Alternativa Forum

Igra nije gotova

Ovo je diskusija na temu Igra nije gotova u podforumu Duhovnost
Suza je duša sluge..........beznadnoj ljubavi. u nadi protiv svake nade, ustrajem ...

Natrag   Alternativa Forum > Metafizika i duhovnost > Duhovnost

Alternativa Forum


Duhovnost Duhovni put

Odgovor
LinkBack Opcije Teme Način Prikaza
Nepročitano 04-06-14, 17:16   #621
čovjek na način žene
 
naftali's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 8,949
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
Zadani

Suza je duša sluge..........beznadnoj ljubavi.
u nadi protiv svake nade, ustrajem u ponovnom traganju,
kada su se svi završetci, sjatili u zaboravljeno gnijezdo spoznajne vreve.

Još jedan pokušaj........čitanja s usana.

"Jednostavno, na ovo putovanje, ne mogu te povesti..........."


V.C.R.



Podijeli post!

naftali je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
imagine (17-02-15), Jesam (27-08-14), Stepski Vuk (17-02-15), zoricab (27-08-14)

Nepročitano 04-06-14, 17:40   #622
čovjek na način žene
 
naftali's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 8,949
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
Zadani


V.C.R.



Podijeli post!

naftali je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
imagine (17-02-15), Stepski Vuk (17-02-15), zoricab (27-08-14)
Nepročitano 12-06-14, 15:33   #623
♪little hit♪
 
DeteSvetla6's Avatar
 
Datum registracije: May 2009
Postovi: 8,093
DeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond repute
DeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond reputeDeteSvetla6 has a reputation beyond repute
Blush <3

Rumi said it in two verses:

Out beyond ideas of wrongdoing and rightdoing,
there is a field. I'll meet you there.

When the soul lies down in that grass,
the world is too full to talk about.
Ideas, language, even the phrase "each other" doesn't make any sense.
DeteSvetla6 je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
imagine (17-02-15), Jesam (27-08-14), naftali (12-06-14), Stepski Vuk (17-02-15), zoricab (27-08-14)
Nepročitano 26-08-14, 22:56   #624
čovjek na način žene
 
naftali's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 8,949
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
Zadani In flagranti (U činu željenoga okusa)

Gledaš me danas, a ja izgubljena u pričama svojih likova.
Pipam ti kožu na prstima, ne bih li se uvjerila u opstojnost svega izrečenoga na odru pitanja nad svim pitanjima.

Postojiš.

Konačno se dočepah okusa za koji ni slutila nisam da je primamljiv kao ona naranča od koje se prskalo po sudbinama dvaju bića njene, već poznate Igre u varijacijama življenja po hipotezi Sudbinske Nađenosti.

Šutnja.

Zauvijek probijena kroz zvučni zid disanja nad nepoznatim.

Karma.
Ne kao fenomen uzimanja i davanja, već kao jedna mirisna krema za duhovne poljane dionizijskog platoa, uz omiljenu žesticu.

Mirisi prepoznatljivi po čežnji oceana da se skupi u jezgru susreta i klizne niz trenutak, bez trenutka.

Samo da bi se zadržali u mojim njedrima.

Smrti nema, niti je bilo.
Hoće li je biti?

Kao da je važno.

Spašena je kutija s papirima.
Imam original.


V.C.R.



Podijeli post!

naftali je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
egzorcist (27-08-14), imagine (17-02-15), Jesam (27-08-14), Poli (17-02-15), Stepski Vuk (17-02-15), zoricab (27-08-14)
Nepročitano 26-08-14, 23:23   #625
čovjek na način žene
 
naftali's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 8,949
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
naftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond reputenaftali has a reputation beyond repute
Zadani


V.C.R.



Podijeli post!

naftali je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
egzorcist (27-08-14), Stepski Vuk (17-02-15), zoricab (27-08-14)
Nepročitano 17-02-15, 12:52   #626
Onkraj razuma...
 
Stepski Vuk's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2012
Lokacija: Aquarius u oblacima
Postovi: 733
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Zadani

Samo (još) jedna priča...

U daljini, kroz kišnu zavjesu, nazirala se stara, oronula brvnara. Bili smo mokri, jesenska kiša natopila nam je odjeću koja je sada bila teška poput olova i sve nas je više sputavala u kretanju, ali vođeni onim iskonskim nagonom samoodržanja i straha od bliske smrti, zadnjim naporima, poput očajnika, zaplovili smo kroz kišu nošeni nadom iskupljenja.

No, što smo mi više i jače trčali, to nam je brvnara bivala sve dalja, poput vlaka koji neumitno odlazi s postaje, ne čekajući putnike koji su zaspali, makar i uz (omiljenu) glazbu...



Vrišteći vokal Ian-a Gillan-a polako je dopirao do moje obamrle svijesti i tako me polagano razbuđivao.

"Bože, zar je već četiri?"

Pogledao sam kroz prozor nadajući se ponekoj zraki svjetlosti, makar i s odlazeće zvijezde ili tek razbuđenog sunca - uzalud, dokle god mi je pogled sezao, samo crna, mrkla, tmurna, kišovita jesenska noć; kišne kapi klizile su niz staklo u jednoličnom ritmu i ja osjetih kako mi se kapci polako sklapaju i san o brvnari ponovno mi se vraća u polusvijest, iz davno zatvorenih (zapečaćenih) ladica.

Ipak, hladna ruka realnosti bila je jača, uz tešku muku i praktično u polusnu spremio sam se i otišao u noć, sam, samlji od sviju...

Na kolodvoru uobičajene scene, pospani putnici, nervozno osoblje, papirići razbacani uokolo, mrzovoljna prodavačica koja mehaničkim, robotiziranim pokretima otvara kiosk uz koji se hihoću dvije napadno (raz)odjevene žene sumnjivog morala.

I ja, i (opet) taj put u Zagreb...

"Pa dokle više?"

