Noću sam te voljela...dok nitko ni slutio nije..
Danju sam zaboravljala svoj san.
Imala sam nade, dok se nisu ugasile oči koje gledaše ljubav.
U osami, živjela sam tebe.....Bez pokajanja.U čistoći.
Danas je neko drugo vrijeme.Voljeti mogu..jer sam slobodna.
Kad sam bila djevojčica, maštala sam o budućnosti...kao i ti.I danas, kada suze čiste svaku površinu zamagljenu tugom, postadoh ono čemu se i nadah.
POD.Gaze ga opačinama sve do rubova samih života.I moj korak, lijepi sadržaj za analizu.
Nemirna sam jer prstići djeteta koje ne zna hodati, upija sve podske sudbine pognutih ljudi koji koračaju u smrt..gdje bi drugo?
Uzet ću krpu, kleknuti na koljena i brisati..do jutra!Do sutra..Do jučer....Pa i onda kada osjetim svu beskrajnost tjeskobe dok gledam tuđa stopala oko glave.
Vidim mnoštvo ispucalih peta, žutih noktiju i zadebljanih stopala kako grebu površinu bez milosti....
Začudo, ne smrdi.....Ima vremena.
Mravi se nečujno izgrađuju dok ljudi nogama brišu vlastitu prošlost.
POD.S talogom.Izazov za perače................