Što znači "humanost"?

[naftali]

Originally Posted by Cameleon

Ahh...sva si mi danas prozna.

Kada se čovjek prema tebi ponese okrutno i nanese ti bol onda je on mračan koliko i najmračnija rupa svemira. Tu nema traga svijetla jer je taj trenutak jedina moguća stvarnost i istina.
Isto tako vrijedi i obratno. Ako ti pokloni toplinu pažnje i suosjećanja tada je on čisto svijetlo, svijetlo najsvjetlije zvijezde svemira i bez traga mraka a taj trenutak je samo takav jedini moguć.

U tom kontekstu čovjek se gasi i pali s obzirom na okolnosti i sve ostalo.

Potencijal nije presudan čimbenik. Nije rijedak slučaj da se kod ubojica ili nekih drugih ljudskih predatora otkrio veliki potencijal koji je u jednom trenutku "promašio" skretanje i ostvarenje potražio u nekoj drugoj zoni.

Ti govoriš na način krajnosti..........zato se čini da imamo nesporazum u poimanju ove teme.
No, ja razumijem tvoje ideje...i samoj mi se ponekad, učini da je tako....
Ali, ja ti samo žalim reći da bježim od toga da poistovjećujem čovjeka sa njegovim činom na način identiteta....On nije samo svoj čin, on je i nositelj čina...ima nešto u njemu...

Kada bi kontekst bio jedini faktor u čovjekovom ponašanju (ovisnost o okolnostima), čini mi se da bismo bili rasplinuta bića bez ljepote dosljednosti i vjerodostojnosti.....No, ponekad se uvjerim u suprotno...Više na drugima, nego na sebi....na žalost.

Ne znamo se nositi sa onim što nosimo u sebi....(sloboda...volja....razum.) Neprilagođeni smo sami sebi...možda je to taj pad o kojem govorimo.

[Cameleon]

Originally Posted by naftali

Ti govoriš na način krajnosti..........zato se čini da imamo nesporazum u poimanju ove teme.
No, ja razumijem tvoje ideje...i samoj mi se ponekad, učini da je tako....
Ali, ja ti samo žalim reći da bježim od toga da poistovjećujem čovjeka sa njegovim činom na način identiteta....On nije samo svoj čin, on je i nositelj čina...ima nešto u njemu...

Kada bi kontekst bio jedini faktor u čovjekovom ponašanju (ovisnost o okolnostima), čini mi se da bismo bili rasplinuta bića bez ljepote dosljednosti i vjerodostojnosti.....No, ponekad se uvjerim u suprotno...Više na drugima, nego na sebi....na žalost.

Ne znamo se nositi sa onim što nosimo u sebi....(sloboda...volja....razum.) Neprilagođeni smo sami sebi...možda je to taj pad o kojem govorimo.

[naftali]

Poljubac je u životu, čovjeku mio znak.....i kako to obično biva,znakom se otkrije smisao i kad ne očekuješ...
Možda mi je draže shvatiti poljubac kao simbol jer u sebi nosi dio one istinske stvarnosti, a opet tim istim činom sakriva tu stvarnost..stvarnost ljubavi! (tvoj smajlić bijaše meni povodom za traganjem pojma humanost i naravno da govorim općenito)

U onom pravom značenju, poljubac bi trebao simbolizirati ljubav, ali i njenu bezazlenu materijalizaciju u životu čovjeka koji djeluje....

Cam, čini mi se da je humanost vanjski izraz ljubavi, a ljubav istinski sadržaj humanosti......

Ona(ljubav) prilagođuje i ono što se prilagoditi ne da.........

(sve ovo pod uvjetom da shvaćamo humanost kao zbiljski pojam)

[Cameleon]

Originally Posted by naftali

Poljubac je u životu, čovjeku mio znak.....i kako to obično biva,znakom se otkrije smisao i kad ne očekuješ...
Možda mi je draže shvatiti poljubac kao simbol jer u sebi nosi dio one istinske stvarnosti, a opet tim istim činom sakriva tu stvarnost..stvarnost ljubavi! (tvoj smajlić bijaše meni povodom za traganjem pojma humanost i naravno da govorim općenito)

U onom pravom značenju, poljubac bi trebao simbolizirati ljubav, ali i njenu bezazlenu materijalizaciju u životu čovjeka koji djeluje....