A lijepo mi reče Lidija, nisi ti za informatičara!

U autobusu uhvatih još malo sna, još malo kišnih kapi i još malo šumske kućice što bježi, kao da je živa..

Na IT edukaciji i danas bijaše kao i uvijek, parada...



Srećom, pauza je brzo stigla i nas nekolicina iznenada smo se našli u jednom kafiću u Draškovićevoj. Zanimljivo, ja koji iz dna duše mrzim gužve i kafiće, odjednom sam se vrlo ugodno osjećao u tom kolopletu ljudi, mirisa, dima, glazbe...

Dok su kolege pričale o edukaciji i kako napraviti ovo ili ono, misli su mi nepovezano lutale s jednog na drugi kraj svemira, godila mi je ta praznina u glavi, to jedno ravnodušje koje ne vodi nigdje, ali i da istovremeno osjećaš svim svojim osjetilima ozračje u kojem lebdiš.

Zvonki, veseli smijeh dopirao je sa susjednog stola i pogled mi i nehotice otplovi na tu stranu gdje su živo diskutirale tri žene u svojim ranim četrdesetima...

Od bujice izgovorenih riječi, jedino mi je do svijesti došao često spominjani izraz "alternativa", ali to ne osta dublje zapisano u mom mozgu koji je svaki tren koristio za bijeg od stvarnosti i nastavak trke za brvnarom koja nestaje, kroz kišu...

U hotelskoj sobi, zaspao sam u onom djeliću vječnosti dok mi je tijelo još lebdjelo iznad kreveta.




Nastavlja se...


"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka
ISTINA
Neka bude rečena za
Čovjeka..."



Podijeli post!

Stepski Vuk je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (17-02-15), imagine (17-02-15), Jesam (17-02-15), naftali (19-05-15), Poli (17-02-15), teemo (17-02-15)
Nepročitano 17-02-15, 14:00   #627
Guru
 
simona's Avatar
 
Datum registracije: Jan 2010
Postovi: 6,567
simona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond repute
simona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond repute
Zadani

Kroasan od čokolade
Ivana Perić

Mirna je zategnutih očnih kapaka spremala sendvič u veliku kockastu zelenu torbu, čiji su se gormiti borili s prvim zrakama sunca. Voljela je jutra zbog jedinih petnaest minuta mira, dok Tino i Alen još uvijek spavaju, sklupčani na mekanim madracima koje joj je poklonila majka. Mrzila je jutra zbog svega onoga što je slijedilo nakon tih petnaest minuta.

Glavu su joj ispunile iluzije. Htjela je biti kao one ludo zaposlene mame iz Voguea, žene ruskih tajkuna, vječno zaposlene, besprijekorno našminkane, u novoj Chanel kreaciji, s Dolce i Gabbana naočalama, one koje u manolicama poskakuju preko lokvica na ulicama New Yorka i Pariza i Milana, nose vrećice elitnih kompanija i fine torbice i mobitel vječno prislonjen na lice, i vječno razgovaraju, zatrpane pozivima, pozivima dadiljama, pozivima krojačici, pozivima stilistu, vječno zauzete, zauzete narudžbama novih haljina, dogovaranjem ručkova, obilaženjem eventova, smorene frustracijama o prvom ili drugom redu na tjednu mode i uzbuđene zbog fotkanja 'kako-stignem-sve' za Vogue, u kojima otvaraju svoje ormare kao kurve promrzla srca pravoj ljubavi, i nose svoju dječicu u naručju, dječicu naviklu na meke krivulje ruku dadilja koje su došle s Filipina, sa Šri Lanke, iz Meksika, iz Kolumbije, iz Albanije, iz svih pripizdina svijeta od kojih je bog davno skrenuo pogled i u kojima ga noćima djeca i starci zazivaju izlomljenim glasovima, a riječi im sječe vjetar, smijući se.

Ona je isto bila vječno zaposlena, radila po dvanaest sati dnevno, radila nekad i blagdanima i nedjeljama, radila u slobodno vrijeme, kuhala, prala, odgajala djecu, rintala dok joj se tijelo od umora nije treslo i drhtalo i hvatala je vrućica i vrzmala se u snu, uvijek napola budna. Gdje je bila njena nagrada? Gdje je bila lova, gdje su bila putovanja, gdje je bio čaj i knjiga i mirnoća buljenja u daljinu? Većinu vremena su krpali kraj s krajem, kao putnik na dalekom putovanju koji pred odlazak satima skače po koferu nastojeći ga zatvoriti, kao baka koja odvaljenu slavinu pokušava začepiti komadićima wc papira, kao ptica koja iz dana u dan umalo uspjeva kljunom odvaliti vratašca krletke.

Bila je ovo njena crna minuta i sve joj se vraćalo. Gledala je kroz prozor, a vani su padale utrobe, padala su srca izbodena šiljcima, padale su oči spaljene kiselinom, padala je kiša isusova zaraženih crijeva, govana i proljeva, padala i padala, a ulice grada ostajale su čiste, barem joj se tako činilo. Kao da govna umaknu tik prije tla, komešaju se i vraćaju gore, kovitlaju u zraku, paleta bespovratno amputiranih, deformiranih organa u vječnom ciklusu atmosfere. Nikad nije mogla biti u miru, ni trenutka.

Zavidjela je kurvi Arki koja ima vremena za čitanje knjiga, kurvi Arki koju miluju muškarci svaku noć, zavidjela je onim balavcima, Hani i Stipi, koji se drpaju po haustorima i najveće su im brige prištići na licu i guzici. Zavidjela je, a njene su zavisti ispirale kiše, zajedno s iluzijama, s optičkim varkama modernih zaposlenih majki koje stižu sve, zajedno s onih petnaest minuta mira i jutarnje tišine.

