Što znači "humanost"?

[Cameleon]

Već neko vrijeme me zanima taj termin i njegovo značenje. Razmišljajući o njemu...zatekao sam se u shvaćanju da on predstavlja samo ideologiju...nestvaran je.

Mislim, kada ti netko spomene "humanost" onda pomisliš na nešto najlijepše, najplemenitije od čovjeka!?

Ok. Ali taj čovjek je veći grabežljivac od svoje ideje uzvišenog zemaljskog bića.
Sve se do nadovezuje sa specifičnom vrstom inteligencije, sposobnosti mozga ljudske vrste da stvara imaginaciju, slike povezane sa osjećajima.
Darwin je možda omražen član vlastite vrste sa strane onih koji smatraju da je priroda (životinje i biljke) nešto izdvojeno, "ono" a ne "ja". Mislim da,zapravo, svi imamo taj prirođeni stav u određenoj mjeri.

Ali takav stav, kužnosti prirode...životinja (konju jedan, svinjo...itd.) se uvijek veže za lijepšu sliku ljudske prirode koja nije sporna.
Međutim, lijepa i plemenita osobina nije specifična samo za ljude nego se u brojnim primjerima očituje i kod životinja. Majmuni, psi, mačke, dupini.....mnoge vrste pokazuju privrženost,nježnost pa čak i požrtvovnost prema svojoj vrsti a i prema drugim vrstama.
Veliki broj pripadnika ljudske vrste promatra ponašanje drugih vrsta i zamjećuje sve više kvaliteta u ponašanju drugih vrsta a i sličnosti sa čovjekom. Rekao bih da tu treba, napokon, okrenuti priču i reći, sličnosti čovjeka sa drugim vrstama.
Usađena nam je slika da smo neupitno vrijedniji od svega živog što nas okružuje bazirajući se na idealističkoj slici superheroja koji u svojoj beskrajnoj samilosti spašava djecu i izvlači iz požara. Da li je to zbilja tako?
Golema dilema o ljudskoj prirodi i mjestu u prirodi se proteže, malja poviješću i ne jenjava. Definitivni zaključak usvajaju samo budale ili zanesenjaci.

Što je onda "humanost"?

Okrutne stvari čine ljudi i ponekad životinje. Uništavanje, pustošenje onoga što diše i živi je standardni način ljudskog života.
Mislim, ima i lijepih stvari u čovjeku. Ali uzimanje samo jedne strane i donošenje zaključka samo na temelju te strane je LAŽ.


Što znači biti human? Biti čovjek?
Trebam li se veseliti toj spoznaji? Bit ponosan i samo glupo se nasmijati i osjećat se vrijednijim od trave!?
Možemo li živjeti sa spoznajom da smo gaženjem male biljčice ugasili život koji se od trenutka nastajanja nastojao na sve moguće načine održati? Život identičan...neosporan kao i naš osobni.
NE, ne možemo.
Zašto?
Jedino zato što smo samo jedna od vrsta na zemlji koja se vrlo jasno ponaša u skladu zakona svih ostalih vrsta, zakona preživljavanja.
Jedino takva perspektiva objašnjava mnoge "nepravde" kojima se čudimo i zgražamo a koje su dio ljudskog ponašanja. Razlika "humanosti" i stvarnosti je velika a shvaćanje istovjetnosti mrava i čovjeka predstavlja konačnu spoznaju. Spoznaju gdje više nema blesavih zanesenjaka koji zbog vlastitog egoizma, obožavanja sebe i svoje vrste nemaju vremena - vidjeti.

Što je humanost? Čovječnost?
Što je majmunost?
Što je mravičnost?
Što je psetost?

