Dok svijet, buđenjem svojim leprša po stvarnosti, prisjećam se mraza na oknima djetinjstva...
Pijetao je oglasio početak viđenosti, jasnoća mu je kao mirni odraz mora na kamenjima čežnje za trajanjem.
Oči zrače kako bi znakom rodile život iz kojega curi istina....
Miris kave podsjeća me na dotralajost manira odraslih, a u srcu uspavanost jer mu budnost primiče zavjesu kao sjenu neodvojivu od čovjeka.
Odlazak u nepoznato, dan ja dug.
Tko će se vratiti?
Srest ćeš me opet, ovdje....A nećeš znati da sam to ja.Ona od noćas.
Imala sam veo dok si me gledao.Sada sam obična djevojka, sa tek malo riječi u zagrljaju sunca.
Molio sam Boga za jakost, a On mene učini slabim,
Da bih bio skroman i ponizan.
Molim sam njegovu pomoć, da bih stvarao velika djela,
A On me učini malenim, da bih činio dobra djela.
Ništa nisam dobio, od ovog što sam tražio,
Al sam dobio sve ono, što je, bilo dobro za mene.
Moja je molitva, protiv mene uslišana,
Jer je put kojim sam išao, bio blagoslovljen.
Molio sam za bogatstva i dobra, da bih bio sretan i bezbrižan,
A On me učini siromašnim, da bih bio mudar i ponizan.
Molio sam za sve stvari ovoga svijeta, kako bih uživao život,
A On mi dade život, da se radujem stvarima u svijetu.
I. Puljic
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
Molio sam Boga za jakost, a On mene učini slabim,
Da bih bio skroman i ponizan.
Molim sam njegovu pomoć, da bih stvarao velika djela,
A On me učini malenim, da bih činio dobra djela.
Ništa nisam dobio, od ovog što sam tražio, Al sam dobio sve ono, što je, bilo dobro za mene.
Moja je molitva, protiv mene uslišana,
Jer je put kojim sam išao, bio blagoslovljen.
Molio sam za bogatstva i dobra, da bih bio sretan i bezbrižan,
A On me učini siromašnim, da bih bio mudar i ponizan.
Molio sam za sve stvari ovoga svijeta, kako bih uživao život,
A On mi dade život, da se radujem stvarima u svijetu.
Samo je san stvarnost
Tu nema ni jučer,ni danas,ni sutra...
Preostaje samo nada i očekivanje.
Zbivanja su u mašti,a misli su snovi o snovima.
Povijest je niz halucinacija,čovječanstvo živi u
opsjenama,
a pogiba sa laži na usnama.
Kada umrem,htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici
ni nekoj zvijezdi,no radije jednoj lijepoj,velikoj,mirišljavoj
ruzi.
Za mnom da zaplaču Marije,ali samo lijepe...
I da se skupe esencije proliju u ljubavno izgaranje nad
lomačom tijela.
Da smrt moja ne došavši prerano ni prekasno bude motiv
za dublju,svečanu muziku energije
koja pročišćuje. Jer patnja mora da je zaslužila jednu
vječitu ljepotu.
I sve ove riječi jednom nasumce bačene u vjetar,da se
vrate drugi put,s dubljim i stalnijim zvukom i ćišćim
značenjem,
da se dogodi saznanje proljeća.
Ne čekaj vrijeme. Načini ga.
Ne čekaj ljubav. Osjeti je.
Ne čekaj novac. Zaradi ga.
Ne čekaj put. Nađi ga.
Ne čekaj priliku. Stvori je.
Ne traži malo. Izvuci maksimum.
Ne poredi se. Budi svoj.
Ne kukaj o nesreći. Transformiši se.
Ne izbjegavaj neuspjehe. Iskoristi ih.
Ne razmišljaj o greškama. Uči iz njih.
Ne povlači se. Zaobiđi to.
Ne zatvaraj oči. Otvori um.
Ne trči za životom. Živi ga.