Tamna noć duše

[Uoo]

Originally Posted by teemo

Mudre izreke!
Samo sto konkretno sa njima otpoceti, Sve to zna um, glava
ali tijelo ,emocije ne razumiju.

upravo je obrnuto.. tijelo i emocije znaju.. ali um i glava ne razumiju

najbolji pocetak po meni bi bio jednostavno pokusati postojati bez imalo napora.. osjetiti svoje bice.. tj onoga koji je u pozadini svega.. onoga koji kada skocimo u more ostane suh, a kada se przimo na suncu ostaje svjez i samo zamjecuje vrucinu.. mozemo li zamjetiti onoga koji zamjecuje? to pitanje ne zahtjeva odgovor.. vec je portal do onoga sto trazmo.. jer ono sto cijelo vrijeme trazimo je u biti ono sa cime trazimo

Originally Posted by lucy

Lijepo ste to napisali, međutim, ovo nije pojava koja se može bagatelizirati i o kojoj se mogu pisati klišeji kao za uobičajene pojave u životu. Pod uobičajene mislim na konstantu u izmjeni sreće i tuge - što zapravo jeste život, neki lijepi i manje lijepi trenuci.

Ovo stanje karakterizira gubitak vjere i nade i osjećaj da nas je Bog napustio (i time je obilježen svaki segment života osobe). Ne trebam spominjati da to može biti i opasno iskustvo.

Sjećate se u Bibliji kada Isus umire na križu i kaže: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Je li tko s foruma prošao kroz ovo?
Imate li sistem za preporučiti s kojim se put olakšava?

znam da mozda moje misljenje ne zelis cuti jer si vec formirala uvjerenje oko ovog fenomena a moje misljenje ce poljuljati takvo stanje stvari..
ali...

mislim da ovo stanje nije van uobicajnosti, tj. izdvojeno iz samoga zivota i po nicemu razlicito od bilo kakvog stanja koje proizadje iz ocekivanja.. u ovom slucaju ocekivanja da je bog nesto van nas i da nas je to napustilo.. a to stanje je onoliko tesko po nas koliko je teska nasa vjera u takvu iluziju i obmanu uma..

to sto se to desilo i isusu samo nam potvrdjuje da njegovi dometi nisu nista visi i dalji od nasih te da je i on bio covjek od krvi i mesa.. sto nam je i on sam uporno trubio cijeli zivot pa i ucinio najvisi cin milosti polozivsi svoj zivot na krizu da nam tu istinu priblizi

[Tree]

Ja se u tamnim trenutcima ne osjećam napuštenom ali...
Duboki očaj sam imala onda kada sam iznevjerila samu sebe i znanemarila svoje osjećaje i potrebe. Pošto sam bila jako mlada, nisam znala izaći iz toga na dobar način, pa je cijela stvar potrajala godinama, i onda sam to vremenom preradila. Bar velikim dijelom
A u stvari, možda ja nisam neko ko tebi može pomoći podijelivši svoje iskustvo ovdje, pošto ja nikada nisam na boga gledala kao nekog dovoljno dobro opisanog bilo kojom riječju/knjigom koja postoji na bilo kojem jeziku ljudi i jer moj očaj nikad nije onaj bez osjećaja jedinstva sa svime... nego više tuga i žal koji imaju ograničen rok trajanja

[gordanaa]

Originally Posted by LIK

Možda toga dolazi prilikom oslobađanja od okova te ulaska u nepoznato.

Znači na početku se javlja osjećaj gubitka 'sigurnosti', ali vrlo brzo se javlja osjećaj mira i slobode.

Bitno je znati da smo uvijek mi kreator naših trenutaka.

Sreća je unutarnje stanje i treba biti sretan bez obzira koliko nam 'teško' bilo vanjsko stanje. Jer mi dobivamo od svemira ono što mi jesmo.
Svemir nam naravno uvijek šalje testove i prizemljenja kada se visoko dignemo i mislimo da sve znamo, ali sa razvitkom svijesni padovi su sve blaži i lakši.

U tvojim riječima toliko pronalazim sebe.

Danas kada se prisjećam onih najtežih životnih situacija, najveće nesigurnosti, a nije da ih je bilo malo, pamtim ustvari veliku snagu u sebi i vjeru u samu sebe. Bilo je na trenutke sigurno velike tuge i jada kojih se danas i jedva sjećam, ali se sjećam da sam i tada bila sretna. Življenje života je bilo sretno. Čak što više, prisjećam se sada da su mi neka moja teška izvanjska stanja donijela u životu osjećaje neizmjerne sreće, jedne od najsretnijih životnih trenutaka.

Originally Posted by LIK

Mi nikada ne dostižemo naše ciljeve jer kad i neke dosegnemo opet imamo neke druge ciljeve ...
Zato treba uživati na putu, a ne u dosezanju visokih ciljeva koje si postavljamo.