[alison]

Evo malo proširenje tematike ako se nekome da raspravljati na ovu temu, ili ako netko nađe nešto čovječno u sebi...

http://www.net.hr/webcafe/page/2010/07/26/0405006.html

[odel]

Bravo Cameleon
i meni ide na jetru stav:Čovjek ispred svih/svega
zatiremo možda i vrijednije od sebe

[CuriousSorceress]

Mislim da je takav odnos prema prirodi i životinjama samo još jedan način ispoljavanja karaketristika koju imamo (ne svi, naravno) i prema ljudima, i svemu ostalom. Tko ima veća ''prava''na ovo ili ono, tko je ''bolji'' itd. A to opet proizlazi iz stava da smo ''odvojeni'' ( a ne jedno ;))
Iako mislim da se stvari po tom pitanju mijenjaju...možda naivno

[odel]

Mislim da SE mijenjaju

[Cameleon]

Kako to da su u bibliji flora i fauna spominjane isključivo u kontekstu kao potpuno sporedne, nevažne stvari?
Ako smo čak i mi ljudi počeli sada kužiti da nam opstanak ovisi o flori i fauni...kako to da se takve esencijalne stvari bog nije dosjetio?

Jel je možda i to jedna od indicija da je sadržaj biblije smišljao isključivo čovjek na temelju svojih tadašnjih skromnih spoznaja!?
Ja bih rekao da ima nešto u tome....

Ali da ne odemo baš daleko od onoga što mi je bila namjera.....

Što znači humanost i da li je to nešto pozitivno ili negativno ili pak ni jedno ni drugo?

Ako si human onda si "ljudski". Jel je "biti ljudski" nekakva velika vrlina pa da budemo ponosni kad nam netko kaže da smo baš postupili humano!? Jel moguće da toliko preziremo sve što živi oko nas pa da smatramo "humanost" (ljudskost) velikom vrlinom?

[naftali]

Cameleone,
izvrsno si postavio temu!I sama se često pitam o tome....
No, vrlo jednostavno, kada sjednem i razmislim o nečemu što moram učiniti, razložim argumente, duboko u sebi znam što je dobro, a što nije, čini mi se da cijelim svojim bićem mogu donijeti svjesnu i slobodnu odluku da napravim ono dobro.

Ponekad je to nešto očekivano, kao da miriše na sebičnost (pa se izvana učini kao da činim dobro-a kad ono-motivacija i nije baš najbolja), a ponekad učinim ono posve neočekivano i nesukladno logičnom slijedu stvari, ali i korisnosti...

Ponekad mi ono loše izgleda kao dobro, ali znam se utješiti mišlju kako smo svi žrtve neke vrste privida...to mi dođe kao neka utjeha u neznanju...

No, kad sve to uobličim u sliku svoga života (punog osrednjosti i sličnosti sa drugim vrstama), ipak mi se učini da imamo jednu maaalu prednost (ili nedostatak?)--da možemo razmišljati o mnoštvu opcija i na koncu, donijeti slobodnu odluku....To bi bio valjda, LJUDSKI ČIN.

Zašto se humanost ponekad (ili često?) pretvori u svoju antisliku, značilo bi pitanje-zašto kao stvorenja, u svojoj slobodi biramo lošu opciju?

To je jedno teško, praktično pitanje..............koje ima mnoštvo odgovora... i to na svim razinama.

Što mi (nam) preostaje? Mućkat glavom pri svakom donošenju odluke.........

[Cameleon]

Originally Posted by naftali

Cameleone,
izvrsno si postavio temu!I sama se često pitam o tome....
No, vrlo jednostavno, kada sjednem i razmislim o nečemu što moram učiniti, razložim argumente, duboko u sebi znam što je dobro, a što nije, čini mi se da cijelim svojim bićem mogu donijeti svjesnu i slobodnu odluku da napravim ono dobro.

Ponekad je to nešto očekivano, kao da miriše na sebičnost (pa se izvana učini kao da činim dobro-a kad ono-motivacija i nije baš najbolja), a ponekad učinim ono posve neočekivano i nesukladno logičnom slijedu stvari, ali i korisnosti...

Ponekad mi ono loše izgleda kao dobro, ali znam se utješiti mišlju kako smo svi žrtve neke vrste privida...to mi dođe kao neka utjeha u neznanju...

