Igra nije gotova

[naftali]

Još uvijek me ne vidiš......ipak, ja sam tu...za tvojim leđima.
U skladnom nastojanju da prignem glavu u tvoju liniju umjetničke vizije o ženi.
Tišina umiruje živce i obrise ljudske puti kako bi se usimetrili oko jedinstvenog časa postojanja.
Nosiš me, pa me odbijaš kroz kralježnicu.

Osjećaš li ovaj dodir?Ja više nego ti.....jer grudi žive više od leđa...po uspomenama.

Ne daš se i ruka ti je neodlučna, ali mudrošću me vežeš.

Savitljivost mira mi prodire u lice........ ne vidi se od dima.

Ostani........molim te.

[petar pan]

Upomoć pomozi Bože mislia san da je poskok od njene piturane kože.Nisan te tila pristrašit ona plače a sikirica samo što je ne rasparče.Kakve su to piture pitam se pitam a ona meni da ne zanovitam.Ovo ti je sad moderno doba pitura na svakom koraku pa ko voli neka proba.Ajme meni trčim u dućan razređivača mi dajte opituranom ženom svane mi dan.Neće ti to ići tako lako moj prika nego di je išla on mene pita.Bogami ne znam ni ja u krevetu san je takvu dočeka mislia san da je zmija. Znači i ti si si to dočeka moj pajdo a di si bija dok san ja u moru dava gas od moje san mislija da je morski pas.

[naftali]

Originally Posted by petar pan

Upomoć pomozi Bože mislia san da je poskok od njene piturane kože.Nisan te tila pristrašit ona plače a sikirica samo što je ne rasparče.Kakve su to piture pitam se pitam a ona meni da ne zanovitam.Ovo ti je sad moderno doba pitura na svakom koraku pa ko voli neka proba.Ajme meni trčim u dućan razređivača mi dajte opituranom ženom svane mi dan.Neće ti to ići tako lako moj prika nego di je išla on mene pita.Bogami ne znam ni ja u krevetu san je takvu dočeka mislia san da je zmija. Znači i ti si si to dočeka moj pajdo a di si bija dok san ja u moru dava gas od moje san mislija da je morski pas.

Pane, pa ti si jedinstven!!

već sam se i zabrinula što nema zmije naokolo........sad mogu mirno spavat.

imamo potpuno različite žanrove pisanja.............

p.s. samo sam jednom jela morskog psa, a "osmi putnik" su mi bili idoli..ideali...šta već ne..i da..haha

Ovo je izvrstan tekst!!!!!!!!

[naftali]

Svezana svim bojama kolovoškog dana
u času očaja da je duša predana
i da je iščupati ni kliještima ne mogu
plakati čovjeku, plakati Bogu.

Ipak, nešto svira u pozadini mojih snova
traži odgovor i bez vrućeg kamenog krova
da živi............u pjesmama
zaustavljen vatrama.

Na vrhu dragosti
iz sulude mladosti
pisanja.

San.

(neka čudna...pjesma.. )

[naftali]

Nogom, dotakla sam mokru ulicu nepoznatog grada. Ponoć je. Neki čovjek leži na klupi.Kraj njega prazna kutija cigareta.Spava.

Noć je oštra kao brid stakla, a moja glava trijezna od stvarnosti.Čujem posljednje kapi ljetne kiše koja se oprašta sa sobom....do jeseni.

Počinje šutnja i iščekivanje.

Trebala bih potražiti prenočište, neki hotel, motel ili udoban krevet osame, ali.....radije ću ostati na praznome trgu.

"Probudi se"- rekoh beskućniku, ali tišina je ostala visjeti kao slika na zidu napuštene kuće.


"Ne znam zašto sam došla ovdje.Daleko sam od kuće, kreveta, stola, čaše i knjige.Tebi je san darovan, ali ja sam budna kao čovjek koji iščekuje smrt.
Nesputano pričam jer spavaš i pomalo mi je hladno.Od kiše.Mokra mi je kosa, kosti su mi na mjestu, dišem ubrzano...Pa to i nije čudno, zar ne?