Mirna je bila moderna, obrazovana, osvještena žena. Radila je u poznatoj marketinškoj agenciji, baratala stranim jezicima, živjela bez muškarca, sama odgajala djecu, prezirala šoviniste. Pa ipak, uvijek je svoje govore na poslu započinjala onako kako ih žene često započinju, sa: 'možda će zvučati glupo', 'mislim, to je samo moje mišljenje', 'znam da vjerojatno nije vrijedno spomena', kao da još uvijek nije bila sigurna u sebe, kao da još uvijek nije uspjela uvjeriti sama sebe da vrijedi nešto (da vrijedi dosta), svim knjigama i obrazovanju unatoč. Ni u snovima nije podizala glas. I u dubokoj nutrini same sebe još uvijek je hodala na prstima.

Nije bila zadovoljna poslom koji je radila. Bila je magistrica novinarstva, ne magistrica sranja. Uvijek se htjela baviti istraživačkim novinarstvom. Sada je većinu svoga vremena provodila istražujući kako i koliko se magle može prodati ljudima. Totalno suprotno od svega što je smatrala svojom misijom, svojom zadaćom, svojim pozivom. Na poslu je svakog dana zrak bio ispunjen riječima kao što su trending, startup, MacBook air, iPhone, hešteg, gluten. Svi su nosili one male spravice koje mjere dnevnu kilometražu i izgorene kalorije i svi su imali dizajnerske boce za vodu. Njen šef je hodao uokolo šepureći se kao nekakav paun (te je zime umislio da je moderna verzija Dona Drapera). Sve je to bilo na visokoj razini, osim njene plaće.

Kroz prozor je vidjela Arku kako ulazi u zgradu. Bila je zgodna ta žena, dosta zgodna za svoje godine. I miluju je muškarci svake noći. I ona njih. S druge strane, tko zna kakve je sve prljavštine u tom kurvanju, mikroba i smrada... Sjetila se posljednjih poljubaca koje je podijelila s muškarcem. Bilo je to prije dvije godine, na nekom od uredskih tuluma. Smrdilo mu je iz usta po šumećim tabletama vitamina C, viskiju i komadićima tune iz konzerve, ali ona ga je ljubila kao da je svaki novi poljubac toplo pero koje od njenog trbuha radi najmekši jastuk, ljubila ga je kao da im ne ostaje više ni noći ni dana na ovome svijetu, samo ove sekunde i spojene usne. Sve dok nije povratio po njenom licu, vratu i prsima. Čak je malo špricnulo i na skupocjenu sliku na zidu (slika je bila u potpunosti bijela, sa dvije minijaturne crne točkice na dnu lijevog ruba, zvala se 'Prolaznost' ili 'Egzistencija' ili nešto slično pretenciozno i njen ju je šef platio više desetaka tisuća kuna, dok se za plaćanje prekovremenih čekalo bolje dane, znaš kako je, kriza, uvijek prvo režu marketing).

To je bilo prije dvije godine. Prije toga je bilo prije gotovo devet godina. Tada je ljubila muškarca s kojim je zatrudnjela. Nije ga nikad zvala Tinovim i Alenovim ocem, on nije zaslužio da ga se smatra ocem, a kamoli tatom. Otišao je čim je saznao da je trudna. Nikad joj se više nije javio i za njega je opet čula tek kada su klinci već bili u vrtiću. Njena prijateljica Sanja to je ljeto provela u Indiji i srela njega, Roberta, čovjeka s kojim je zatrudnjela. U velikoj zemlji kao što je Indija, na tom prostranom duhovnom igralištu bogataša sa Zapada, Sanja i on sreli su se u Ahmedabadu, ispred nekog ašrama. Nosio je neku krpu umjestu gaća i pričao o svom novom životu, o prošlosti koja ne postoji, o ljubavi koja teče iz tla u stablo, iz stabla u plodove, iz plodova u njega, iz njega u vodu, iz vode u nebo, iz neba u kišu, iz kiše u tlo. Pitala ga je za Mirnu, a on je rekao: 'Draga Sanja, sve što postoji je sada.'
Kako si lako neki ljudi oproste sve grijehe. Kako se lako poškropiti svetom vodicom. Kako je lako obgrliti se izlikama. Izlike su veliki, mekani, topli kaput koji navučeš čim malo zahladi, čim si malo izložen, ušuškaš se u njegovoj toplini, obgrneš se, siguran od svijeta.

Njenih je petanest minuta lagano istjecalo. Pila je čaj gutajući teško, a uspomene su se kotrljale niz njeno grlo kao odroni stijena. Dugo je razmišljala o pobačaju. Odluci o zadržavanju djeteta (tada je mislila da se radi samo o jednom djetetu, a ne o blizancima) presudila je njena usamljenost. Htjela je nekoga u svom životu i odlučila je da će taj netko biti dijete. Njeno dijete. Priznala je to sestri koja joj je rekla da se dijete ne smije roditi iz tako sebičnih razloga. 'A zar postoje drugi razlozi za rađanje djece?', odgovorila joj je tada. Sve je to bilo sebično, smatrala je. Od straha zbog stigme i neprihvaćanja ako ne rodiš dijete (pa ga zato rodiš), 'nastavljanja loze', potrebe da se osjećaš potrebno, da netko ovisi o tebi, do kolica iz kojih vire crte tvoga lica. Sve je to bilo sebično, sve je to hranilo ego. Barem u početku.

Ljubav je općenito, vrlo često, u najvećem broju slučajeva, bila - sebična. S klincima se to počelo mijenjati, bila je drugačija majka, rasla je kao osoba i po prvi puta je ljubav u njenim očima prešla granice nje same, podarila se drugima, nije vukla za rukav, nije tražila potvrdu (iako ju je rado primala). Željela je više vremena s njima, žudjela za poštenim godišnjim, za neopterećenim mislima.

