Moj se život pretvorio u radost. Tama je zauvijek napustila moje biće. Poželjela bih svakome čovjeku ovakvu zbilju....... Ona nije od ovoga svijeta. Ona dolazi odozgor.
Prije 5 mjeseci, iz tiska je izašla moja prva zbirka poezije. U nju je uvršteno i ponešto iz teme "Igra nije gotova".
Pa evo još jedna pjesma iz zbirke:
* * *
Zaspala sam,
a znaš koliko
žuđeno te čekam.
Moje srce,
duša,
misli,
utroba.....
Kao kamen žedan
na izvoru.
O dragi,
obujmi me
svojom čeznjom
da procvjetamo
o proljeću.
Nakon zimske tišine
i skrivenosti.
Bdjenje.
Noć bez tame,
tišina bez tišine.
Žubore ljudski jezici
tek, u daljini. ... Vidiš li me?
Dotakni me svojom
nježnošću,
ti Bože sjajni, svesilni.
Moje Te oči pamte,
poznaju stranice Knjige.
Usne izgovaraju Ime
(haššem)
i pjevaju Tebi hvalu...........
Duša mi drhti od čeznuća. ::: Gospodine moj,
dok spava čovječanstvo,
slušam Te ušima djeteta
što skrilo se u osamu.
(ozbiljno dijete)
Prstima punim prašine zemaljske
dozivam stvaranje. Neka buja život ...............
Tebi... koja znaš da sam ja ono što jesam, i onda kada nisam...
tebi sa snagom u tvojoj duši nežnoj...
sada... juče, i nikada sutra,
bez mene, sa vetrom... bez magle,
u dahu tvom... ja ću ti prići,
poljubiću te tiho...
za rastanak u večnosti,
nepoznata devojko sa pupoljkom u kosi...
Dugo su mnogi stručnjaci vjerovali da u svemiru nema zvuka jer je to samo vakuum, ali zvuk postoji u obliku elektromagnetskih vibracija. NASA-ini znanstvenici iz misije Van Allen Probes uspjeli su snimiti ove zvukove. Prema snimkama - Mars i Uran zvuče umirujuće, Zemlja uznemirujuće, a Saturn strašno......O, kako bi bilo da moramo vječno prebivati u tom zvuku. (oko 3.10min)
"Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta" Iv 17,24