Ovo je diskusija na temu Što znači "humanost"? u podforumu Duhovnost Anand@...ovaj post mi je neshvatljiv...Vegetarijanstvo ,posmatrano s duhovnog aspekta,najmanje je unošenje ...
Anand@...ovaj post mi je neshvatljiv...Vegetarijanstvo ,posmatrano s duhovnog aspekta,najmanje je unošenje određene vrste hrane...A duhovni napredak je moguć za nekoga ko nema ljubavi i saosjećanja?
Odmah ću odgovorit na upit-nije moguć!
Moj prethodni post se odnosio na duhovni rast i što smatram presudnim za postizanje duhovnog rasta.
Dakle,moglo bi se reći,da niti nema veze sa vegetarijanstvom. Naglasit ću,da bi ja bila presretna da smo mi,kao ljudi,sazdani tako,da upoće ne moramo jesti.Život bi nam svima bio makar jednostavniji.
Kada govorimo o duhovnom rastu,bit je u tome,da svaka naša misao,riječ ili djelo treba biti oslonjena i ukorijenjena u ljubavi prema svakom stvorenju i svemu stvorenome.
Da bi duhovno napredovali,moramo utvrdit što je za nas dobro/zlo,pa tako i ispravno/krivo.
Prva je namjera(misao),koja motivira čin,akciju(djelo).Nakon djela,imamo posljedično iskustvo,a nakon toga imamo efekt ostalih živih bića i prirode,na tu našu akciju.Dakle,bitna je namjera koja motivira djelo,a nakon toga imamo efekt počinjenog djela.
Ako je namjera dobra,pozitivna i ukorijenjena u ljubavi i suosijećanju i nesebičnosti,onda je i rezultat djela pozitivan.
Ako je namjera utemeljena na mržnji i sebičnosti,rezultat je negativan(makar djelo može izgledat dobro),jer ostaje neka nelagoda i nešto neugodno,kao nus pojava.
Ako su nam vrijednosti koje želimo razvijat suosijećanje, iskrenost, samokontrola, poštivanje, onda sve vježbe i moralna pravila i prakse,koje potpomažu postizanje i razvijanje ovih vrijednosti su bitna za osobu na duhovnom putu rasta i za ljudsko društvo.
Valjanost nasih djela,vrednujemo prema vlastitoj osjetljivosi i stanju naše savjesti.
Na duhovnom putu rasta,neprekidno nastojimo,da naša osjetljivost i savjest budu što istančaniji.To je neprekidni proces.
Svatko bira način,vježbe,pravila,uzore kako se njemu čini najbilje u postizanju cilja (duhovnog rasta).
Dakle,podloga mora biti nesebična ljubav.
Evo,navest ću jedan banalan primjer.
Šetam s društvom uz more.Vidim najlon vrećice koje je more izbacilo na hrid.Pokupim ih i odnesem u smeće.
Da li je isto djelo,ako to radim uz grintanje i psovanje onih nekih koji zagađuju,ili sam sretna što sam baš ja naišla da to smeće mogu uklonit,da bi šetač nakon mene uživao u pogledu na lijepu hrid?
Sigurno nije potreban odgovor.
Moram spomenut i Japance.Nemaju samo oni takav odnos prema cvijeću.Ja se npr uvijek divim indijancima,koji su živili poštujući prirodu i ništa nisu uništavali.
Čini mi se,da sam potanko objasnila što smatram bitnim za duhovni rast.Nadam se,da će ti ona moja tvrdnja iz prethodnog posta sada biti jasna.Vegetarijanstvo nije presudno za duhovni rast.
I za kraj-humanost bi trebala biti ne propuštat raditi dobro i to iz ljubavi prema svakom stvorenju i svemu stvorenome.
I za kraj-humanost bi trebala biti ne propuštat raditi dobro i to iz ljubavi prema svakom stvorenju i svemu stvorenome.
Čudna formulacija.
Human = čovjek
Ako si "čovječji" onda si human. Ponašati se humano znači ponašati se ljudski. Ako bi se čovjek trebao ponašati drugačije, promijeniti svoje ponašanje onda bi trebao biti nehuman sa sadašnje točke gledišta.
Humanost je uvijek vezana za trenutne kvalitete (ne-kvalitete) odnosno ono što čovjek jest u svakom smislu.
Ako je humanost ideal (čini mi se da ti tako gledaš) onda je neobično nazivat ideal imenom koji predstavlja nešto što je daleko od ideala.
Ako si "čovječji" onda si human. Ponašati se humano znači ponašati se ljudski. Ako bi se čovjek trebao ponašati drugačije, promijeniti svoje ponašanje onda bi trebao biti nehuman sa sadašnje točke gledišta.
Humanost je uvijek vezana za trenutne kvalitete (ne-kvalitete) odnosno ono što čovjek jest u svakom smislu.
Ako je humanost ideal (čini mi se da ti tako gledaš) onda je neobično nazivat ideal imenom koji predstavlja nešto što je daleko od ideala.
Dobro... malo si se poigrao sa riječima, ništa korisno...
@pips
Ne razumijem, izjasni se točnije po pitanju vegeterijanstva...
Iskreno, da li ti stvarno misliš da za pravi napredak vegeterijanstvo nije neophodno, ili to tako kažeš jer ti se ne da...recimo organizirati si jelovnik, više se truditi, biti ismijan/a ?
Činjenje dobrog bez ijedne iznimke...
