Igra nije gotova

[naftali]

.............................................................

[petar pan]

Mezcal ti je vrsta tekile koja se pravi od jedne posebne sorte agave to ti je ona original s crvom.Nisam je vidio da je ima kupiti kod nas a tuste mušice mislim da je to izraz za dobro ugojene mušice .

[naftali]

Mogla bih nad stolom sjediti satima
svaka riječ, ostat' će pred vratima

jer me neke tužne misli guše
i traže da se osjećaji sruše.

Uvijek sam znala časove preživjeti
svoje stihove životom prožeti

ali se još uvijek srcem pitam
zašto se opet, nekamo skitam.

Tekilu popih još odavno
i samljeh svoje tijelo slavno

da ga obrišem svim noćima
i ne zamjerim umirućima.

Prođe suluda godina ova
prepuna izmišljenih darova

koje umislih u svojemu valu
morskom, dok sjedismo na žalu.

Oproštaj zna stvoriti mrlju na platnu
i ostaviti na spomen, ogrlicu zlatnu

Ipak, meni je dosta tuge
neobično da volim druge

jer kiša ne prestaje padati
a kao, treba se nadati.

Da me ne voliš, to dobro znam
sve minute, grčevito računam

Samo da bih zavoljela sebe
pa i kad nesnošljivo nema tebe

jer Picasso je nacrtao moje lice
izgleda kao život jedne zlice.

Ovo su riječi iz svemira
bez ijednog toplog dodira

koji je u stihovima tek mogao biti
a nije, jer uvijek si želio sve skriti.

Život teče i kad svi tokovi stanu
pa i kad režem svoju jedinu granu

na kojoj pletem surove mreže
da mi grlo, konop tvrdi steže.

Meni je pisati i kad svi odu
poželjeti tu opasnu slobodu

koju rijetki razumjeti mogu
dok me ostavljaju da visim o glogu.

Odlazim kao lagano ljubičasto perce
kroz neprimjetno nebesko dverce

i obećajem potpunu tišinu
imena tvoga, ne dam u visinu.

Jedan dan, zakopan
u moru života, darovan.....................

[naftali]

Uhapšen u svojoj magli

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.



I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.



I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti. Biti sveti.


I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

[petar pan]

[naftali]

Originally Posted by petar pan

[petar pan]

Puca glava ko lubenica draga na stolu što se svježa ubere pod nožem nakon slasne vičere.

[naftali]

bez noža se ne može
niti poći leći

pomozi mi Bože
opet ću uteći

u snove koje on ne zna
i ostati bolesno trijezna.

[naftali]

Jednom davno, čuh kako je Tadijanović upoznao svoju jedinu ljubav pomoću naranče......i bila je s njim sve do svoje smrti.Naravno, žena.......a ne naranča.

Danas mi se učinilo da mi je ta naranča dopala ruke......pogledah je brižljivo i nađoh štošta u njoj zapisano.....


Dragi moj, noćas mi je hladno....Nedostaješ mi svake noći dok drhtim u samoći života.
Nikada ti nisam rekla koliko i sad kad si mi daleko, mislim o tebi.Ljubim te svim onim stihovima koji su nastali u našim sazviježđima nade.
Ne znaš ni to, da sam te čekala onog kolovoškog jutra na stanici, a ti si mislio da sam sebi prešutjela susret.
Zapravo, prešutio si ga ti.

Ljeto je bilo mlako kao zaboravljena juha na stolu, a moje ruke neobično mirne.
Bijahu sigurne od obećanja, a opijene od alkoholne kome "za vratima gostionice"....No, to su riječi drugoga pisca, a tvoje još slutim.
Do kad?

Znaš li da sam obukla tebi najdražu haljinu i da mi je bedro čekalo da se zaplete u tvoje prste, a ti si tada bio samo misao?
Budalo blesava, propuštaš pjesme i prozu, ljubav i nervozu...samo da bi rano otišao na počinak.Kakav je to redoslijed življenja, kakva je to shema srca?

Ujutro ćeš mi iscijediti naranču i pogledati u oči.................I prije nego ju naiskap popijem, probat ćeš je i ti. Vidjet ćeš da nije otrovna.


I tako, gledam tu njihovu naranču i baš mislim kako su i Tadijanovići imali ljubavnih problema, ali do noćas nisam znala da je i ona pisala......
Ili mu je podvaljivala prozu incognito.....



( i sad da mene netko pita otkud mi naranča u ponoć, ja bih mu rekla da ne zna što je život! )

[naftali]

...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Izmed prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.

Dragutin Tadijanović