Smijala se svom odrazu u žlici. Jučer joj je baka koja živi u zadnjem stanu na katu (stan koji uvijek miriše po juhi i dinstanom kupusu) rekla da ne brine, da je i ona isto udovica. Svi su starci (a možda i ne samo oni) pretpostavljali da je udovica zato što je sama s dvoje djece. Šta je žena s djecom, bez muškarca? Udovica.
Uvijek je bila gladna nakon čaja, ali nije htjela ništa pojesti. Tino i Alen ustat će svakog trenutka. U želducu joj je krulilo. Zamišljala je kroasan od čokolade, topao i sočan, u potpunosti ispunjen slatkom čokoladnom kremom. Godinama već nije takvo nešto pojela. Na poslu su svi živjeli 'zdravim' životom i izgledali kao da u svakom trenutku mogu odtrčati polumaraton. I Mirna je pazila na sve što jede, zbrajala kalorije, iščitavala sastojke, strahovala od ugljikohidrata, vječno miksala proteinske šejkove i kuhala vitaminske bombe. Zašto je sve to radila, s takvom predanošću, toliko opsesivno?

Nije to bilo zbog zdravlja. Zdravlje je bilo sporedna prednost takvog režima, zdravlje je bilo u drugom planu. Valjalo je izgledati fit, valjalo je biti mršava. Da zdravlje dolazi u debljoj varijanti, Mirna ne bi birala 'zdrav' život, baš kao ni njene kolege. Zdravlje je bila riječ koju su koristili kao kod za mršavost, dok su se istovremeno pretvarali kako im uopće nije stalo do toga da izgledaju mršavo, jer to bi bilo sramotno priznati i svi bi ih tješili kako takvo što zbilja nije potrebno. Pa valjda smo kao odrasli ljudi nadišli nametnute društvene standarde?
Nije zapravo znala zašto to i dalje radi. Racionalizirala je sve, posložila kockice u svojoj glavi, ali i dalje je nastavljala po starome, suludo kontrolirajući svaki komadić hrane koji je stavljala u usta. Često je osjećala kako je to jedina stvar u životu koju ima pod kontrolom i za to se grčevito držala. Jer tko zna, ako danas pojedeš kroasan, možda će se sve srušiti, zveket nezaustavljivih pločica domina, i pojest ćeš još jedan, a onda možda i čokoladu, i onda će se vratiti kilogram, pa dva, pa možda i pet, i onda si za nekoliko mjeseci opet bijedna i debela, i za tebe neće biti mjesta na poslu, ostat ćeš bez prihoda, oduzet će ti djecu. A sve je počelo s jednim kroasanom.

Ovako je barem bila mršava. Je li to voljela? I zašto je to voljela? Često je razmišljala o tome zašto. Sa sigurnošću je znala da je fine kroasane od čokolade oduvijek voljela zbog same sebe, istinski i potpuno, jer su joj pružali ugodu i plesali na njenom nepcu kao najslađa čarolija, instant sreća. Je li voljela biti mršava zbog same sebe? Na to pitanje nikada nije mogla odgovoriti nepokolebljivim i pouzdanim da.

Kako je završila ovdje? U ovom trenutku u vremenu i prostoru, u ovoj verziji sebe? Zar joj nije bilo dosta života za druge? Na što je uopće mogla odgovoriti nepokolebljivim da, gdje je mogla podariti da za sebe, iz srca, čitavim bićem? Što je čekala, koga je čekala, zašto je čekala? Sve što postoji je sada.

Sjetila se svog oca. Umro je prije više od godinu dana, ali još uvijek nije imala snage razmišljati o njegovim posljednjim trenutcima. Bio joj je najdraža osoba na svijetu. Sad se sjećala svega, prizvala uspomene koje je uporno pokušavala blokirati. Njen sustav za obranu je pao. Uvijek joj je pričao o selu u kojem je odrastao, u samom srcu Bukovice, selu u kojem su vukovi pjevali uspavanke, u kojem se satima hodalo do škole, snijeg je škripao pod nogama kao nigdje drugdje, zrak je bio čist i od njega su pluća letjela u visine, a ljudima su ruke bile hrapave i tople, baš kao njegove. Bila su tamo visoka stabla koja su usred zime bila tamnozelena i mali kršni puteljci po kojima su se verale koze. Mirna nikada nije posjetila to selo. Razmišljala je o odlasku u Bukovicu kad se otac razbolio i razmišljala opet kada je umro. Odlučila je da nikada neće otići tamo jer se bojala. Bojala se da će sve one priče i slike koje joj je podario otac morati ustupiti mjesto drugima. Nije htjela riskirati i izgubiti jedan od njegovih najljepših poklona. Sad je već plakala. Obrisala je lice kuhinjskom krpom i pribrala se.

Probudila je klince i rekla im kako danas neće ići u školu. Neće se zadovoljiti sa samo petnaest minuta života. Uzeti će bolovanje, odvesti Tina i Alena na prvi road trip, potražiti novi posao (neki novinarski, tko zna?) i kupiti kroasan od čokolade u Dafini. Možda čak i dva. Sve to sada, sve to danas.
simona je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
7th SUN (mooney) (17-02-15), altea (19-02-15), imagine (17-02-15), Jesam (17-02-15), naftali (19-05-15), Poli (17-02-15)
Nepročitano 17-02-15, 16:36   #628
Banned
 
7th SUN (mooney)'s Avatar
 
Datum registracije: Jan 2015
Lokacija: u raju i paklu, po potrebi
Postovi: 637
7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute
7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute7th SUN (mooney) has a reputation beyond repute
Zadani ...and they lived happily ever after.



7th SUN (mooney) je offline   Reply With Quote
7th SUN (mooney), hvala ti na korisnom postu!
altea (19-02-15)
Nepročitano 13-03-15, 09:43   #629
Onkraj razuma...
 
Stepski Vuk's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2012
Lokacija: Aquarius u oblacima
Postovi: 733
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Zadani II

Samo (još) jedna priča...

