Igra nije gotova

[naftali]

Ti koji gledaš, a ne vidiš
moju sirotinjsku ljepotu koja raste na bespućima noći,
znaš li da je misao odnesena tamo gdje je malo ljudi?

Koliko je lakoće i strasti, čežnje i straha,
sažeto u njoj?

Pretvorila se u izvađenu nit ženske čarape i ostavila upitnik na njenoj pokrivenosti...
Obnažena, ljubi......i kad gubi.........snove o cjelovitosti.

Ti.........

[naftali]

U mojim rukama, traži
tko li mu je trajno draži
između vrlina života
da ju baci preko plota

I ostavi zapis pod kamenom
poviješću satkan, golemom
i mene čovjeku otkriva
od Boga,grijeh da sakriva.

Volim ga u svome dvoru
i kad plete noćnu moru
Pa me njemu, mišlju odnese
a ja se sakrih među zavjese

Nit' mogu unutra, nit' vani
jesu li mi odbrojani dani?
Plod........dug je to hod
ipak smo slatki ljudski rod.

[naftali]

Noćas sam se izgubila u šumi. Nema mjesečine kako bih se obazreti mogla..iza ramena.
Zvukovi zastrašujući od ugriza prirode, a moje lice bistro kao potok koji živi kako bi postao rijekom....

Sama sam kao osušeni list među stranicama požutjeloga spomenara.

Strah me je......jer sam otkinuta od stabla...A stablo se pobunilo u ponudi slatkoće.

Zašto ne bježim? Tko sam to ja?

Stijena...i mahovina na njoj. Sjedam dok još živjeti mogu...u osami.
Šumski muk i strepnja.

Najednom, vjetar.........privlačan i tih, kao da se trudi da ga ne opazim........
Prikrada se mojoj viziji o tajnama života.....Odat ću se jer nisam vješt razbojnik...

Dotakao mi je lice i pretvorio ga u najslađi stadij šumskoga voća, a moj dah, ostao je visjeti na grani u kojoj je izrezabrio svoj lik....

Vjetre, gdje si?



Ne ostavljaj me samu u ovoj svirepoj šumi.....Znam da te vidjeti ne mogu, ali zagrli me kako po naravi možeš...onako nevidljivo i bez pripreme........jer meni treba duboki udisaj života...

Koji se izgubi, kad ga se da...drugome.

Tražim tvoj goli život, zar ne?



Previše želim.....ali to je samo jedan običan tekst žutoga lista kojega si danas otpuhnuo u ovu inačicu...........Da proživi još jedan čas života.

[naftali]

Ponavljam se kao zora
mornaru nasred mora
gledam sunce u daljini
plijenim pogled u haljini

Ponavljam se uvijek tebi
kao znak koji srcem ne bi
stara mreža kao da se ne da
i tajnu svoju, moru da preda

Pa ti se ponovilo isto
lice pored vala, čisto
i sva se povijest zaigrala
nikom ništa dobroga ukrala.

[naftali]

ljepota bića nikad ne može presušiti korito..................
zbilja koju volim....
koja me nadahnjuje...........oduvijek.
i u tišini, i na sav glas........
u drhtaju zbog riječi koju ponekad nemam snage izustiti.....

osjeti...................

[petar pan]

Samo jedan tren i njen pogled izgubio se u daljini.Tamna brda izranjaju iz mora i zovu je dođi i uzmi me.I miris bora nošen vitrom donosi sobom zaboravljene trenutke kad su bili skupa uz malo ribe na stolu kraj ispijene čaše vina.Dan je već pri kraju i rumenilo neba otvara novi koncert zrikavaca koji svojim veselom muzikom kidaju živce susjedi koja ih svaku noć blagoslovi pokojom beštimom.

[naftali]

Ušla je u more da zagrli brda, bez straha da će ju netko gledati...
I baš kad je poželjela susret, nestalo je sve...od valova.

Obrisi su postali vijugavi, a njena želja još jača.
Zaronila je ispod površine u utrobu oceana i na dnu našla stol za dvoje.
I nije tu bilo ni čaše, ni ribe, ni zaborava...

Samo komad željeza ispisan nepoznatim pismom..............

Sve poznato, ostalo je na površini.

Ovdje je upoznala njega dok su putovali drugim vremenom..do odredišta života.
A sva su se vremena računala.

Iako su zrikavci jednom davno pjevali, ovdje je vladala neobična tišina.

Jer.......more pamti svaki šum.

Oduvijek mu je željela vidjeti lice, a vidjela je samo plavetnilo koje je tamnilo, pogledom prema dnu.....na kojem je našla biser.

Uvukla se, postavši duša školjke.
Biser ostade u njegovome oku.

[naftali]

kada bi znao da sam tu, ovaj put ti ne bih napisala pismo............

[naftali]

[petar pan]

Jao boli me glava od bolova se ne može da spava a kompjuter samo trubi ti se u krevet ne žuri.Neću moderna kašeto mila još ću koju uricu kraj tebe meni to očajnički triba.Oj kristalna kuglo od čipova i žice što imaš večeras reći da mi smiriš živce.Nećeš biti naspavana dok ne ideš rano leći a radost života može ti lako uteći.Dosta mi je što mi drugi pamet sole kako ih od puste pameti glave ne zabole ja ću još jedno pivce pa ću napraviti tamburicu od tvoje kašete i žice.