Cam, čini mi se da je humanost vanjski izraz ljubavi, a ljubav istinski sadržaj humanosti......

Ona(ljubav) prilagođuje i ono što se prilagoditi ne da.........

(sve ovo pod uvjetom da shvaćamo humanost kao zbiljski pojam)

Morao sam ti dati pusu kad tako iskreno preispituješ više strana i pri tome ostavljaš prostora nekim novim spoznajama.
Suzdržanost, opreznost, skromnost.....to se zove mudrost.

[naftali]

Originally Posted by Cameleon

Morao sam ti dati pusu kad tako iskreno preispituješ više strana i pri tome ostavljaš prostora nekim novim spoznajama.
Suzdržanost, opreznost, skromnost.....to se zove mudrost.

preuveličavaš, ali svejedno
Htjela bih ti napisati ove stihove Tina Ujevića koje me uvijek vrate na mjesto kojem pripadam..pa i onda kad najsmjelije odlutam...

"Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša."
(Pobratimstvo lica u svemiru)

Valja nama misliti o humanosti, Cam.............

[Anand]

Kada govorim o duhovnosti, svi s pažnjom slušaju i pitaju kako da se brže razvijaju, kako da procijene koliko su napredovali, kažu da bi voljeli da mogu da procijene koliko su drugi napredovali i takve stvari. Zato vam kažem, napredovati duhovno znači ići ka spoznaji o tome da ne postoji JA I DRUGI, da u stvarnosti postoji samo JEDNO. Duhovni tragalac ne treba da povrjedjuje bića koja on, u ovom trenutku svog duhovnog razvoja, vidi kao druge, jer je u stvarnosti jedno s njima. To je odgovor na pitanje zašto je vegetarijanstvo presudno za duhovni napredak. Onaj ko se ne pridržava vegetarijanstva - sam sebi postavlja prepreke na putu evolicije svijesti. Jer, razlika izmedu životinje, čovjeka i Boga, samo je u nivou njihovih svijesti. Ja ću vam ispričati scene iz jednog filma, a vi sami izvucite zaključke o posljedicama koje izaziva mesna ishrana:

U pitanju je film Ljudi i životinje, pravili su ga zapadnjaci. Autori su htjeli da pokažu kakav stav ljudi na ovoj planeti imaju prema tim našim sustanarima. Prikazano je kako se surovo postupa sa, recimo, bikovima u Španiji, na koridi. Hiljade i hiljade očiju gledaju tu nesrećnu životinju kako je izvježbani ljudi ubadaju kopljima i draže. Ona ništa ne razumije. A ljudi gledaju, tapšu, navijaju. Takodje, možemo da vidimo scene kako pojedini ljudi, kada im jednostavno dosade, izbacuju svoje kućne ljubimce sa visokih spratova pravo dolje na beton.

S druge strane, prikazano je jedno groblje kućnih ljubimaca u Americi. Tamo postoje i grobovi nekih pasa koje je američka vojska koristila u 1. i 2. svjetskom ratu. Tim psima su čak i dali medalje, na njihove grobove dolaze aktivni oficiri, salutiraju, donose cvijeće. Neki ljudi s velikim saosjećanjem za svoje ljubimce plaćaju visoke troškove sahranjivanja pasa, mačaka i drugih bića. Na groblju ljudi plaču, žale te svoje ljubimce kao da im je umro član obitelje, a tako i jeste.