Po čemu je nevegeterijanstvo činjenje dobrog ?
Dobro, neki kažu, pa ta životinja je već ionako mrtva, meso je prerađeno....nisam ja ubio životinju...ali pojesti je znači poticati njeno
uzgajanje, ubijanje, itd....
Ili sam ja u krivu ? (sa neke naše duhovno-moralno čiste, točke gledišta? )
Recimo, da li je vegeterijanstvo presudno za duhovni napredak?
Ovo "pitanje" je kao i sve uostalom, zamagljeno značenjem riječi i sintakse?
Presudno? Ne mora biti presudno, nego bi rekao da je možda, potrebno, potrebno da bi bio savjesno čist, pošto, "moje" je mišljenje je, da koliko god da smo kao ličnost, loši ili zabrazdili, u nekakvoj ajmo reć, srži "nas" smo u biti dobri, i želimo svima drugima/drugome činiti dobro... (eh sad, opet te riječi, što "dobro" uopće znači? )
Što netko uostalom i smatra kao duhovni napredak....
(Napredak u odnosu na što? ) Koje su to referentne točke, prema kojiima određujemo napredak ili ne-napredak ?
Za nekoga je duhovni napredak taj, da više ne čini djela koja povlače "loše" u njemu i u drugima, da recimo, vrši vježbe disanja, da ima dobru koncentraciju ili za nekoga da čini za druge nešto bez traženja ičega zauzvrat...
Možda duhovni napredak nema veze sa razumom i njegovim brižnim modifikacijama, ali ne može se reći da je iracionalan, da bi negdje "dalje" dospjeli moramo recimo prvo "otplatiti svoju karmu", ili u prenesenom značenju dozvoliti sami sebi istinski napredak, mi smo taj autoritet...
Možda bi i glupo bilo reći da je vegeterijanstvo obavezno pod svaku cijenu, jer postoje ljudi kojima su životinje, recimo, neophodan izvor hrane....
Ali nije u redu biti komformist i izvlačiti razne konotacije, kontekste u korist ne-vegeterijanstva, tko hoće, može, je li....
I za kraj-humanost bi trebala biti ne propuštat raditi dobro i to iz ljubavi prema svakom stvorenju i svemu stvorenome.
Izdvojio sam samo ovu posljednju rečenicu, a jednako bih mogao svaku, jer cijeli post odiše idejom koja stoji iza vegetarijanstva. Bukvalno cijeli post (i ovaj i onaj tvoj prethodni) može da su upotrijebi kao argument zašto čovjek treba da bude vegetarijanac. Jer, da ponovim, filozofija vegetarijanstva je u nesebičnosti, ljubavi prema svim bićima, "ljubavi prema svakom stvorenju i svemu stvorenome", kako ti to lijepo kažeš. Zašto onda isključuješ životinje? Zašto vegetarijanstvo svodiš samo na način ishrane, kad ono to ni u kom slučaju nije?
Čovjekova dužnost je da bude zaštitnik, ne razoritelj. Kad ispunjava tu dužnost prema drugima i njegov život postaje uspješan. Ako djela suprotno, život mu postaje komplikovan, težak, ponekad nepodnošljiv. .
Anand, ako se svega što si do sada rekao zbilja i pridržavaš, imaš moje iskreno divljenje.
Međutim, forsiranje dobrog u smislu citata gore, da je čovjekova dužnost da bude zaštitnik, nikako ne drži vodu. Ako se osvrneš oko sebe, vidiš da ništa nije apsolutno crno ili apsolutno bijelo, da jedno stalno traži drugo i teži balansu, takva je i naša priroda.
Bilo bi (valjda) ljepše da ne jedemo meso, da nismo ljubomorni, posesivni, zlobni, ali tada to ni ne bi bili mi (ljudi).
A po pitanju duhovnog razvoja i vegetarijanstva, ima itekako veze, čak i ako isključimo plemenitu namjeru ne jedenja mesa samo zato da se živo biće ne bi ubijalo.
Ako netko radi ap, sigurno zna da je lakše "izaći" kad se posti ili se ne jede meso... vjerujem da to ne staje samo na ap, nego se tiče i vizija i spoznaja...
Nije u redu prosuđivati da biljke manje osjećaju, nitko od nas nije biljka da bi to znao.
Ne rade li Japanci bonzaie? Pa to i nije baš "obazrivo", štoviše, biljku se sakati i muči...
da biljke imaju razvijeni nervni sustav i organe govora tj. artikulacije, mogli bismo govoriti o pravom pravcatom mučenju, kao što je to slučaj s klanjem životinja...
no, stvoritelj (priroda ili kajtijaznamveć) je vjerojatno znao zašto ih je napravio upravo takvima, bez tih organa
da biljke imaju razvijeni nervni sustav i organe govora tj. artikulacije, mogli bismo govoriti o pravom pravcatom mučenju, kao što je to slučaj s klanjem životinja...
no, stvoritelj (priroda ili kajtijaznamveć) je vjerojatno znao zašto ih je napravio upravo takvima, bez tih organa
Ljudi vole na sve gledati kroz ljudska mjerila, koja nisu mjerodavna ni za promatranje svih ljudi, a kamoli drugih bića.
Čini mi se da bi bilo dobro da možemo živjeti samo od prane i ne dirati u druge, ali to je isto samo idealiziranje. Mi se hranimo nizim nivoima, visi nivoi se hrane nama...