski svijet...2 potpuno različita stanja svijesti...

Ne reakcija ne znači ne osjecanje.

Biljke imaju reakciju kad im se uzima život.
Samo što nama nije vidljiva pa je takvo ubojstvo na našoj moralnoj vagi opravdano ...

[naftali]

Originally Posted by pips

naftali@...Zašto bi nam djela R Steinera bili krajnji autoritr po pitanju humanosti?

Spomenula sam R.Ssteinera,samo zato,što je već ranije spominjan na temi,ne zato da bi ga povezala sa humanosti uopće,nego da bi iz iskustva u vlasitom eksperimentu bilo što očitije koliko je naše znanje
slabašno.
Zato sam i navela poznatu Sokratovu izreku,jer je i on znao koliko nezna,ali je znao da Bog zna.
Žao mi je,ako se iz moga posta spominjanje R.Steinera moglo shvatit kao krajni autoritet po pitanju humanosti.
Činilo mi se,da sam u prethodnim postovima jasno izložila svoje razmišljanje i stavove na temu humanosti i duhovnog rasta.

Lijepo si objasnila humanost iz svoje perspektive i gotovo se u potpunosti slažem s tobom..

[Anand]

Kako to lijepo kaže jedna priča, hiljadu puteva je do okeana, ali kada skvasiš noge u njemu, nebitno je kojim putem si došao - okean je jedan. Tako je i sa humanošću, sa duhovnošću. Svako ima svoj put, svako sebe nađe na nekoj drugoj stazi, ali svima nama cilj je isti. Moj put ne mora biti i tvoj, i obratno. Ne radi se o tome da je ovaj ili onaj duhovni put istinit po ovom ili onom pitanju, već o tome da su svi duhovni putevi podjednako dobri u svakom pogledu pošto odgovaraju različitim stanjima našeg uma. Ako je jedna religija istinita, onda su sve religije istinite. Ali, ako se jedna religija pokaže lažnom, onda se sve religije mogu pokazati lažnim. Različite religije nijesu ništa drugo nego sile pod patronatom jednog istog Boga. One su neophodne kako bi se postigla harmonija u svijetu i kako bi se povećalo bogatstvo kreacije. One nijesu antagonističke, već komplementarne. Kao različite fotografije neke zgrade koje su slikane sa različitih strana, različite religije takođe daju sliku o Istini sa različitih tačaka. Mnogobrojne religije su tek raznobojni cvjetovi koje nitima ljubavi treba povezati u divan buket i položiti ga na oltar istine.

Karma je zakon akcije i reakcije; svaka naša akcija proizvodi njoj odgovarajuću reakciju. Ono što sijemo, to ćemo požnjeti; što od sebe šaljemo, to će nam se vratiti. Ali, nema toga počinjenog djela koje se ne može ublažiti, prevazići. Molitva, činjenje dobra, humani rad, nesebična djela, ublažavaju ili u potpunosti brišu našu lošu karmu.

[naftali]

Anand

hvala ti na trudu i lijepo objašnjenim idejama...

No, meni se čini (vezano uz tvoj posljednji post) da čovjek, isključivo svojim snagama, ne može "izbrisati lošu karmu".....ili kazano svojim riječima, da čovjek ne može sam sebe spasiti.
Onda mu je Bog nepotreban, a sve ovisi o samom čovjeku....

Koliko smo jaki, kad ni najjednostavnije stvari ne možemo promijenit...npr.prestat pušit, psovat, jesti meso...a kamoli spasit sebe od "začaranog kruga".............

Tko će onda, otić u duhovne planete?

[LIK]

Originally Posted by Anand

Kako to lijepo kaže jedna priča, hiljadu puteva je do okeana, ali kada skvasiš noge u njemu, nebitno je kojim putem si došao - okean je jedan. Tako je i sa humanošću, sa duhovnošću. Svako ima svoj put, svako sebe nađe na nekoj drugoj stazi, ali svima nama cilj je isti. Moj put ne mora biti i tvoj, i obratno. Ne radi se o tome da je ovaj ili onaj duhovni put istinit po ovom ili onom pitanju, već o tome da su svi duhovni putevi podjednako dobri u svakom pogledu pošto odgovaraju različitim stanjima našeg uma. Ako je jedna religija istinita, onda su sve religije istinite. Ali, ako se jedna religija pokaže lažnom, onda se sve religije mogu pokazati lažnim. Različite religije nijesu ništa drugo nego sile pod patronatom jednog istog Boga. One su neophodne kako bi se postigla harmonija u svijetu i kako bi se povećalo bogatstvo kreacije. One nijesu antagonističke, već komplementarne. Kao različite fotografije neke zgrade koje su slikane sa različitih strana, različite religije takođe daju sliku o Istini sa različitih tačaka. Mnogobrojne religije su tek raznobojni cvjetovi koje nitima ljubavi treba povezati u divan buket i položiti ga na oltar istine.