Ali, ako im životinja nije ljubimac, ako nijesu stvorili nikakav odnos prema njoj, onda ih se mnogo ne tiče na koji će način šnicla dospjeti u njihov tanjir, neće praviti pitanje od toga, a ako i pokušate da im kažete, oni će reći da ne mogu da podnesu ni razgovor o tome niti mogu da podnesu pogled na krv. Ali, u ovom filmu možemo da vidimo kako zbog mesa na tanjiru tih <osjetljivih< ljudi životinje moraju da prodju kroz najstrašnije more medjunarodnog transporta. Natrpaju ih u kamione u tolikom broju da nemaju mjesta ni da se pomjere, unutra nemaju svijetla, ni vode, ni hrane, ni dovoljno vazduha. Strašno se boje, ne znaju što im se dešava, kuda ih vode, zašto su na tom strašnom mjestu, niko im nije to objasnio. Ta putovanja ponekad traju dugo, čak danima i u putu uvijek ugine po koja životinja. Kad stignu na cilj, ljudi ih izbacuju kao džakove cimenta: izbacuju iz kamiona te nesrećne životinje na tako okrutan način da to ne možete ni zamisliti. Ukoliko su u putu malaksale ili utrnule i ne mogu same da izadju iz kamiona, onda ih prosto podignu kranom i samo ih ispuste na tlo. Autori filma posebno su snimili jednu brutalnu scenu sa bikom koji je tako kranom izvadjen iz kamiona pa pušten sa velike visine da tresne o tlo. Slomio je butnu kost u padu i nije mogao da ustane. Ljudi su svašta pokušavali ne bi li ga digli na noge , a kad ništa nije pomoglo, sprovodnik transporta naredio je da se biku daju elektošokovi ne bi li ga to podstaklo da ustane i krene. Bez rezultata. Udarali su ga željeznim šipkama dražeći ga da napravi korak dalje. Nije mogao. Na kraju je sprovodnik ovog tovara, u nastojanju da isprovocira bika da ustane, gurnuo životinji prst u oko. Obično ne možete vidjeti suze u očima životinje, ali u ovom filmu se vidi da i one plaču.

U filmu je i mnoštvo brutalnih scena mučenja životinja u Kini. Ne možete ni zamisliti šta im se sve radi samo da bi neki ljudi dobili svoje mesne obroke. Recimo, kamionom se dovezu mačke ili psi na mjesto obrade. Radnici onda uhvate jednu po jednu životinju drvenim makazama, a dok ona vrišti od bola, odrežu joj noge da ne može da pobjegne. Onda živu životinju uvale u kipuću vodu, i brzo je izvade napolje. To rade zato da bi koža spala s lakoćom. Životinja je još živa, cijeli nervni sistem joj je izritiran. Prestravljena je, sva je jedna živa rana, a okrutni ljudi je tada bace u hladnu vodu, gdje se najčešće udavi. Ovako muče te nesrećne životinje zato što ljudi hoće da jedu meso.

Za film su snimljene i scene iz naučnih laboratorija u kojim školovani i visoko obrazovani muče mnoštvo životinja na najrazličitije načine, s izgovorom da će doći do nekih odgovora da pomognu ljudima. Možete vidjeti užasavajuće eksperimente na mačkama u kozmetičke svrhe. Samo detalj: da mačke ne bi vrištale i tako uznemiravale laborante, prvo im se presijeku glasne žice. Kada koristite kozmetičke preparate vi ne vidite bol životinja koji je utkan u te kreme. Kada jedete meso, vi ne osjećate bol, patnju i strah životinja koje su prvo mučene, a potom ubijene - zbog vaše želje da zadovoljite čulo ukusa ili svoju sujetu.

Ima, naravno, i drugih jezivih scena: kako se drže životinje na velikim farmama kao u kancentracionim logorima, i mnogo još toga.

Kako su samo ljudi prekoračili granice!

Zato, jesti ili ne jesti meso nije pitanje da li čovjekov organizam to može da svari. Od najveće važnosti za vašu egzistenciju u ovom kosmosu jeste sljedeće pitanje: da li ste spremni da trpite posljedice te užasne patnje koju uzrokujete drugim bićima? U svijetlu mučenja životinja dajte sami odgovor na pitanje: jesti ili ne jesti meso. To je lična, pojedinačna karmička odgovornost.