Viri ti noga i to ti ne smeta..hm..I ja ću izuti cipelu, skinuti čarapu na ljubičaste cvjetiće i zavrnuti hlače.Kiša će stati.

Gladna sam.Tjera me na traženje i uznemirenost.Komarac se okomio na nožni prst, a klupa škripi kao vrata neke sablasne kolibe.

Zapravo, kada bih pisala, sve bih uljepšala snovima o proljeću, ali možda me ova ljetna noć domisli nekim novim trenutkom..zbog kojega sam i došla.

Znaš..obećao mi je papirić sa svemoćnim riječima božanskoga Uma, ali opasno je to djelo.Pitaš se zašto?
Ne znam ni ja.Davno mi je o tome govorio i nestao...

Čekat ću ga....ovu noć.U obližnjoj je zgradi i čini mu se da je grad prazan. A on je zapravo, pun mene.

Možda je bio ovdje, časak prije nego sam došla? Jesi ga vidio? Ne znam mu ni lice, ni imena......a sve je tako poznato i osanjano.

Nikad mi nije rekao da me voli....ali...kao da i jest. Ostavljao ti je pisma za mene, a ti sad spavaš.Gdje su? Da pogledam ispod klupe?

Kako ću znati kad će biti trenutak da sjajilom namažem usne?Da podignem kosu i spustim nogavice?Da zadržim dah i pretvaram se da sam tek došla...............

Okomio mi se na čednost, a ispod toga pleše sa mnom tango kao onaj tamo daleko, koji još nije skinuo šešir sa očiju...da zavede onu koja mu uzvraća i još uvijek drži štiklu na nozi..prstiju krvavih.

Moram ga vidjeti. Moram ga odvesti tamo gdje nije još bio....i sve to bez pogreške tijela koje bi pokvarilo ljubav.Ali..samo noćas.

Doći će.......znam da hoće."


Od zvuka automobila, beskućnik se prenuo iz sna i okrenuo na drugu stranu.
Gradom snova odzvonila je šutnja.

[naftali]

"Tko je ova žena?"-upita se čovjek, tražeći cigaretu..uzalud.
Pogledom napravi kružnu kretnju i zaustavi se na njoj.

Zaspala je šćućurena pokraj torbe. "Kako je nisam čuo?Mora da sam previše popio..prokleta rakija igra se mojim mozgom kao staklena kuglica na dijamantnom bodežu" -pomisli.

Kosa joj je još bila mokra, ali šminka netaknuta..i sjajilo na usnama.Komarci su otišli, a koža joj bijaše bijela kao dan u noći najcrnjeg časa pred svitanje.

"Dražesna ženo što spavaš i sanjaš, nisi li se preračunala u osjećaju bivanja u ljubavi? Kada bi znala da nisi, dao bih ti sva njegova pisma koja sam sakrio u kaputu..iako je ljeto.
Ali......tu si.Neobično za onu koja bi mislila da je prevarena."


Ostala je na klupi, sama. I kaput.

[naftali]

[naftali]

Zaboravi što ti sve rekoh dok bijasmo nepoznati u dvjema točkama stvarnosti.


Dok sjedim unutar zidina, osjećam tugu u skrovištima, napravljenim od bisernog vapaja isjeckane patnje.Nije mi promakao miris slutnje koji vodi do zgarišta postojanja.


Imam te kao što ti sam nedostaješ sebi.Ne znaš to jer pečata nema.Ne osjećaš jer srce gleda čisto..A ja imam polog očaja.


Noćas nema zamki.Otkrivena sam kao dlan koji daje.

Spotičem se o misao dok volim.
Pogledaj me u sebi.
Jednom.

[naftali]

Što vidiš od mene, bez mene?
Nisam sretna, ali imam dozu ljepote u sebi kao smješak umirućeg...

Pitaš se-tko sam? Žena bez vidljivog identiteta, ali...živim.Tu sam.
Dim.Nestajem dok mislim o tebi...ti si moj čovjek.Kada si me poželio zadržati, otpuhuo si me kao nepovratni dan u historiji jednog bića.

Ne mogu te zaboraviti.Zauzvrat-hitanje riječi.

[naftali]