Igra nije gotova

[naftali]

tamo gdje me nitko ne može dodirnuti, a uzima me cijelu.....

[Slap]

Originally Posted by simona

Koliko patnje i bola. Za takav život potrebna je vjera..........

da ima ruke i noge ne bi bio toliko intelektualan i ambiciozan koliko je sada..tako to obično biva sa svima nama...malo cijenimo ono što imamo

[Slap]

Originally Posted by naftali

tamo gdje me nitko ne može dodirnuti, a uzima me cijelu.....

Nešto idejno istovjetno sam u vidu pjesme napisao Bogu pred mnogo godina...a sijećam se samo zadnjih stihova

Sve darove tvoje ja ću zaboraviti,
ka Tebi doći,kraj Tebe ostati.

Darovi u vidu zemaljskih materijalnih vrijednosti...blagoslove obilja...

[naftali]

Mećava što nosi sjećanja u svoje ponore i stihove.....snove i vizije...
Noćne i danje, sulude i nemirne....

Otišao je, ali ne bez pozdrava.......Dobila je pismo sa poleđinom punom voska.....dok je u dubokoj noći pisao i izlijevao mir u njen san....uz šteriku i misao o sladoledu s okusom kave.

Nostalgija ju je podsjećala na trenutke u osamama večeri, dok je bdjela nad sobom....

[naftali]

Sjećaš li se čežnje, one od ljetos, kad sam te tražila po uličicama grada od kojeg još živim?
Sjećaš li se crvenila na mome tijelu dok sam koračala nepoznatim putevima u noćima nade, pa i onda kad si mi rekao da se ni jedna čaša ispiti ne može bez Njegove snage?

Tvoje lice, ostalo je u pjesmama......kako bi se sakrilo u još jedan neproživljeni život patnje.

Ja....ja sam se zaledila od tvoje hladnoće koja me ubola u tanku kožu vrata...a samo da me podsjeti na smrtnost odluke da te oživotvorim u priči koja će možda, dobiti nagradu onih koji su se zaledili prije nas....

Sjećaš li se živopisnog povrća u rajskom vrtu kojeg smo ogradili ogradom od nejasnoće, pa se ponekad izgubili u smislu?

To mi se zapravo, svidjelo.....

[Stepski Vuk]

Originally Posted by naftali

Jednom davno, čuh kako je Tadijanović upoznao svoju jedinu ljubav pomoću naranče......i bila je s njim sve do svoje smrti.Naravno, žena.......a ne naranča.

Danas mi se učinilo da mi je ta naranča dopala ruke......pogledah je brižljivo i nađoh štošta u njoj zapisano.....


Dragi moj, noćas mi je hladno....Nedostaješ mi svake noći dok drhtim u samoći života.
Nikada ti nisam rekla koliko i sad kad si mi daleko, mislim o tebi.Ljubim te svim onim stihovima koji su nastali u našim sazviježđima nade.
Ne znaš ni to, da sam te čekala onog kolovoškog jutra na stanici, a ti si mislio da sam sebi prešutjela susret.
Zapravo, prešutio si ga ti.

Ljeto je bilo mlako kao zaboravljena juha na stolu, a moje ruke neobično mirne.
Bijahu sigurne od obećanja, a opijene od alkoholne kome "za vratima gostionice"....No, to su riječi drugoga pisca, a tvoje još slutim.
Do kad?

Znaš li da sam obukla tebi najdražu haljinu i da mi je bedro čekalo da se zaplete u tvoje prste, a ti si tada bio samo misao?
Budalo blesava, propuštaš pjesme i prozu, ljubav i nervozu...samo da bi rano otišao na počinak.Kakav je to redoslijed življenja, kakva je to shema srca?

Ujutro ćeš mi iscijediti naranču i pogledati u oči.................I prije nego ju naiskap popijem, probat ćeš je i ti. Vidjet ćeš da nije otrovna.


I tako, gledam tu njihovu naranču i baš mislim kako su i Tadijanovići imali ljubavnih problema, ali do noćas nisam znala da je i ona pisala......
Ili mu je podvaljivala prozu incognito.....



( i sad da mene netko pita otkud mi naranča u ponoć, ja bih mu rekla da ne zna što je život! )

Nosim sve torbe a nisam magarac

Ja se ne volim ni s kim tući
i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome niti govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.

Al' nikom ne bih priznao da sve nosim
zbog Jele!...Koji možda o meni misle da sam
magarac pravi, znam: vara se i ne zna...
magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Dragutin Tadijanović

Eh, Naftali - opet neke čudne koincidencije...

I ja sam nekada davno nosio više školskih torbi, također zbog "Jele"... Ali, ipak ne sve i ne 33...

Zbog prvog poljupca (nevinog, iskrenog, dječjeg) od "Jeline" mame dobio sam šamar pred svima...

No, ne žalim, iako sam imao samo osam ljeta jer se zna:

[naftali]

Stepski Vuče
znaš..odavno se nisam sjetila ove pjesme o magarcu i moram ti priznati da me je nanovo dirnula....
Hvala ti što si me podsjetio na nju.

Što da ti kažem nego da volim tu čar i ljepotu tajnovitosti koja odiše u svakom pjesničkom ili proznom pokušaju da dotaknemo svijet koji ponekad i ne postoji, a u njem je sve moguće.