Još davno je svetica Mira Bai rekla: Moja patnja je ništa spram onoga, Bože, što ti možes podnijeti kroz patnju tvojih stvorenja koje ljudi muče.

Ovo sam vam ispričao da biste sami mogli uporediti koliko je ko duhovno razvijen. Svako može prosuditi svoj napredak po tome koliko ima ljubavi za sva božja stvorenja. Takodje će vidjeti koliko je napredovao na duhovnoj stazi i po tome koliko voli sebe. Koliko čovjek voli druge i koliko voli sebe, upravo toliko ima ljubavi za našeg sveprisutnog Oca.

(Paramhansa Sri Svami Mahešvarananda - Iz tame ka svijetlu)

Cam, sori na OT.

Anand, a sto je s biljkama? I one su ziva bica, nije rjesenje ni njima se hraniti, to isto mozemo gledati u kontekstu karmicke odgovornosti.

[Anand]

Nadam se da mi nećete zamjeriti, opet ću se poslužiti predavanjem indijskog mistika Sri Mahešvaranande (jer, mada govori o vegetarijanstvu, isto toliko se odnosi i na humanost).

„Duša, odnosno Jastvo, ta živa snaga ista je radilo se o mravu ili o čovjeku. Razlika je u pojavi, u fizičkom, mentalnom i duhovnom aspektu. Sva bića potiču iz jednog izvora, iz univerzuma, nadsvijesti. Mi, naše pravo ja, naše jastvo, suština je svega. Zavisno od vrste tijela u kojem boravi, duša vodi odgovarajući život i ima odgovarajuće osjećaje. Život postoji uvijek, pa i u najnižim oblicima, ali razum i svijest se razvijaju postepeno i to od ribe pa nadalje. Istina, i biljke osjećaju, ali ne tako intenzivno kao ribe i više životinje pa je to jedan od razloga zašto mi, kao jogiji, ne jedemo meso. Kažemo kako postoje tri važne stvari: hrana, piće i društvo. Kakvu tečnost uzimate, tako će teći vaš govor. Kakvu hranu jedete, takav će biti vaš um, odnosno Prana. I treće, kakvo društvo i prijatelje imate, takvi postajete.

Trebali bismo znati što jedemo. Svaka vrsta hrane i pića stvara određene kvalitete Prane (životne energije) u nama. Tako Patanđali opisuje tri vrste hrane i tri kvaliteta koji se zovu Gune. Te tri Gune su Satva, Rađas i Tamas. Kontrola ishrane vodi u zdrav i ugodan život te održava dobru Pranu. Tako ćete automatski biti satvični. Hranom možete stvoriti više dobre Prane, ali hranom možete i oštetiti svoju Pranu...

Istina, i biljke osjećaju, ali ne tako intenzivno kao ribe i više životinje. To je jedan od razloga zbog kojih mi kao jogiji ne jedemo meso. Kad se kaže: „Ljubi bližnjeg svog“, tu se ne misli samo na vašu suprugu, roditelje ili đecu, nego na sva živa bića. Najveći čovjek je onaj koji ima razumijevanje i osjeća bol drugih. Iz sebičnosti, radi vlastitog čula ukusa i koristi, uzrokujete da drugi budu ubijeni. Stoga: „Ne ubij“, ne znači samo ne ubij sebe, svoje roditelje ili ljude, već se to odnosi na sve što živi i što se kreće. Što bi bilo kada bi vam došlo pet gladnih tigrova i reklo: „Mi želimo tvoje meso...?“ Ne trebam objašnjavati kakvo bi bilo stanje vašeg duha.

