Jao boli me glava od bolova se ne može da spava a kompjuter samo trubi ti se u krevet ne žuri.Neću moderna kašeto mila još ću koju uricu kraj tebe meni to očajnički triba.Oj kristalna kuglo od čipova i žice što imaš večeras reći da mi smiriš živce.Nećeš biti naspavana dok ne ideš rano leći a radost života može ti lako uteći.Dosta mi je što mi drugi pamet sole kako ih od puste pameti glave ne zabole ja ću još jedno pivce pa ću napraviti tamburicu od tvoje kašete i žice.
kad bi znao šta mi triba
komjuter bi mi zariba'...................................
ovako prenosi nervozu
i povećava dozu
Nema veze, spavat ću vječnost cilu
a sada ću udovoljit svome tilu
Jednoga jutra, kad se sva moja radoznalost skupila u kap krvi, zaspala sam bezgranično.......
I tako se dogodila fatamorgana noći kad sam te izgubila.
Ma bilo ih je kasnije, još......ali ona prva me potresla kao kad gladan čovjek trese kasicu da iz nje izvuče kovanicu za kruh.....a trgovine zatvorene.
I tako se udivljala žeđ, okomila na me.......a princa niotkud.
Ma zapravo, nije mi do princa, nego do blesavog pogleda......u daljinu iz koje te ne mogu iščupati.
I sanjam ja nekakve nepredviđene morske struje, jedna me prži, a druga hladi.....mozak se čudi takvoj oscilaciji.
Pošaljem hlad na sjeverni pol, a toplotu u Saharu bića, pa ostadoh bijela kao pero......kokoške.
Nema više zobi, koliko je moje kobi........
Svejedno, svaki put kad mi odsiječeš glavu, uvijek se rodim kao feniks.
Pa budem opet vruća......ali pripadam mitu,a ovaj san trsi se postati stvarnošću...
Ne da mi se od tebe...iako princ nisi.
Ne da................
Jednoga jutra, kad se sva moja radoznalost skupila u kap krvi, zaspala sam bezgranično.......
I tako se dogodila fatamorgana noći kad sam te izgubila.
Ma bilo ih je kasnije, još......ali ona prva me potresla kao kad gladan trese kasicu da iz nje izvuče kovanicu za kruh.....a trgovine zatvorene.
I tako se udivljala žeđ, okomila na me.......a princa niotkud.
Ma zapravo, nije mi do princa, nego do blesavog pogleda......u daljinu iz koje te ne mogu iščupati.
I sanjam ja nekakve nepredviđene morske struje, jedna me prži, a druga hladi.....mozak se čudi takvoj oscilaciji.
Pošaljem hlad na sjeverni pol, a toplotu u Saharu bića, pa ostadoh bijela kao pero......kokoške.
Nema više zobi, koliko je moje kobi........
Svejedno, svaki put kad mi odsiječeš glavu, uvijek se rodim kao feniks.
Pa budem opet vruća......ali pripadam mitu,a ovaj san trsi se postati stvarnošću...
Ne da mi se od tebe...iako princ nisi.
Ne da................
Naftali, izvrsno pišeš !
Ova tema će mi biti jedan od prioriteta u čitanju foruma kako bih je što prije pregledao i pročitao od prvog do zadnjeg posta !
A možda i sam nešto napišem, nisam jaaakooo duugoo...
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."
Slažem se u potpunosti, stalno čeznem za nečim što nije.
Fantazija spašava živote...
No, ono gore je značilo da me osoba koja zauzima indiferentan stav prema meni ne može privuči, već samo odbiti.
Evo, stigao sam s čitanjem do ovog posta.
S obzirom da se do sada u većini postova iskristaliziralo upravo ovo što je sažeto u Lucy-nom citatu ili u pojmu "nije", za početak dodao bih i ja svoj skromni glazbeni prilog:
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."
S obzirom da se do sada u većini postova iskristaliziralo upravo ovo što je sažeto u Lucy-nom citatu ili u pojmu "nije", za početak dodao bih i ja svoj skromni glazbeni prilog:
Vuče..
Ne znam točno od kada je taj moj post, ali me je baš nasmijao.
Mora biti neuhvatljivo, ali se mora motati oko mene hahaha
U posljednje vrijeme (a vjerujem da ima veze s Ho`o) nemam baš želja, više se čudim ljepoti svuda oko sebe. I ljubavi...
A glede čežnje... uf, volim čežnju, inspirativna je, nagoni me da je crtam i da pišem o njoj i da šutim o njoj... jer mi ne more bit.