No, kad sve to uobličim u sliku svoga života (punog osrednjosti i sličnosti sa drugim vrstama), ipak mi se učini da imamo jednu maaalu prednost (ili nedostatak?)--da možemo razmišljati o mnoštvu opcija i na koncu, donijeti slobodnu odluku....To bi bio valjda, LJUDSKI ČIN.

Zašto se humanost ponekad (ili često?) pretvori u svoju antisliku, značilo bi pitanje-zašto kao stvorenja, u svojoj slobodi biramo lošu opciju?

To je jedno teško, praktično pitanje..............koje ima mnoštvo odgovora... i to na svim razinama.

Što mi (nam) preostaje? Mućkat glavom pri svakom donošenju odluke.........

Izuzetno je vrijedna tvoja iskrenost.

Ali opcije su nam vrlo ograničene. Lancima smo vezani za kolektivno "raspoloženje". Mentalno poznajemo mnoštvo opcija ali ih emotivno ne možemo podržati sve. Podržavamo samo one koje imaju veze za ovisnost koju stjećemo rođenjem.
Ovisnost o majci, ocu, prijateljima, sudružnicima, poslu, šefovima, zakonima, policiji, politici, kulturnim i tradicionalnim običajima, medijima, seksualnoj orjentaciji......previše ovisnosti.

Mnoštvo opcija je samo iluzija demokratskog sustava u kojem živimo.
To ti je ono: "moš mislit što hoćeš al to drži za sebe i ne mješaj se u stvari gdje ti nije mjesto"
Nikad nije postojalo veće ropstvo nego što je to danas.
Najgori oblik ropstva je kada se rob prilagodi svom mračnom kutku i vidi u njemu cijeli svijet.

Sad ću opet biti popljuvan ali stvar se sigurno neće popraviti računajući na dobrohotnost ljudske prirode.
Zakon i sila jedino mogu dovesti čovjeka u red.
Npr. njemačko društvo je vrlo uredno posloženo za razliku od našeg samo zato što zakoni funkcioniraju. Ali kada njemac dođe kod nas na more onda se ubije od alkohola i prežderavanja (ako je jeftino).
Englezi također.

Oduvijek su se ljudi pokoravali i štovali jače od sebe. Neki tamo daleko su kritizirali ali se u pravilu stvar mijenjala kada su bili izloženi direktnom utjecaju "jače sile".
To smo mi...ljudi i ne treba tu previše mudrovati jer maštanja o raju su stara koliko i prva pojava čovjeka na zemlji.
Koliko im treba da se materijaliziraju? Milijun, dva, tri, šest milijuna godina?
Možda su se ona materijalizirala upravo po principu "pazi što želiš", ako želiš privid onda ćeš ga i dobiti. Samo se poslije nemoj žaliti na rezultat.
Žalba se očituje u pogubnim sektama, svećeničkoj pedofiliji, nacizmu i neonacizmu, ideologijama, kulturnim izobličenostima.....(ne mogu se prestat načudit koliko često čujem od sasvim normalnih ljudi izraz "crnčuga")
Sve je to revolt....vrisak došao iz očajnog pokušaja probijanja puta kroz gustu nasadu izbavitelja, ispijenih dušebrižnika koji svjesno ili nesvjesno koriste poklonjenu karizmu da spase život zemlje bez čovjeka.

[lopea]

humansot je prvo što ti padne na pamet kad čuješ tu riječ,

[naftali]

Originally Posted by Cameleon

Izuzetno je vrijedna tvoja iskrenost.

Ali opcije su nam vrlo ograničene. Lancima smo vezani za kolektivno "raspoloženje". Mentalno poznajemo mnoštvo opcija ali ih emotivno ne možemo podržati sve. Podržavamo samo one koje imaju veze za ovisnost koju stjećemo rođenjem.
Ovisnost o majci, ocu, prijateljima, sudružnicima, poslu, šefovima, zakonima, policiji, politici, kulturnim i tradicionalnim običajima, medijima, seksualnoj orjentaciji......previše ovisnosti.