Treba uživati na putu, kako kažeš. Iz trenutka u trenutak. Zar neke ciljeve uopće treba postavljati? Živjeti za ovaj trenutak i biti zadovoljan njime za mene je sam poticaj za dalje, a to je valjda neki novi cilj. Svjesno njegovo postavljanje može biti samo opterećenje što si na žalost mnogi ljudi rade. Vlastito kretanje određeno iz nas samih, a ne djelovanjem vanjskih jeftinih poticaja, je kretanje prema višim ciljevima, ali i oni samo postaju slijedeći trenutak na našem putu u kojem uživamo.

Originally Posted by LIK

Meni osobno je pomogla jedna metoda tu na forumu ...

Ljubopitiva sam, koja je to?

[teemo]

Originally Posted by LIK

Možda toga dolazi prilikom oslobađanja od okova te ulaska u nepoznato.

Kod mnogih je promjena onemogucena , blokirana ovim mehanizmom- kaze psihologija.
Ako smo naucili, imali iskustvo bespomocnosti i bezizlaza,
a imali smo ga svi, zato sto smo kao djeca, dugo vremena ovisni o starijima-
tada to ostane utisnuto u mozgu i uvjerenju: " Ja to ne mogu, nisam dovoljno jak, moram se povinovati".
To , uostalom nije slucaj samo sa ljudima.
U Indiji vodici slonova , ovo vrlo dobro koriste.
Radne zivotinje se vode na obicnom uzetu, koje bi one mogle , svojom snagom, bez problema prekinuti.
Kako to? Kao mali slonovi bivaju okovani u zeljezne ogrlice, koje ne mogu kidati.
Odrasli bi to mogli bez napora , ali mali ne.
U pocetku slonic i pokusava se otrgnuti sa lanca , vremenom ce nauciti da mu to ne uspijeva.
Naucili su bespomocnost. Kao odrasli i snazni vise i ne pokusavaju , jer "znaju" da je to nemoguce.

[LIK]

Originally Posted by gordanaa

Ljubopitiva sam, koja je to?

http://www.alternativa-forum.com/tt-program/

Meni je jako pomogla metoda da posložim stvari u raznim aspektima života. Sada sam na 6. fazi (faza je podjeljena na 4 tjedna).

Tečaj nije besplatan, ali plaća se nakon primljenih lekcija svake faze tako da npr. možete provati prvu fazu besplatno i ako to nije za vas prestati i ne platiti ništa ...

[gordanaa]

Originally Posted by teemo

Ako smo naucili, imali iskustvo bespomocnosti i bezizlaza,
a imali smo ga svi, zato sto smo kao djeca, dugo vremena ovisni o starijima-
tada to ostane utisnuto u mozgu i uvjerenju: " Ja to ne mogu, nisam dovoljno jak, moram se povinovati".

Malo dijete je jako ovisno o roditeljima, o starijima koji ga okružuju. I slučajevi divlje djece pokazuju da su o njima skrbile životinje. Bespomoćnost u prvim godinama dolaska na ovaj svijet jednaka je za sve. Što su uvjeti teži, bespomoćnost je izraženija.
Ali baš zato mislim da je pravilan odgoj, odnosno vođenje u odrastanju jako, jako važno. Dijete tek treba doživjeti kao posebnost u čijem se postojanju javljamo tek da mu privremeno pružimo ruku i da mu pomognemo na tom putu. Djeci upravo suprotno treba usađivati misao da nešto mogu, da su dovoljno snažni za ono što oni jesu i što žele. Djeci treba pokazivati da su uspješna.

Zašto dati malom djetetu da sprema svoj krevet? Da li je to zbog toga da krevet bude pospremljen, da razvijamo odgovrnost djeteta? Mislim da ne. Djetetu ćemo pokazati da je uspješno, da ima svoju vrijednost. Nema veze kako je taj krevet spremljen, važan je osjećaj vrijednosti. Dijete će složiti svoj krevet svaki dan jer uživa u svojoj vrijednosti. Nije u pitanju odgovornost, nego osjećaj vlastitog reda i zadovoljstva.

Problem su roditelji koji obveze stavljaju bez da u njihovim izvršenjima vide zadovoljstvo djeteta, njego razvoj, njegov rast kao ličnosti. Problem su roditelji koji svoju djecu u određenom trenutku ne puštaju da se razvijaju vlastitim putem i tempom.

Ako su Indijci tako uvjetovali radne slonove, to čovjeku ne bi trebalo raditi. Na žalost vrlo često to se djeci radi i ne samo od strane roditelja.

Originally Posted by LIK

http://www.alternativa-forum.com/tt-program/

Originally Posted by LIK

Meni je jako pomogla metoda da posložim stvari u raznim aspektima života. Sada sam na 6. fazi (faza je podjeljena na 4 tjedna).

Tečaj nije besplatan, ali plaća se nakon primljenih lekcija svake faze tako da npr. možete provati prvu fazu besplatno i ako to nije za vas prestati i ne platiti ništa ...

Kratko sam pogledala (kasnije ću malo više iščitati), ali onako od prve, jako interesantno i čini se potrebno današnjem čovjeku. Ipak kad je riječ o meni čini mi se da tečaj nije za mene, tj da mi nije namijenjen.

Originally Posted by afilic

TT-program nije za svakoga i nije svakome potreban.