Kišne kapi slijevale su mi se niz lice i natapale bradu koja je sada bila potpunoma mokra i ljepljiva. Htjedoh joj reći riječ ohrabrenja, ali iz mene izađe samo mukli, neartikulirani krik. Pogledala me je u čuđenju, ali ja sam izbjegavao njene suzne i zabrinute oči, širom raširene, u strahu... Istovremeno, preplavi me osjećaj nemoći zbog kućice što bježi i mi, kolikogod trčali prema njoj, ona nam je bivala sve dalja i dalja. Mokre krpe na nama postale su hladne poput leda i hitno nam je trebalo neko skrovito i suho mjesto u šumi kako bi se barem malo ugrijali.

Koraci su nam postali teški i usporeni, ali mi smo naše, već dobrano ukočene udove pokretali automatski, gonjeni unutarnjom, iskonskom težnjom života za samim sobom. Jer, oboje smo itekako dobro znali, prestanemo li sada s kretanjem, to će značiti i naš kraj. Iznenada se okliznula i pala, a kako smo se pridržavali za ruke, povukla je i mene u rastopljeni glib...

Naglo sam skočio iz kreveta, kroz zavjese su dopirala prigušena svjetla velegrada i sablasno osvjetljavala sobu.

"Uh, koji san!"



Prošla je ponoć, istuširao sam se, ali glad me je već obišla, kao i san. Dugo sam gledao u jednu mrljicu na stropu prije nego sam zaspao, pred samo jutro...

Ekipa me je dočekala sa zezancijom i smijehom tipa "a dobro se tulumari po Zagrebu", ali meni nije bilo ni do čega, osim do (novog) sna. U par navrata oči su mi se izdajnički sklopile, koje li neugodnosti!

Srećom, dođe vrijeme pauze i ja s olakšanjem zatvorim svoj notebook - idemo na kavu !

I opet ista gužva, opet isti stol i opet isti osjećaj pripadnosti, čudno...???

Za susjednim stolom opet iste tri žene u veselom razgovoru, odmah sam ih primijetio. Nisam planirao niti sam to htio učiniti u ovom trenu, valjda je to došlo instinktivno, kimnuo sam im u znak pozdrava, bez riječi. I gle čuda, jedna od njih mi odgovori smiješkom, jedva uočljivim u kutovima usana.

"Dobar dan, mi se znamo?" - rekoh promuklim glasom istovremeno sjedajući na stolicu.

"Da, oduvijek!" - reče mi i veselo namignuvši svojim toplim, smeđim očima jedna sitna, vrckava ženica.

"Kako, ne znam, odakle...ne kužim..." - zamucah ja.

"Ti si Stepski Vuk!"

Na trenutak ostah bez riječi, zbunjeno gledajući u tople oči koje su mi se zagonetno smiješile.

"Budem ti sutra objasnila, sada moramo ići, prošla nam je pauza!"

"A kako znaš da ću i sutra biti ovdje?" - mojoj začuđenosti nije bilo kraja...

"A znam...intuicija..." - opet mi namignuvši svojim toplim očima.

Zbunjeno sam promatrao kako se njena silueta gubila u masi i kad je već bila na izlazu, doviknuh:

"Hej, a ti si ??" - povikah grozničavo, nadajući se da će me čuti.

No, vrata su se već zatvorila...



Nastavlja se...


"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka
ISTINA
Neka bude rečena za
Čovjeka..."



Podijeli post!

Stepski Vuk je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
imagine (13-03-15), Jesam (13-03-15), naftali (19-05-15)
Nepročitano 13-03-15, 10:26   #630
Guru
 
simona's Avatar
 
Datum registracije: Jan 2010
Postovi: 6,567
simona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond repute
simona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond reputesimona has a reputation beyond repute
Zadani

Suton Jedne Kurve

Ivana Perić

U osam ujutro u zgradi je sve mirisalo po dinstanom luku, kupusu i vegeti. Dizao joj se želudac kao vodostaj Save u dugim kišnim jesenjim danima, kad od Sidra i Brazila ostanu tek vršci krovova.
Ona baba sigurno opet sprema ručak nakon što je u šest ujutro uhvatila prvi tramvaj za Dolac. Nikada nije razumijela gdje žure svi ti starci ranom zorom i zašto žure uopće. U penziji su, ne rade ništa, zar je zbilja potrebno u osam ujutro dinstati kupus? Možda ih pritišće smrt, kao maleni lift u kojem ponestaje zraka, možda samo žele još ponešto utrpati u usta prije negu zauvijek izdahnu. Možda samo žele još jednom podrignuti dinstani kupus, gledajući kako se grad budi, naslonjeni na okno prozora. Svi su ti starci bili prikovani za prozore, nasadili se kao pijanci o najbliže zidove, kao da ih je netko zalijepio drvofiksom, gledali su i gledali, i sve im je bilo poznato: prvi automobili koji ujutro pale motore na putu prema poslovnim zgradama na drugom kraju grada, žene i muškarci u njima, djeca s ogromnim školskim torbama i tužnim pospanim licima, psi koji ostaju zavijati u njihovim stanovima, mačke koje se penju po ormarima i grebu po skupom tepihu za koji je dama štedila pola godine, tinejđeri koji klipsaju u čoporima, kao prebijeni konji, penjući se uglavnom prema obližnjem bircu, a ponekad i prema školi.

Sve su to starci iz njene zgrade znali, sve su to njihovi prozori kao magneti skupljali i uvlačili u staračka četiri zida. Nije im zamjerala. Nekad su im dolazili drugi starci i starice i ako je bilo sreće ne bi se umorili nakon pet rečenica i sve bi pažljivo prodiskutirali – od žene koja se u deset navečer, kad joj je muž bio na putu, odvezla negdje automobilom i vratila se tri sata kasnije, raščupane kose i velikog osmijeha, a inače se nikad nije smijala, do male Hane, uzorne učenice koja svira violinu i jaše samo najbolje konje na hipodromu, s roditeljima često odlazi u Pariz, koji zove Pari, inzistirajući na francuskom naglasku kojemu su je naučile potplaćene radnice njenog oca, i koja se u haustorima strastveno drpa sa Stipom, koji sluša narodnjake, jede parizer i želi postati ne toliko dobar, koliko slavan nogometaš.

