Nestajanje

[Narayanaa]

Originally Posted by Cameleon

Nestajem. Čudno zvuči..al...postoji jedan problem...mada nisam siguran dal je problem.

Stavovi mi postaju dvostrani. Po kriteriju opredjeljenja imam dva oprečna stava. Smatram da je veličina u spajanu...međutim to me ne čini sretnim....dapače...sa svima se slažem i ne slažem.

Produkt takvog sudara u meni izaziva totalnu apatiju. Međutim, ja sam vatra...(po zanimanju :) ) pa se dešava blesava stvar....strast na obje strane koja završava apatijom.

Jednostavno, nemam riječi kako da opišem ovaj paradoks. :(

Još jedna zanimljivost....
Dok se svi bore da uspiju uz meditaciju eliminirat misli iz glave, ja (uglavnom) nemam misli osim ako ne postoji neki "trigger"(okidač) a takvi okidači postaju rijetki jer prepoznajem konformizam u rekordnom roku......a jako teško je naći nekog tko nije konformiziran odnosno...tko se nije priklonio većini (bilo koje strane). Sve to bi bilo divno da nisam vatra, strast koja samo čeka da podrži pravu stvar.

Mislim da imas zakacen neki enitet na sebi, neko bice koje kroz tebe pokusava provesti svoju volju...procitaj ovo pa ce ti biti jasnije:

http://www.val-znanje.com/index.php?...tovi&Itemid=55

Easy vatro, ne zovi još egzorciste ni psihijatre

Ako se radi o stazi gdje si sam sebi dovoljan, onda znaš da uz duboke uvide dolaze i krizna stanja koja "učiš" preživjeti. Prolaze - tako će i ovo.

Ili bez puno mistificiranja iz čvrstih stavova i principa samo prelaziš u fazu promjene mišljenja - udaraš samom sebi šamarčinu jer si postao prekrut.
Ili ti Saturn radi tranzit sam nad sobom. Tu si oko 30 i kusur, jelte?

[naftali]

Originally Posted by Cameleon

Nestajem. Čudno zvuči..al...postoji jedan problem...mada nisam siguran dal je problem.

Stavovi mi postaju dvostrani. Po kriteriju opredjeljenja imam dva oprečna stava. Smatram da je veličina u spajanu...međutim to me ne čini sretnim....dapače...sa svima se slažem i ne slažem.

Produkt takvog sudara u meni izaziva totalnu apatiju. Međutim, ja sam vatra...(po zanimanju :) ) pa se dešava blesava stvar....strast na obje strane koja završava apatijom.

Jednostavno, nemam riječi kako da opišem ovaj paradoks. :(

Još jedna zanimljivost....
Dok se svi bore da uspiju uz meditaciju eliminirat misli iz glave, ja (uglavnom) nemam misli osim ako ne postoji neki "trigger"(okidač) a takvi okidači postaju rijetki jer prepoznajem konformizam u rekordnom roku......a jako teško je naći nekog tko nije konformiziran odnosno...tko se nije priklonio većini (bilo koje strane). Sve to bi bilo divno da nisam vatra, strast koja samo čeka da podrži pravu stvar.

Uvijek kada pišem, naglašavam koliko su moje riječi osobne i subjektivne i kako ih, gotovo nikada, ne uzdižem na opću razinu...Tako ću i sada.

Za mene, stanje koje opisuješ i koje mi je iznimno blisko, nazvala bih neprilagođenošću samome sebi i svojoj naravi....

Svo to obilje paradoksa i osjećaj nepripadnosti, gledam kao stanje čovjeka koje ga prati kao sjena...pa i onda kada živi po uobičajenim kalupima.
Čovjek može pripadati, može obiteljevati, može biti bračni drug, imati djecu, prijatelje...a istovremeno biti sam, neprilagođen sam sebi kao što Pepeljugina polusestra nije mogla obuti cipelicu...Katakad je želimo na silu obuti, ali ne ide........

Ja sam prihvatila stanje kako jest (neprilagođenost sebi kao egzistencijalna samoća..ne usamljenost!) i ne mislim da tako prestajem sa traženjem.....

Shvaćam to kao kaos, ali istovremeno znam da i kaos ima određenu uređenost....

S takvim stavom, hodam polako.....

I još nešto mi se čini-stalna i stalna analiza sebe same, stvara hiperrefleksiju o mojoj osobi koja me u konačnici, vodi prema nekoj vrsti egoizma........Povremeno, valja zaboraviti sebe sama, kako bi se detronizirao i odahnuo od središta vlastite pažnje.

Što vidim u drugome?Kao i ti-onako kako gledam sebe, vidim i druge....ali, u dubini bića, intuitivno znam da se u svoj toj gradaciji zbilje, u nama nalazi nečeg............što teži da nadvisi sebe.....

To je neka vrsta nade u...............................................

[Blue_Knight]

Koliko ima filozofije i istine ovdje.

Kada prestaneš tragati, pronalaziš sebe. Kada ne slijediš norme, već stvaraš pravila za sebe.

Ili ukratko:

Live and let live.

[Cameleon]

Originally Posted by lucero

Ako to poželiš biti samo ponekad,tja,teško da ćeš biti.Da to odlučiš definitivno,onda bi i bio.

Mladenačka spontanost i impulzivnost ima svoje vrline i mane. Suzdržanost i promišljenost zrelije dobi ima također vrline i mane.
Iz toga razloga ne mogu želiti biti iskučivo onakav kakav sam bio u mlađoj dobi.

Originally Posted by lucero

" Sve to bi bilo divno da nisam vatra, strast koja samo čeka da podrži pravu stvar."