Najprije ću objasniti kome ovaj program nije potreban:

• Onome koji živi bez problema
• Onome tko je uspješan u svemu i živi u izobilju
• Onome tko se svako jutro budi uzbuđen zbog svega što ga očekuje
• Onome tko šeta s osmjehom na licu, bez vidljiva razloga
• Onome tko uživa u pravoj ljubavi
• Onome tko se uvijek dobro osjeća u svom tijelu
• Onome tko ima vjerne i pouzdane prijatelje
• Onome čije samopouzdanje i osobna snaga sežu do neba

Ovo sam ja osim što mi možda malkice samopouzdanje ponekad splašnjava, ali vrlo brzo se vraća.

Originally Posted by afilic

Svi ostali bi mogli imati koristi od ovog programa, ali ipak nije za svakoga. Nije za one:

• koji još nisu spremni da ga prihvate, čije vrijeme još nije došlo
• koji su lijeni i ne žele se nimalo potruditi za svoju budućnost
• koji se zadovoljavaju samo intelektualnim znanjem
• koji misle da se nešto vrijedno može dobiti bez plaćanja odgovarajuće cijene (prije svega, mislim na vlastiti trud i uloženo vrijeme)

Ovo ja nisam iako težim i intelektualnim znanjima jadnako kao i drugima da bi ih mogla malo izvagati.
Ja se stvarno osjećam dobro i sretno. I to mi je drago.

[klara]

Evo podjelit cu sa vama neka iskustva imajuci ,gubeci i trazeci Boga. Odgajana sam u katolickoj vjeri. Iako sam imala negativna iskustva sa svecenicima, isla sam rado u crkvu.Ujednom sam postu navela da sam izgubila brata. Posto smo imali tesko dijetinjstvo,zivot najprije bez oba roditelja,da bi se mati vratila kuci, a otac ostao,zivjeli kod babe gdje smo bili samo sluge.Nas dvoje smo neizmjerno bili vezani. Udala sam se u obitelj potpuno nesredjenu.Ja dosla u novu obitelj,nova drzava, novi jezik ,dobila dijete.
Iako to nije bilo tako davno, sve je bilo drugacije, moje patnje se nastavile a ja sve prihvatila za normalno sa vjerom u Boga.
Nakon gubitka brata pitala sam Boga zasto mi je to ucinio, zar nismo dosta svi patili, koliko jos.Pitanja su navirala ,odgovora niotkuda.
Godine su prolazile,ja sam hodala tuzna ,bezvoljna,prazna, bez cilja,ocajna, u tami ,ocekujuci da sve bude uklonito carobnim stapicem.
Na sinovoj prvoj pricesti osjetila sam poziv Boga,preplakala sam cijelu misu, za mene je bilo predivno.Pocela sam ici u crkvu ali samo ako bi me svecenik svetom misom mogao privuci, morala sam se osjecati ispunjeno da bih ponovno dosla.Pocela sam izlaziti iz tame.
Prije par godina donijela sam bila odlluku koja je vezana bila za mog muza.Kada sam je glasno izgovorila, ukazala mi se Majka Bozja na oblaku,da bih se zatim ja nalazila na tome oblaku i gledala u mnostvo ljudi ispod mene, gdje se nalazio i moj muz .
Trajalo je sve kratko vrijeme,jako me iscrpilo.

Neznam koliko i hoce li moje iskustvo nekome pomoci ali zelja mi je bila da ga podjelim sa vama.Bog me nije napustio, on je sa mnom i ja sam mu zahvalna sto mi je dao snagu sve izdrzati,bez mrznje ,zelje za osvetom, sto mogu biti u miru sa sobom.

[Ryuujin]

Originally Posted by lucy

Ryuujin, razumijem što hoćeš reči.
Ja se nadam da nisam ušla u to stanje i da sam samo u usputnoj krizi (imala sam žestoka previranja kad sam radila s nekim sistemima), pa ne brzam sa zaključcima.

Koje sisteme imaš? Javni mi

Neke struje potiču krizna stanja i izazivaju ih, ne bi li ubrzali put do ove krize.

mislis na mene?

nemam ja sistema,ucim kako idem,uzimam sto smatram dobrim i korisnim.
a sukobi su u nama,nema garancije da ce ista pomoci ako ne shvatis otkud takva reakcija.. sto je posijalo sumnju? kako bi trebalo biti da nestane ako je sada lose?
zasto je suprotno od onog sto trazis?

ima tu na forumu tema i onih koji se time bave,a to vec i sama znas mislim da se u svemu tome moze naci ono sto trazis..
sto reci? polako,ne pozuruj se...

ja takve "tmine" mozda ne bi nazvao blagoslovom al ko ce znati... ovisi kako gledas na to
ali nekada su mozda potrebne..vidjeti obje strane?

al ja mislim da ima puno vise strana od dvije
ovisi o osobi valjda...

[fantazy]

Originally Posted by Jesam

Jer, kada dođemo do dna - možemo samo prema gore.

Koliko je duboko dno?

[teemo]

Originally Posted by fantazy

Koliko je duboko dno?

Jako blizu. Dotaknes dusu i ona ti govori.