Sva živa bića osjećaju bol i svako želi biti oslobođen bola. Dobra je Karma Joga ako im pomognete na onaj način na koji možete. Koliko životinja pati na ovom svijetu? One prebivaju neđe na isti način kao što glavica luka stoji u vašoj kuhinji. Svakog trenutka možete uzeti nož i prerezati luk. Milioni životinja su u takvoj situaciji i pate. Kome one mogu otići i reći: „Molim te, možeš li nas osloboditi...?“ Ako u jednoj kravljoj porodici imate dijete, tele, i ako neko dođe i hoće ga zaklati, roditelji ne mogu reći: „Ljudi, nemojte mi uzeti dijete“. A ljubav prema đetetu ista je i u čovjeka i u životinje. Osjećaji su isti, ali mi kažemo da smo bolji zato što smo ljudi. A koji su to kvaliteti koji čine čovjeka? Prvo, razumijte tuđu patnju, tuđe osjećaje, tuđi položaj, tuđi život – samo razumijte. Kada to budete razumjeli, tada ćete voljeti i daćete slobodu.

Najviši princip u ljudskom životu je njegov razum, njegov Budi, koji nam daje mogućnost razumijevanja i shvatanja. I ako je Bog tvorac, onda On nije stvorio samo ljude, On je tvorac cijele kreacije. I nije istina da On voli samo ljude, On voli svu svoju đecu. I kada govorimo o čovjeku, govorimo o ljudskom principu, govorimo o shvaćanju i razumijevanju. A razumijevanje ne bi trebalo značiti: „Da, ja sam shvatio da ne bi trebalo ubijati, ali danas imam goste i poslužiću ih nekim mesom...“ I onda zakoljete svoju kozu, i to onu koja vam daje najmanje mlijeka. Dok vam daje mlijeko vi ga pijete, živite od nje, ona je tada kao vaša majka. I kako ste nezahvalni, sada pojedete majku. U tome nema ljudskog principa. Zašto ne mislite o životinjama, zbog čega ne osjećate njihovu bol? Kad u dvorištu vidite malo pile kako šeta, tako živahno, tako slatko i drago, kažete: „O, slatko pile...“ A onda vas zovu na ručak, sjednete za sto i u tanjiru pronađete isto takvo slatko pile. Tada ne razmišljate zbog čega se ono ne miče, zbog čega leži u tanjiru. Kad biste o tome htjeli misliti, ne biste mogli jesti. Kad vidim meso, osjećam bol kao da je to moje vlastito meso. Ko smo mi da drugima uzimamo život koji im je Bog dao? I ko smo mi da remetimo nečiji proces evolucije? I kako onda možemo reći da će nas naš Otac i tvorac voljeti? Što će On to dobro viđeti u vama da bi vam rekao: „Sine, dođi da te zagrlim“. Siguran sam da bi vas se stidio i da bi gledao u pod. I rekao bi: „Bolje da nijesi ni dolazio“.

To je današnja situacija čovječanstva. Mi uglavnom mislimo sebično – da lijepo doćeramo nokte, da se lijepo očešljamo, da dobro jedemo i da imamo dobar krevet. Drugi neka pate, to nije više naš problem. Što može biti gluplje od toga? Zato razmislite, osjetite i razumijte. To će razviti vašu duhovnost i vaše snage. To je znanje koje nazivamo pravim znanjem, mudrošću. Takav način mišljenja sjedinjuje vašu svijest sa kosmičkom sviješću, istinskom sviješću. Ta svijest je iznad kulture, tradicije, religije; ta svijest je svijest realnosti.

Čovjekova dužnost je da bude zaštitnik, ne razoritelj. Kad ispunjava tu dužnost prema drugima i njegov život postaje uspješan. Ako djela suprotno, život mu postaje komplikovan, težak, ponekad nepodnošljiv. Jer, ko djela u skladu s darmom (darma – dužnost, ispravnost), takvog darma štiti, ako čovjek ne štiti darmu, ni darma neće moći da zaštiti njega, prepušten je karmi“.

