Ovo je diskusija na temu Igra nije gotova u podforumu Duhovnost Sa stihova, posted by zoricab........
...ali srešćeš samo stranca
slučajnog prolaznika ...
Noću sam te voljela...dok nitko ni slutio nije..
Danju sam zaboravljala svoj san.
Imala sam nade, dok se nisu ugasile oči koje gledaše ljubav.
U osami, živjela sam tebe.....Bez pokajanja.U čistoći.
Danas je neko drugo vrijeme.Voljeti mogu..jer sam slobodna.
Stigla je sa svojom pratnjom...puna nekih drugih života.Prebirem po kutcima nekad neosvojenih prostora iz kojih još odzvanja zvuk prašnjave violine........Mendelssohn mi je drag.
Vidiš li me u mraku?Trepćem kao odlazeća sijalica u nastojanju preživljavanja.Odreži me na pola jer vatra plamti u središtu bića.Odmakni se zbog žara, lice strada.
Nije to ništa, svatko baca dijelić nesklada.
Mislim da znam sve o tebi.Skoro.Ne sablažnjavaj se nad sobom, ima toga još..
Jednom si mi rekao da voliš samoću.....U njoj te nađoh.I dok te završih, još u ideji, spržio si mi oblutak sudbine.
Jednom davno, živio je jedan dječak.
Volio je nositi masku jer je imao ožiljak na bradi.
Gledao me je dok sam plesala u žitu, a ja tek osjetih pogled na obrazu.
Nikad mu oči ne vidjeh jer sam bila slijepa.Živjela sam u mraku svome, plakala svaki tren odsutnosti stvorenja, a vidokrug bolan.
Znala sam da je tu.Ogolio je lice, pored slijepih očiju mojih.
Nije znao za moj mrak.
Nije znao ni za moju tugu...............
Dotakla sam mu obraz kako bih progledala.
Probudih se u najdubljoj verziji noći......I ostadoh sama.