Karma je zakon akcije i reakcije; svaka naša akcija proizvodi njoj odgovarajuću reakciju. Ono što sijemo, to ćemo požnjeti; što od sebe šaljemo, to će nam se vratiti. Ali, nema toga počinjenog djela koje se ne može ublažiti, prevazići. Molitva, činjenje dobra, humani rad, nesebična djela, ublažavaju ili u potpunosti brišu našu lošu karmu.

Kako ljudi lako nađu utjehu i prestaju tragati tj. živjeti
Religije su čisti kontrolni sistemi manipulacije masama bazirane na zastrašivanju.

Istina je u nama, a ne izvan nas, mrtva na papiru ...

[Anand]

Originally Posted by naftali

Anand

hvala ti na trudu i lijepo objašnjenim idejama...

No, meni se čini (vezano uz tvoj posljednji post) da čovjek, isključivo svojim snagama, ne može "izbrisati lošu karmu".....ili kazano svojim riječima, da čovjek ne može sam sebe spasiti.
Onda mu je Bog nepotreban, a sve ovisi o samom čovjeku....

Koliko smo jaki, kad ni najjednostavnije stvari ne možemo promijenit...npr.prestat pušit, psovat, jesti meso...a kamoli spasit sebe od "začaranog kruga".............

Tko će onda, otić u duhovne planete?

Čovjeku je dodijeljena slobodna volja, sam odlučuje o svojoj sudbini. Sve je u njemu i na njemu je da to upotrijebii za svvoje dobro. Bog je vrhovno mjerilo vrijednosti, savršenstvo kojem težimo.

Možemo sebe promijeniti, zašto da ne? Sve nam je moguće, samo malo dobre volje je potrebno.

Naša dominantna misao u ovom životu će nas odvesti tamo đe njene vibracije teku. Zato bi trebali gajiti u sebi samo pzitivne misli, a one će nas voditi i ka pozitivnim djelima, a sve to zajedno ka ljepoti življenja i duhovnog uzdignuća.

[Anand]

Originally Posted by LIK

Kako ljudi lako nađu utjehu i prestaju tragati tj. živjeti

Suština svakog duhovnog puta upravo jeste to, traganje: za smislom života, njegovom ispunjenošću, unutrašnjim bogatstvom, samorealizacijom. Posvećenost tom traganju je duhovnost.

Originally Posted by LIK

Istina je u nama, a ne izvan nas, mrtva na papiru ...

A koji duhovni put, izvorna religija, kaže da nije tako?

[naftali]

Istina u nama, zatim Istina verbalizirana u spis kako bismo ju imali ispred sebe i lakše promotrili iz svih kutova, a onda još i Istina inkarnirana u (bogo)ljudsko postojanje.....no, i sve to je MALO ZA ČOVJEKA I NJEGOVU SPOZNAJU.

Što bi Bog još trebao učiniti ili On doista, ne postoji pa time religije odlaze u ropotarnicu povijesti?


Vidjet ćemo kako humanitet funkcionira u tim sekularnim uvjetima...

[LIK]

Originally Posted by Anand

A koji duhovni put, izvorna religija, kaže da nije tako?

Svaka religija ima određene dogme koje treba slijediti.
Dani su opisi neopisivih stvari poput Božanstva kojem se vrlo često pridaju ljudske osobine.

Zatim se deklariramo se kao krščani ili muslimani pa se samim time odvajamo od ostatka čovječanstva kojem bi trebali svi pripadati. Takav način razmišljanja doveo je i do svih ' svetih' ratova koji su se odvijali u prošlosti.
Isto tako molimo se Bogu da nas spasi, da nas primi preko veze u svoje kraljevstvo umjesto da upravo sada živimo slobodnu volju koju smo dobili.

Također imamo pojam vjerovanja. Zašto vjerovati nečemu što piše u nekoj knjizi. Prva stvar koja pada u oko su riječi i opisi koji su produkt nečijeg uma. Svima je jasno iz svakodnevnice koliko je um manjkav.

Mislim da čovjek treba živjeti ovdje i Sada i ne brinuti što će biti nakon smrti jer to ionako nitko ne zna ...