Mnoštvo opcija je samo iluzija demokratskog sustava u kojem živimo.
To ti je ono: "moš mislit što hoćeš al to drži za sebe i ne mješaj se u stvari gdje ti nije mjesto"
Nikad nije postojalo veće ropstvo nego što je to danas.
Najgori oblik ropstva je kada se rob prilagodi svom mračnom kutku i vidi u njemu cijeli svijet.

Sad ću opet biti popljuvan ali stvar se sigurno neće popraviti računajući na dobrohotnost ljudske prirode.
Zakon i sila jedino mogu dovesti čovjeka u red.
Npr. njemačko društvo je vrlo uredno posloženo za razliku od našeg samo zato što zakoni funkcioniraju. Ali kada njemac dođe kod nas na more onda se ubije od alkohola i prežderavanja (ako je jeftino).
Englezi također.

Oduvijek su se ljudi pokoravali i štovali jače od sebe. Neki tamo daleko su kritizirali ali se u pravilu stvar mijenjala kada su bili izloženi direktnom utjecaju "jače sile".
To smo mi...ljudi i ne treba tu previše mudrovati jer maštanja o raju su stara koliko i prva pojava čovjeka na zemlji.
Koliko im treba da se materijaliziraju? Milijun, dva, tri, šest milijuna godina?
Možda su se ona materijalizirala upravo po principu "pazi što želiš", ako želiš privid onda ćeš ga i dobiti. Samo se poslije nemoj žaliti na rezultat.
Žalba se očituje u pogubnim sektama, svećeničkoj pedofiliji, nacizmu i neonacizmu, ideologijama, kulturnim izobličenostima.....(ne mogu se prestat načudit koliko često čujem od sasvim normalnih ljudi izraz "crnčuga")
Sve je to revolt....vrisak došao iz očajnog pokušaja probijanja puta kroz gustu nasadu izbavitelja, ispijenih dušebrižnika koji svjesno ili nesvjesno koriste poklonjenu karizmu da spase život zemlje bez čovjeka.

Cam
tvoje riječi izvrsno pokazuju ne više-naličje, već lice svijeta......
No, ako sam ikad dvojila oko osobnosti grijeha, onda sad mogu reći sa sigurnošću, da to "kolektivno razmišljanje i pritisak okoline" označava ništa manje nego "solidarnost u grijehu".......koja je stvarna kao i solidarnost u dobru.
Iako, moram priznati, kada govorim o čovjeku i njegovom donošenju odluka, ne ciljam toliko na sociološki aspekt već na onaj antropološki.....kada čovjek u svom svakodnevnom životu, stojeći pred vlastitim moralnim izazovom, odabire..odgovorno i svjesno.
Je li kadar, tako djelovati?
Gledajući sebe, znam da je preteško... Znam i to, da oni koji govore o etici situacije imaju temelja......

Ali, što činiti?kako iz svoje kože? da, reći ćeš-ne trebamo mi nikud iz svoje kože, dosta smo i bivali iz nje, nastojeći biti ono što nismo....
Mislim da je važnije, biti općenito opredjeljen za dobro i da to bude temeljna čovjekova opcija i životni stil, a ne toliko da svoju pažnju usmjeravamo na neke pojedinačne ljudske čine koji znaju biti loši.....
To ti je ono kada staneš na pokretne stepenice s kojima ideš prema gore, pa i onda kada padneš korak nazad...Unatoč tome, ideš gore!

Eh da....moram ti reći da sam izrazito tužna kada vidim koliko je danas čovjeku teško izboriti se za svoju odluku...Nema više one tople podrške okoline......Štoviše, ljudi oko tebe ti mogu još više otežati u realizaciji onih stvari u životu koje su ti prevažne......
Doista sam tužna...

Umrijet ću, a neću spoznat zašto čovjek (i ja sam tu, također) odabire manjak dobra........