[Anand]

Poznato je da životinje imaju svoje sposobnosti i instinkte. Kada nešto treba da se dogodi, one to osjete i nekoliko sati unaprijed. Kada mravi kupe svoja jaja i penju se na drvo, to znači da će uskoro biti kiše. Oni to rade zato što će mravinjak uskoro biti pun vode. Ili, pred zemljotres, psi, krave, mačke, ptice i druge životinje postaju vrlo nervozne i počinju da drhte (sjetite se, ni u jednom cunamiju nije poginula ni jedna, niti jedna, životinja !!!). Isto tako, kada se životinja odredi za klanje i odredi se dan kada će biti zaklana ili prebačena u klanicu, ona to osjeća. Osjeća da će se dogoditi nešto strašno, osjeća bol i strah. Tada se čitav njen organizam mijenja: žlijezde mijenjaju svoj rad i počinju da luče hormone pune straha. I onda životinja biva ubijena. Život je otišao, plamen svijeće je ugašen, ali neutrošeni vosak je ostao. Strah je ostao u mesu i vi to jedete. Može biti da se fizički osjećate snažno, ali psihički ste vrlo slabi. I u vrijeme meditacije, kada udjete duboko u sebe, taj strah vam se pojavljuje. Ili će vam sve to doći u vrijeme smrti: čujete viku, klanje, krike životinja...to je užas.

Patanđali opisuje tri vrste hrane i tri kvaliteta koji se zovu Gune. Te tri Gune su Satva, Rađas i Tamas. Kontrola ishrane vodi u zdrav i ugodan život te održava dobru Pranu. Tako ćete automatski biti satvični. Hranom možete stvoriti više dobre Prane, ali hranom možete i oštetiti svoju Pranu.

Prana je, takođe, jedan od pokazatelja Brame, najvišeg Jastva. Ne govori se o kiseoniku, čistom ili zagađenom vazduhu, već o Prani (Prana – životna energija, kosmička energija). Te Prana čestice nešto su poput atoma. Kad atomi Prane dođu u dodir s nekim objektom, dijele se na dva dijela. Fina energija prodire kroz objekat, a atom pri tome eksplodira i oslobodi se energije. Ta energija ne može biti zaustavljena, neprekidno teče, neprekidno je u pokretu. Određene materije koje nemaju Gune ili nemaju konkretan, određen bioritam (poput kamene, metala), primaju energiju i dalje je prenose onako čistu kako su je primili. Živa bića zadrže tu energiju određeno vrijeme. To se događa zato što u živim bićima postoje određeni kružni procesi. Dok traje to kruženje, energija nije promijenjena, ali je pomiješana s osobinama ili Gunama koje ta bića sadrže. Tatva (element, princip, suština) je ono što je čisto, a Guna je kvalitet. Kada Tatva dođe u dodir s kvalitetima, dolazi do promjene. U okviru živih bića postoje takođe dva kvaliteta. Jednom pripada vegetacija, a drugo su životinje i ljudi. Mi, ili ovaj oblik individualnih bića, imamo različita raspoloženja i ta raspoloženja dodatno mijenjaju energiju. Pritom imamo i različite Čakre, zbog različitog stanja duha. Koje je prvo raspoloženje, prvo stanje duha? To je ego. Ego postoji i u biljkama, ali je u nama intenzivniji. Kada ranije spomenuta energija takne meso, ona se mijenja u negativnu, ali kada takne biljku, ostaje neutralna. Stoga je neuporedivo uputnije jesti vegeterijansku hranu nego meso. U isto vrijeme, onog trenutka kada ubijete životinju, njeno meso umire, a kada umre automatski stvara drugi oblik energije. Ono što ostaje u mesu takođe je mrtva energija koja dalje ima dodatno negativno djelovanje na vašu svijest. I u tome je razlika između biljaka i drugih bića. Biljke su u stanju dalje rasti. Ako odsiječete jednu granu i stavite je u vodu, ona može dalje rasti. Međutim, ako odsiječete nogu kozi i stavite je u vodu, iz te noge neće narasti nova koza. U tome je razlika, u obliku energije zbog koje biljka može rasti, a ostala živa bića ne.

[LIK]

Popriličan broj vegetarijanaca poznam koji veze nemaju sa duhovnosti, a bave se tzv. duhovnim radom na sebi.
Također ti ljudi znaju biti mnogo negativniji nego mesožderi.

Tako da mi ne drži baš vodu teorija sa vegetarijanstvom i duhovnošću te pozitivnom energijom