[Anand]

*LIK
*naftali

Na svakom čovjeku je da vjeruje ili ne vjeruje: ako vjeruje u to da je on samo jedno siroče što čuči na rubu svijeta, šiban od svih svjetskih nevolja, bez ikakvog krajnjeg smisla i vrijednosti, onda će i njegov život, u svim svojim vidovima, biti obojen ovim osnovnim stavom. Ako, pak, vjeruje u to da je on stvorenje koje je došlo ovaj svijet sa nekim višim ciljem, njegov će život imati svrhu i vrijednost, uprkos svim nevoljama koje ga budu snalazile. Riječ je o najdubljoj životnoj odluci u koju čovjek dovodi sebe bez jemstva da mu je izbor pravi. Ipak, vjera ima veću vrijednost od nevjere, jer nevjera zatvara čovjeka pred „sasvim drugim“.Vjera je Bogoopštenje, susret čovjeka sa Bogom, a takođe susret čovjeka sa samim sobom. Čovjek osjeća svoju dušu kao naročitu, živu, nevidljivu supstanciju, a ne kao funkciju tijela i kompleks biostruja; osjeća sebe kao jedinstvo tjelesnog i duhovnog, a ne kao konglomerat molekula i atoma. Čovjek otkriva svoj duh kao dijamant u medaljonu koji je uvijek nosio na grudima ne znajući šta se nalazi u njemu; otkriva sebe samog, kao što moreplovac otkriva obale nevidljivog, tajanstvenog ostrva.

Ali, ne treba smetnuti sa uma ni to da većina, ogromna većina, vjernika naginje legalizmu i formalizmu. U Jevanđelju po Marku stoji: "Ovaj narod me poštuje usnama, a srce njegovo je daleko od mene". Divno sveta Tereza Avilska kaže. "Ne ćeraj me, Bože, da te volim radi raja koji si mi obećao". Pokorno saviti jaram u deset božijih zapovijesti, još ne znači biti moralan. Religija je realizacija božanske ljubavi u sebi, iskustvo, ne kruta zbirka moralnih normi.

Prava duhovna praksa nije „suvo“ sprovođenje krutih pravila, to je život utemeljen na duhovnom razumijevanju i dostižan je samo osobama koje su duboko zainteresovane za duhovne činjenice. Međutim, ako se ostane samo na spoljašnjem praćenju rituala i ceremonija, bez dubljeg razumijevanja pravila koje se slijede, sljedbenik postaje krut, suvoparan i uštogljen, pothranjujući u sebi neku vrstu suptilnog samoljublja. Ograničen je samo na svoju „istinu“, samo svog boga, samo svoju religiju, samo svoj narod, samo svoju državu...

Zbog toga nije nikad mnogo isticati činjenicu da je srce religije iskustvo božanske ljubavi, ne samo pridržavanje moralnih normi. Može čovjek da se pridržava svih božijih zapovijesti, ali da ipak bude daleko od Boga. Držati se norme još ne znači postupati moralno: poštuje se mrtvo slovo zakona, dok srce i duša ostaju prazni. "Prestali smo da budemo izvori", kako to veli O. Paz u "Lavirintu samoće". Zato se u Svetom pismu ističe da ljubav treba staviti ispred formalne moralne norme. "Ljubav je, dakle, ispunjenje zakona", jer "ljubav ne pričinjava zlo bližnjemu" (Rimljanima 13,10).

Dakle, osoba koja stvara neko djelo (ili to može biti samo usmena riječ, razgovor u društvu, iskrena pomoć nekome kome je potrebna) koje oplemenjuje, a smatra sebe ateistom, u duhovnom smislu je izgrađenija (rekao bih i božanstvenija, bliža Bogu) od vjernika koji ne izlazi iz nekog religijskog hrama, ali cijeli svijet mjeri svojim mjerilima i svoju vjeru (jer samo je njegova prava) ućeruje silom koristeći pri tom sva sredstva. Ateista može biti onaj političar, umjetnik, naučnik...koji želi da uljepša ovaj svijet, da da svoj doprinos u izgradnji ljubavi, tolerancije, mira, a samim tim i čovjek koji zaista živi duhovnim životom i razumijevanjem istog , ma kako ga on nazivao, dok onaj koji sebe naziva i promoviše velikom vjernikom može biti neko čije djelovanje doprinosi stvaranju mržnje, haosa, netrpeljivosti...neko ko je svjetlosnim godinama udaljen od duhovnog života. Djela koja činimo, namjere iza kojih stojimo cijelim srcem – to je ono što stvara pakao i raj, a ne samo pripadanje ili nepripadanje ovoj ili onoj religiji. Sve to je u nama samima. To sa sobom nosimo ma kuda da krenemo, „ma kojim nebeskim prostranstvom da putujemo“.

I na kraju, ako analiziramo svjetske religije, viđećemo da je u svakoj od njih zastupljena ideja ljubavi i mira. Riječi osnivača religija ne sadrže ništa drugo. Sve pojave mržnje, netrpeljivosti i ratova, proizilaze iz zloupotrebe religije, iz religijske ideologije (fundamentalizam, klerikalizam, nacionalizam...). A vrijednost religije se mora mjeriti po njenim izvornim i suštinskim značenjima, a ne po tumačenjima, spoljašnjim ciljevima i interesima pojedinaca i grupa.