Nekako mi je teško spojiti vatru i strast o kojoj pričaš sa čekanjem neke prave stvari.Strast sama pokreće stvari.
Ali možda nisam uhvatila poantu...

Nisu svi "vatreni" uvijek na prvu loptu.

[Cameleon]

Originally Posted by alison

Koliko ja vidim nemaš neki veliki problem, sve je tu samo pokušaj malo drugačije poslagati stvari.....

- masa ljudi nije u mogučnosti pogledati se u ogledalo i poznati osobu u odrazu, reči joj iskreno volim te, u tom čovjeku iz ogledala vidjeti stvoritelja i cijeli svemir - I ta-da re-ći volim Te onakvog ka-kav Je-si bez tebe ovakav svijet ne bi postojao VOLIM TE !!!


Kad to uspiješ učiniti (iskreno), više nikada nećeš imati potrebu biti prihvaćen ili uniformiran u kalupima ili pripadati ikakvoj skupini,

- skupine postoje da bi čovjek ostvario neke svoje interese, a kada ih ostvari skupina više nema nikakvu funkciju - korist - bezvrjedna je....

Lijepo zboriš.

Ali mislim da pripadnost skupini odražava i prirodu čovjeka kao isključivo društveno biće. Čovjek se afirmira kroz društvene skupine, potvrđuje svoje kvalitete ili nedostatke.
Povezivanje u skupine je dio temeljnog prirodnog zakona. Npr.stanice ljudskoga tijela se povezuju u "interesne" (tematske) skupine kako bi zajedno stvorile organ koji vrši vrlo specifičnu funkciju (npr.bubreg).
Ako pogledaš oko sebe....sve je povezano sa određenim ciljem u skupine.
Eto, o ovom sam pisao....dvije strane u jednom. Uniformizam, čini mi se potpuno logičnom posljedicom prirodnih univerzalnih zakona a sa druge strane ima štetne posljedice, na nekoj globalnoj razini ravne samouništenju.
To je valjda onaj ying-yang. Hmmm....koliko god se činio jednostavan za razumijet (na prvu), toliko se čini paradoksnim i zbunjujućim.

[Cameleon]

Originally Posted by DeteSvetla6

ti mislis da si ti driblao psihijatra....

dobio sam što sam tražio, lagajući...

imaš potrebu napadati i povrijeđivati ljude?

[Cameleon]

Originally Posted by naftali

Uvijek kada pišem, naglašavam koliko su moje riječi osobne i subjektivne i kako ih, gotovo nikada, ne uzdižem na opću razinu...Tako ću i sada.

Za mene, stanje koje opisuješ i koje mi je iznimno blisko, nazvala bih neprilagođenošću samome sebi i svojoj naravi....

Svo to obilje paradoksa i osjećaj nepripadnosti, gledam kao stanje čovjeka koje ga prati kao sjena...pa i onda kada živi po uobičajenim kalupima.
Čovjek može pripadati, može obiteljevati, može biti bračni drug, imati djecu, prijatelje...a istovremeno biti sam, neprilagođen sam sebi kao što Pepeljugina polusestra nije mogla obuti cipelicu...Katakad je želimo na silu obuti, ali ne ide........

Ja sam prihvatila stanje kako jest (neprilagođenost sebi kao egzistencijalna samoća..ne usamljenost!) i ne mislim da tako prestajem sa traženjem.....

Shvaćam to kao kaos, ali istovremeno znam da i kaos ima određenu uređenost....

S takvim stavom, hodam polako.....

I još nešto mi se čini-stalna i stalna analiza sebe same, stvara hiperrefleksiju o mojoj osobi koja me u konačnici, vodi prema nekoj vrsti egoizma........Povremeno, valja zaboraviti sebe sama, kako bi se detronizirao i odahnuo od središta vlastite pažnje.

Što vidim u drugome?Kao i ti-onako kako gledam sebe, vidim i druge....ali, u dubini bića, intuitivno znam da se u svoj toj gradaciji zbilje, u nama nalazi nečeg............što teži da nadvisi sebe.....

To je neka vrsta nade u...............................................

Govoriš o neprilagođenosti a da nisi napisala što te čini neprilagođenom?!
Ja ne mislim da sam neprilagođen samom sebi....dapače, ja mogu vrlo jasno argumentirati sve svoje oprečnosti. A te oprečnosti su odraz osjećaja apsolutne dvostranosti u svemu okolo sebe.
Danas u modernom društvu možeš gadno nastradat ako nisi vrlo jasno opredjeljen.

Nada?

Možeš se samo nadat u to da će se poriv u tebi smiriti i da tvoj unutarnji poriv neće pošto-poto tjerat iskrenost.
Ako si mislila na nadu u neko biće poput boga onda mi to nikako ne može biti utjeha jer je upravo on stvorio dvostranost:
Muško - žensko
život - smrt
zdravlje -bolest
mladost - starost

[Cameleon]

Originally Posted by Blue_Knight

Koliko ima filozofije i istine ovdje.

Kada prestaneš tragati, pronalaziš sebe. Kada ne slijediš norme, već stvaraš pravila za sebe.

Ili ukratko:

Live and let live.

Pitam se....kako ti egzistiraš ne slijedeći norme društva u kojem živiš i koje su poslijedice toga!?

[Cameleon]

Originally Posted by Narayanaa

Mislim da imas zakacen neki enitet na sebi, neko bice koje kroz tebe pokusava provesti svoju volju...procitaj ovo pa ce ti biti jasnije:

http://www.val-znanje.com/index.php?...tovi&Itemid=55

Ti bi mene odmah vezo za krevet i pritisnuo križ o čelo?