Starkelje su znale sve, vjerovatno su i o njoj često razglabali. O njoj pogotovo. Možda su znali da je sinoć sanjala prljavo ružičasto cvijeće i govna, možda su starci već bili na tom nivou spoznaje. Nema veze, njene su se ljepote ionako uvijek rađale u prljavštini. U njena četiri zida, jedna vrata, jedan prozor, jedan krevet, dvije stolice, jedan stol, jedan štednjak, dvije knjige... Stao je život neprihvaćanja i boli. Bila je stara romantičarka, bila je sanjiva, onako ranjivo i tužno, kao što se sanjari na zadnjem brodu ka nigdje. Voljela je Antićeve poeme i sada, u kasnim tridesetima. Arka je bila od onih sanjara što su već odbacili sve, pa od sanjarenja i nostalgije žive i dišu. I u svemu tome bila je nekako lijepo tužna, barem joj se tako činilo.

Oblačila je usku haljinu boje senfa, lagano navlačila preko ožiljaka na leđima. Njeni su ožiljci bili poredani preko čitavih leđa, pomalo zaobljeni, kao kosti dinosaura. Nisu je više boljeli. Čovjek brzo zaboravi na stare rane na leđima, ne viđa ih često, ne dodiruje često. Uvijek su bili negdje iza. Boljelo ju je samo kad bi ju drugi dodirivali, svi njeni dinosauri tada bi oživjeli i opet se gubila u prapovijesti.
I dalje je smrdilo po dinstanom kupusu. Legla je prije tri sata, izmorena, mrmljajući neke ljubavne stihove, koji su težili dobrih deset kila patetike, i svo joj se lice izobličilo, usne objesile. Zaspala je teško i zaslinila čitav jastuk. Hodala je bosa po sobi. Opet se jutros sjetila kako su je u osnovnoj školi zvali Orka, namjerno. Zašto se toga sjeća još uvijek, svakih nešto sitno i krupno kišnih dana? Plakalo je u njoj još uvijek, to prokletstvo unikatnosti njena imena koje su joj dali roditelji umjetnici, otac koji je uvijek pričao o prisutnosti umjetnika, ali nije puno mario za prisutnost roditelja i majka koja je od svega poludila i spotaknula se u bunar kad joj je bilo dvanaest godina, i to prokletstvo okrutne djece iz njene škole, koju su roditelji učili da različitost treba razapinjati i šibati i pljuvati, ko Isusa u trideset i trećoj. Neke dječje bolesti vječno su gonile odrasle ljude.

Sve se vraćalo, kiša je izvlačila govna na površinu, plivala su svugdje, i u njenim snovima, među prljavo ružičastim cvijećem. Toplim je stopalima dotaknula hladni pod. U ramenu joj je krckalo, glavu je pomicala u stranu već po navici, ne samo u rana jutra i razbuđivanja radi.
Legla je na pod ispod prozora i njušila zrak izvana. Ispod vrata je ulazio miris dinstanog kupusa, a ispod prozora je mirisalo po cinku, po friškoj krvi, onako suptilno, onako kako promatramo čudake kada više nije pristojno upirati prstom. Negdje je netko ginuo, životinje su cvilile u stanovima, pokoji vuk je zavijao zazivajući mjesec.

Zvali su je Orka. Nije čak bila ni nešto inteligentna, nije bila ni brižna, ni ubojita, ni majka. Nije ni sada, ništa od toga. Bacali su na njenu malu školsku torbu, s velikim suncokretima, koju joj je sašila njena majka kako ne bi bila kao sva druga djeca, bacali su raznorazno cvijeće, štapiće premazane medom, kako bi primamili pčele s obližnjih stabala badema, tek rascvjetanih, svibanjskih. Čini se nevjerovatno kada danas razmišlja o tome, sva ta zloba, i pitanje zašto i dalje joj visi iz svakog kutka sobe nasilno se njišući pri naletu iole jačeg vjetra. Udara ju u glavu, zašto, zašto, zašto.

Već se trebala izdignuti iznad toga, već je trebala usvojiti sve one savjete iz priručnika za samopomoć, već je trebala shvatiti kako se radi o kompleksima drugih, a ne o njenim manama, već je trebala shvatiti da to što joj se to događalo ne znači da je to i zaslužila. Ali u svojim je torbama Arka vukla i majku koja se spotaknula u bunar, oca koji je otišao, valjda kako bi istinski spoznao pitanje prisutnosti i neprisutnosti, i diljem Europe oduševljavao elitističku publiku, muškarce i žene koji su pili šampanjac i u skupocjenoj odjeći razglabali o dubini očevih djela, o preispitivanju umjetnosti, o pomicanju granica umjetnika i interakciji s publikom, kao da se radi o najvećem svjetskom problemu, pa valjda i najvećem postignuću. Pjenile su im se usne kao Žižeku u gorljivim raspravama o Titaniku, obrazi su im se crvenjeli, ubrazno su otpuhivali dim finih cigareta, koje su mnogi nataknuli na cigaršpice, čiji smisao još uvijek, u kasnim tridesetima, nije baš razumjela. Ali većinu očevog svijeta ionako nitko nije razumio, samo su se dobro pravili da jesu, koji bi inače bio smisao njihovih ispraznih, izmišljenih života.
Već se trebala izdignuti iznad svega toga, trebala je sebe uvjeriti kako je više od onoga što joj se događa, kako je sve stvar perspektive. U stanu iznad svađali su se roditelji one male Hane, koja se u haustorima drpa s malim Stipom, nogometašom. Vjerovatno je žena danas kupila krivo maslinovo ulje, ono za sto, a ne sto pedeset kuna. Muž je vjerovatno vrištao: "U pičku materinu, sad si sve usrala, zar ne znaš da je okus tisuću puta drugačiji, pa kako da jedem jebeni biftek s kaplljicom ovog ulja?! Zar ne znaš da je upravo ta kapljica presudna za okus?" Vjerovatno je prijetio i rastavom, ali se pola sata kasnije, kada je sve prožderao i fino podrignuo, malo primirio.

