Danas sam zaokružio cjelinu, ovo je prva (i vjerojatno zadnja) tema koju sam pročitao od prvog do zadnjeg posta !
I neizmjerno sam uživao !
Citirao sam samo neke tekstove, one koji su me se toliko dojmili da bi bio neizrecivi grijeh ne spomenuti ih jer su toliki dio mene da sam u trenutku čitanja imao osjećaj da sam ih sam pisao (nadam se da ne zamjeraš na ovoj "drskosti", Naftali).
hvala ti Stepski Vuče...na podršci i sudjelovanju u temi...
Voljela bih da svratiš ovdje kad god te posjeti inspiracija i da otkrivamo one univerzalne osjećaje u čovjeku...jer kao što kaže Tin (uvijek ja njega hvatam) "svi smo mi prešli iste putove u mraku.."
Drskost je neminovna kad god čovjek posiže za čovještvom jer to kao da mu je otuđeno pa ga čežnjom i pravim ugrizima vraća sebi...i drugima.
Nekad sam ovdje sa Petrom Panom izmjenjivala "poeziju"...No, njegove riječi su uvijek bile pune humora i neke urođene inteligencije koja me je jako dirala......A moja pisanja su uvijek bila "ozbiljna"....
Nedostaje mi Petar Pan.
I tako..........Igra još nije gotova....ni neće bit.........
Dolazi zima, a hladnoća budi neke druge svjetove......
Naftali, tko će znati ako ne ti - kad već spomene Tina ...
Sjećam se njegove pjesme Ushit cigarete ... sad je nigdje ne nalazim, kao da nikad nije postojala ... kao da je dio nekog paralelnog svemira. Koga god pitam, u čudu me gleda a ja se kunem da je napisao pjesmu s tim naslovom.
Naftali, tko će znati ako ne ti - kad već spomene Tina ...
Sjećam se njegove pjesme Ushit cigarete ... sad je nigdje ne nalazim, kao da nikad nije postojala ... kao da je dio nekog paralelnog svemira. Koga god pitam, u čudu me gleda a ja se kunem da je napisao pjesmu s tim naslovom.
Imaš li je možda ...
Nećeš vjerovati, ali ne sjećam se da sam ikad pročitala Ujevićevu pjesmu sa tim naslovom......
a ako postoji, rado bih je pročitala.......
Eh, ne brini - ja sam nepušač. Mene samo zanima kud se pjesma skrila.
Ma pusti boeme gostioničarskog stila... što dangube u kavanama punog dima. Pjesme su njihove očaj prozirni. Lako je kritizirati gospoju...valja se oznojit ko građanin, radnik i seljak i znati čijim zubima kruh jedeš.
Onoga dana na stanici, bila je sretna.Čekala je ono što se dočekati ne može, pa ipak.....Pušila je cigaretu jednu za drugom kao žena beskrajnoga puta nad dosadnim svijetom koji se pravi da je plod pozitivnog mišljenja i stremljenja, sa svim ostacima ljudskoga nestašluka.
Promatrajući prolaznike, ispijala je posljednju nadu da će ga ugledati, a kava se je hladila, nježno i suludo, čekajući da postane sudbonosnim činom susreta.
Bila je sama i nije žalila za cijelim aranžmanom duše, pa i kad je shvatila da je promašila vlastiti umišljaj u igru koja je grčevito sakrivala ljubav.
Danas traži taj isti osjećaj kako bi ga oživjela i kako bi vratila taj isti plam u očima.....ali ne sebi, nego njemu.
A njega već odavno nema.........Nestao je kao dim najskupocjenije cigarete................
Upoznala sam čovjeka koji je za sebe mislio da je kanta i da je smisao cijelog njegovoga života čišćenje te kante.
Vidjeh ga neki dan i reče on meni: "Usmrdio sam se".
Pogledam ga u čudu:"Kako to? Ako ti treba još dezinfekcijskih sredstava, znam ti jednu dobru firmu koja se time bavi.....ima veliko skladište."
"Mala, ti nemaš pojma što govoriš.."- reče mi ljutito.
Može li čovjek očistiti sam sebe? To nepregledno prostranstvo...............................................