život bi trebao bit lakoća, ali lako je samo to reći,narvano da je sve u glavi a i to je lako reći,treba biti postojan i to je lako reći,ostaje vjera u bolje, šta god to kome značilo
život bi trebao bit lakoća, ali lako je samo to reći,narvano da je sve u glavi a i to je lako reći,treba biti postojan i to je lako reći,ostaje vjera u bolje, šta god to kome značilo
Da....trebao bi biti baš to..lakoća...osmijeh..bezazlenost..ljepota....
Poneki treptaji toga, podsjete nas na puninu...koja tako dozirano,pokazuje smisao.
Tko ima oči, neka vidi.....a imamo ih.
Nada...ima li temelja? život kao privid mi je odbijajuća sintagma...
Homo ludens...igra li se čovjek još uvijek ili je pomirisao djelić tame, zauvijek?
nema tu mudrosti previse.. svaki trenutak je savrsen.. ono sto nam stvara tezinu je sto mu ne dopustamo da bude u potpunosti ono sto jest i kao takav tece kroz nas bez da mu se opiremo..
tuga je teska jer ju odbacujemo.. odnosi su teski jer ih zelimo mjenjati.. prihvatimo li sve bas onako kako jest ukazuje nam se bozansko u svemu :)
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ivan 3:16
nema tu mudrosti previse.. svaki trenutak je savrsen.. ono sto nam stvara tezinu je sto mu ne dopustamo da bude u potpunosti ono sto jest i kao takav tece kroz nas bez da mu se opiremo..
tuga je teska jer ju odbacujemo.. odnosi su teski jer ih zelimo mjenjati.. prihvatimo li sve bas onako kako jest ukazuje nam se bozansko u svemu :)
Svatko može biti nesretan, sreća je za samo za snažne i odvažne. (ili tako nekako) ... ne mogu se sjetiti tko je to rekao, ali kad bolje razmisliš, baš je tako. No, kada dođeš u fazu da ovo shvatiš, ionako si već u ovoj drugoj skupini.
Patnja, tuga......nedostatak punine života....kako da se sprijateljimo s tim?
I dok ćutimo zbilju u svojoj ogoljenoj formi bez uljepšavanja, čežnja nam je usmjerena prema onome što u ovom času nismo, a htjeli bismo biti..
I taj jaz nas ljupko uznemirava sve do časa kad ćemo biti licem u lice sa samim sobom...
O, kako mi je ponekad slatka slabost kako bih u nadi protiv svake nade, ugledala istinu kojoj čeznem...
Pa kad bih bila toliko odvažna da zgrabim čas objema rukama, čini mi se da bih gledala sadržaj kako curi niz prste....i pada na zemlju.
I dok držim, ništa drugo poduzeti ne mogu, jer...ruke su dvije, a zbilja je bez broja......
Volim živjeti....unatoč.
Pitam se, zašto se odupiremo tome manjku proživljavanja?
Možda ipak, nosimo u sebi predokus punine........koja nas vodi i daje jedinstven okus u kuhanju života....
Stvoreni smo za vječnost.
Kad sam bila djevojčica, maštala sam o budućnosti...kao i ti.I danas, kada suze čiste svaku površinu zamagljenu tugom, postadoh ono čemu se i nadah.
POD.Gaze ga opačinama sve do rubova samih života.
...POD. Daje sigurnost onima koji se krecu po njemu, cvrstinu , oslonac.
To je svrha njgovog postojanja.
Da li bi pod bio sretan da je npr. strop ili nesto drugo?
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
...POD. Daje sigurnost onima koji se krecu po njemu, cvrstinu , oslonac.
To je svrha njgovog postojanja.
Da li bi pod bio sretan da je npr. strop ili nesto drugo?
POD..njegova svrhovitost, njegov je i put...sa sveukupnošću sreće i nesreće u njegovu bivovanju.
Simbolički, razvija film ljudskih dokaza o darovanoj "moći" čovjeku da korača putevima pravednosti, još više putevima dobra i ljubavi...
No, manjku dobra kao da se smililo nad čovjekom, da padne na oslonac te mu zavrluda put.......Ima još "vremena"...Teemo, igra nije dovršena...
Pod će nam svojom ljudskom ostavštinom, uprti lice prema gore.............