Hodala je bosa po stanu. Uvijek je voljela doticati tlo golim stopalima, osjetiti hrapavost parketa i poneku rupicu, osjetiti kako se toplina mijenja kada se približava otvorenom prozoru. Bila je rana zima i kišilo je kao da su nebu ubili i oca i majku. Arka je suosjećala. Vani je po kontejneru kopala žena u napuhnutoj plavo-ljubičastoj jakni, koja je malo zamaskirala izgled njena izuzetno krhkog tijela. Ne, zapravo nije bila krhka, bila je mršava, kost i koža, kopala po kontejnerima nakon što je dobila otkaz u firmi u kojoj je radila petnaest godina, kopala po kontejnerima jer ju nitko nije htio primiti na posao s njene pedeset i tri godine, kopala po kontejnerima jer živi u društvu koje tvrdi da je samo nesposobna i 'traži posao, a nada se da ga ne nađe', kopala po kontejnerima jer društvo tvrdi da ljudi više vole kopati po smrdljivom smeću i jesti hranu s otiscima tuđih usana nego čisti ujutro odlaziti na posao i zarađivati za život, kopala po kontejnerima jer je za sve kriva sama, i za firme u stečaju, i kradljive poduzetnike, i svoju starost i nekonkurentnost, i iznenadnu smrt muža kojeg je pokopala prije dva mjeseca, i za čiji je pogreb, nakon silnih novaca za mise, pop tražio još dodatnih tristo kuna. Za sve je kriva sama, pa neka joj je, i treba kisnuti i prljavimm prstima u usta trpati kroasan koji je mala Hana jutros bacila jer je bio premastan, a ona pazi na unos zasićenih masnih kiselina.
Arka je skrenula pogled, profesionalno, po navici. Nalila je vodu u mali crveni lonac i stavila da se kuha. Popit će kavu, jaku, crnu, tursku. Popit će gutljaj, pa još jedan i još jedan, rastjerati sve kiše i isprati kaljužu u prsima. Mora smoći snage za još jedan dan, ne može više vući sve te šivane torbe, mora ih odbaciti ili se pak prevariti kako se varala čitavo vrijeme i kako zapravo nikada nisu bile teške i odmah će joj postati lagane kao perce friško očerupane patke, dok se vijori na svježem jutarnjem zraku, pleše svoj veseli ples dok ne sleti u štalska govna, pomiješana s kukuruzom koje u jutro klanja nisu stigle pojesti ni blebetave kokoške.

Toliko je jednostavno, Arka, zar ti nije jasno. U stanu nasuport njenog cura je jecala jer je sterilizirala mačku. Cvilila je čitavo jutro jer joj je oduzela pravo na majčinstvo, majčinski zov toliko snažan u svoj prirodi, a navodno i u svim ženskim bićima, nije ni pitala mačku za njeno mišljenje i njene želje, i sad joj je bilo stvarno žao, i nikad to više ne bi uradila. Osim što bi, jer joj se neda zajebavati s hordom mačića nakon svake sezone parenja. Pa je zato žrtvovala majčinske osjećaje svoje mačke i sada rida čitavo jutro. Jer će to promijeniti ništa. Ali će pokazati da joj je stalo, iako ne dovoljno stalo da postupi drugačije nego što je postuspila. Stalo joj je točno onoliko koliko teži samosažaljenje i licemjerje. Arka je stvaljala sve na imaginiranu vagu u glavi i zaključila kako je najbolje rješenje, umjesto plakanja, da mački kupi šesto pedeset pakiranja viskasa 'Nježna kuhinja' od pirjane ribe, u kojem su nježne trake mesa i ribe prvo posebno skuhane te potom lagano prepečene na grillu ili pirjane, sve izrazito nježno i ponajviše pogodno za situacije u kojima su mačke sterilizirane, ostavljane same dva tjedna dok se vlasnici brćkaju u Jadranu, i općenito dosadne u zahtjevanju priznavanja prava na postojanje van situacija u kojima ih se drpa kod krahova ljubavnih veza, boli u trbuhu i napadaja sindroma 'Pale sam na svijetu'.

Popila je kavu i zagledala se u fundać. To je bio njen život, bogami. Crni, crni fundać iz kojeg ju je izvlačio Mika Antić i zdrav vid. Iako je profesionalo okretala glavu u stranu, Arka nije bila slijepa, i iako je kritizirala ljude u sebi, ponajviše sve svoje susjede, nije propuštala proviriti iza kulisa svih njihovih predstava. I njihovi su životi uglavnom bili fundaći. Ili fundać ili mućak, teško nešto treće. Svi su uglavnom htjeli više od života, jurišali prema cilju koji je netko drugi postavio, jurišali prema svemu, budili se prerano, lijegali prekasno, i bivali progonjeni osjećajem kako ne žive istinski, kako ne žive potpuno. Netko im je rekao da mogu sve, ali svi su shvatili da moraju sve.