Ponekad i postoji,ali su čežnje nemoguće...

I tako se ti svjetovi prožimaju u svojoj ostvarivosti, ali i ostajanju tek na samoj ideji.....

Nećeš vjerovati, kad sam pisala ovu "svoju" naranču, bijaše to svijet zamišljen , ali nestvaran i neostvaren.

Je li željen, reći ti neću, ali to nije važno nikome osim meni i Tadijanoviću..

Tvoj šamar je stvaran kao voda bez koje ne možemo živjeti.... shvatih već odavno, što reče...u puno navrata i na puno načina.

Moja naranča je ostala tako tajanstvena i privlačna ....za neke nove pjesme i priče u koje će se iscijediti puno toga.....još.
Zvuči kao obećanje......

[Stepski Vuk]

Originally Posted by naftali

"Gdje god otisao,uvijek se na kraju vratis na mjesto gdje si zadnji put bio sretan..."

petak, u 15,30h ispred Filozofskog......prije 16.g.

pomislila je, gurnuvši spomenar pod tepih.

Noćas je umrla.

Svima nam se to događa(lo), uglavnom...

Ponekad (po)mislim da je ljubavna bol jača od ljubavnog žara - i dan-danas u meni žive sjećanja na one trenutke bola kad voljena osoba NIJE došla na naše mjesto što je bila točka na "i" i kra(h)j jedne ljubavi...

Međutim, prije tog tamnog dana došla je "bezbroj" puta, bili smo tako sretni i zaljubljeni, ali mračna rijeka boli prekrila je sve: i naš smijeh i radost i ljepotu, osjećaj vječnog zajedništva koji se očitovao u slici njene male ruke zaštićene u školjci moga dlana, samo tu, sada i zauvijek, .......

Ostao mi je samo vjetar u kosi i pogled u nebo osuto zvijezdama:



Sutra je novi dan, novo sunce, novi vjetar u kosi, novo nebo osuto zvijezdama, život...

[naftali]

Originally Posted by Stepski Vuk

Međutim, prije tog tamnog dana došla je "bezbroj" puta, bili smo tako sretni i zaljubljeni, ali mračna rijeka boli prekrila je sve: i naš smijeh i radost i ljepotu, osjećaj vječnog zajedništva koji se očitovao u slici njene male ruke zaštićene u školjci moga dlana, samo tu, sada i zauvijek, .......

Nikad ga nije vidjela, čula, ni ušla u njegove smeđe oči...da im ostavi tek jedan blagi miris ljepote koji se sakriva samo radi neuobičajenosti..i ničeg više.

Ni ona nije otišla vidjeti ga "ispred Filozofskog'", a samo se pravila da je umrla.
pogodi zašto?

....čekala ga je na zalazu sunca i na klupi gdje drugi ostavljaju kofere.

I tako........mora da je popila puno kava kako bi ostala budna i svjesna svoje nespretnosti koju ni danas ne sakriva...

Sunce je zašlo za 10 min.Čovjek umre brže.
Ljubav?

[Stepski Vuk]

Originally Posted by Stepski Vuk

Naftali, izvrsno pišeš !

Ova tema će mi biti jedan od prioriteta u čitanju foruma kako bih je što prije pregledao i pročitao od prvog do zadnjeg posta !


A možda i sam nešto napišem, nisam jaaakooo duugoo...

Danas sam zaokružio cjelinu, ovo je prva (i vjerojatno zadnja) tema koju sam pročitao od prvog do zadnjeg posta !

I neizmjerno sam uživao !

Citirao sam samo neke tekstove, one koji su me se toliko dojmili da bi bio neizrecivi grijeh ne spomenuti ih jer su toliki dio mene da sam u trenutku čitanja imao osjećaj da sam ih sam pisao (nadam se da ne zamjeraš na ovoj "drskosti", Naftali).

Svatko od nas ima ponešto, konkretno mislim na glazbu, što nas toliko dirne da nas svaki put prođu srsi cijelim tijelom ma koliko puta čuli tu stvar.

Ovo je ta moja posebna:



JEFFERSON AIRPLANE

Comin' Back To Me

Marty Balin


The summer had inhaled
And held its breath too long.
The winter looked the same,
As if it had never gone,
And through an open window,
Where no curtain hung,
I saw you, I saw you,
Coming back to me.


One begins to read between
The pages of a look.
The sound of sleepy music,
And suddenly, you're hooked.
I saw you, I saw you,
Coming back to me.


You came to stay and live my way,
Scatter my love like leaves in the wind.
You always say that you won't go away,
But I know what it always has been,
It always has been.


A transparent dream
Beneath an occasional sigh...
Most of the time,
I just let it go by.
Now I wish it hadn't begun.
I saw you, I saw you,
Coming back to me.


Strolling the hill,
Overlooking the shore,
I realize I've been here before.
The shadow in the mist
Could have been anyone
I saw you, I saw you,
Coming back to me.


Small things like reasons
Are put in a jar.
Whatever happened to wishes,
Wished on a star?
Was it just something
That I made up for fun?
I saw you, I saw you,
Coming back to me.


Mislim da joj je ovdje najprirodnije mjesto, zar ne !