Arku to nije mučilo, mučile su je tek torbe sa suncokretima, brižni kitovi, kliski bunari, umjetnici koji propituju prisutnost na vlastitoj djeci, poneki kišni dani i probuđena bol u leđima. Njeni su se dinosauri komešali i trnci su joj prolazili niz čitavo tijelo. Bilo je još prerano za spremanje na posao. Što će danas raditi, koga će danas raditi, od koga će danas okretati glavu i možda lažno stenjati? Nije mrzila svoj posao, smatrala je, na neki kontruktivan način, da je to ono što zaslužuje. Nije plakala nad tom spoznajom i nikada se nije jadala, tužno je tek nekom promatraču izvana, koji vidi Arku onako kako se nikada nije vidjela sama. Tužno je onome koji moralizira ili pak onome koji ne krivi nju, kao ni ženu u plavo-ljubičastoj jakni koja kopa po kontejnerima, tužno je onome koji vidi dvanaestogodišnju djevojku potpuno samu, kako mijenja udomitelje, prelazi iz zidova u zidove, udarajući se svaki puta i bivajući udarana od strane onih koji su silno htjeli djecu, ali ne djecu za koju treba strpljenja, ne djecu koja dolaze s majkama u bunarima, već djecu slatku i milu koja će ih nakon tri dana zvati majčice i tatice i smijati se s njima kao u reklami za Nutelu.

Arki je samo trebalo vremena, malo vremena i prisutnosti. Postala je kurva jer je upoznala svodnika koji je sjedio s njom satima, slušao njene priče i pružio joj osjećaj doma u malenom kafiću koji je smrdio po pijancima koji piju Lavov i nasađuju se o svaki zid, po pišalini i vlazi i lošim šalama i hvatanju za masne naborane guzice. Prihvatila je posao jer svoje tijelo ionako nikada nije smatrala hramom, blagom koji samo rijetki zavrjeđuju, prihvatila je jer nikada nije moralizirala i ponajviše od svega – voljela je raditi noću. Noću je sve bilo dozvoljeno, starci su nestajali sa prozora hraktajući u škripavim krevetima, djeca su sanjala zmajeve i slatkiše i ukidanje škola, a bogataši su pod plahtama u toplim prdcima ispuštali fina maslinova ulja i bifteke.

Arka je bila tu za potrebe drugih, izgledala je gotovo kao svetica primajući sve te očajnike u svoje naručje, stavljajući ih na svoja topla prsa dok se nad Zagrebom spuštala hladna magla. Pošteno je radila svoj posao, nije nikoga varala, svi su znali po što dolaze i što od nje mogu dobiti, sve su karte uvijek bile na stolu. Ponekad je razmišljala kako zbilja obavlja izuzetno važnu dužnost, ponekad je čak mislila kako voli svoj posao, ponekad je ponosno hodala ulicama koje su se budile iz sna, pozdravljajući žene koje su otvarale dućane i radnike koji su istovarali kašete s kruhom ispred pekarni. Ponekad je mislila kako je njen posao jedan od rijetkih plemenitih zanata preostalih na svijetu. Ipak, nije mogla izbjeći one dane kada je pak bila toliko prazna, vukla teške Antićeve stihove na usnama, školske torbe na leđima, dinosaure na leđima, plakala zbog sterilizirane susjedine mačke, sramila se pogleda staraca s prozora dok je ranom zorom u kratkoj haljini boje senfa ulazila u zgradu.
Odlučila je da će danas čitati knjigu i izići vani tek navečer. Kiša je i dalje padala, dinstani kupus zamjenio je miris svježih kapi, koje su kroz njen prozor ulazile iznenadno, jurišajući kao Križari na Jeruzalem.
Navečer je počeo padati snijeg. Snijeg nakon kiše, ništa više nema smisla, pomislila je. Odlučila je ipak malo prošetati. Navečer se ono malo sunca nad Zagrebom rušilo zimski, kao blještavobijeli komet, umirući tamo gdje oko još nije moglo potrčati. Od pogleda na snijeg su je boljele oči i neprestano je škiljila. Škakljao ju je neki nevidljivi sitni pijesak pod kapcima. Ruke su joj drhatale u tankim džepovima, prsti se presvukli u crveno. Već je razmišljala o boli odmrzavanja kada uđe u svoju toplu sobicu. S druge strane ulice je hodala neka fina zagrebačka gospođa. Veliki crni šešir, mala crna torba, kožne crne rukavice, crni predimenzionirani kaput ispod kojeg je virila topla asimetrična crna suknja i ulaštene crne čizmice na petu. Izgledala je skupo. Njena je pojava bila pomalo nadrealna, bila je slika nekog drugog svijeta, scena krivo smontirana, pogrešno ubačena na ovu prljavu ulicu koja je za Arku bila kraljevstvo siromašnih, odbačenih, slomljenih stvari. Bilo je nešto toliko perverzno u tom trenutku, i iako to nije bio prvi put, Arka je uvijek ostajala u malom čuđenju nekoliko minuta nakon što bi gospođe i gospoda iščeznuli iz vidokruga.

Kao da je nekad zaboravljala da bogataši i bogatašice postoje. Da postoje ljudi koji kupuju dizajnersku odjeću, lete s jednog kraja svijeta na drugi, troše tisuće kuna na večere u restoranima. Znala je da postoje, tamo negdje gdje se bogatstvo drugih neizostavno prebija na leđima radnika i radnica s kojima se družila, ali oni su uvijek bili tamo negdje, zli i daleki, vidljivi tek u odsjaju očaja iskorištenih i potlačenih.
Trebala je biti tužna, tužna zbog te spoznaje, tužna zbog svog tužnog života, tužna zbog hladnoće. Ali Arka je gledala suton. I kao uvijek za vrijeme sutona, ostajala je nijema, udisala duboko. Makar blijedi zimski, suton je uvijek bio svjedočanstvo postojanja, ljepota podarena svima.
simona je offline   Reply With Quote
Odgovor

Opcije Teme
Način Prikaza

Pravila Pisanja Postova
Vi ne možete otvoriti novu temu
Vi ne možete odgovarati na postove
Vi ne možete pridružiti datoteku
Vi ne možete editirati Vaše postove

BB kod je On
Smajlići su On
[IMG] kod je On
HTML kod je Off
Trackbacks are On
Pingbacks are On
Refbacks are On



Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 00:56 sati.



Iz ponude izdvajamo:









Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2018, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0