Tamna noć duše

[fantazy]

Originally Posted by gordanaa

Danas kada se prisjećam onih najtežih životnih situacija, najveće nesigurnosti, a nije da ih je bilo malo, pamtim ustvari veliku snagu u sebi i vjeru u samu sebe. Bilo je na trenutke sigurno velike tuge i jada kojih se danas i jedva sjećam, ali se sjećam da sam i tada bila sretna. Življenje života je bilo sretno. Čak što više, prisjećam se sada da su mi neka moja teška izvanjska stanja donijela u životu osjećaje neizmjerne sreće, jedne od najsretnijih životnih trenutaka.

I ja znam da ih je bilo u mom životu...čak mislim da sam mislila da izlaza nema i da se raspadam.
Ali evo ja se sad ne sjećam ni zašto ni kako je do njih došlo niti kako sam izašla iz toga.
Ili sam ih potisnula ili su mi nebitna i ne sjećam se (hoću reći: to vam je kao kad se pokušate sjetiti turbulencije puberteta, znate da ih je bilo, ali se ne sjećate stvarnog razloga)

Možda malo tupavo zvuči ......al tako je

[fantazy]

Originally Posted by teemo

Jako blizu. Dotaknes dusu i ona ti govori.

Nisam to mislila. Kako znaš da si dotakla dno i da dubljeg dna nema pa se NADAŠ da sad krećeš gore?
Mislim da tu granice nema....ili je ima svako za sebe. Valjda ljudi zato na različite stvari pucaju

[fantazy]

Originally Posted by klara

Bog me nije napustio, on je sa mnom i ja sam mu zahvalna sto mi je dao snagu sve izdrzati,bez mrznje ,zelje za osvetom, sto mogu biti u miru sa sobom.

Oh

Mrzila sam ja i željela se osvetiti, i plakala i bila nemoćna....i onda shvatila da to uopće ne pomaže nego samo šteti....vjerovatno sam zato sve to ostavila i zaboravila. Mislim da je ono što je iz toga proizašlo ovo ja, takvo kakvo je, ovdje s vama....još uvijek u potrazi

[Ryuujin]

Originally Posted by fantazy

Koliko je duboko dno?

ma dno je duboko..uf..
duboko je kolko god ti masta ide...

ni ne znam kolko dugo sam se spustao.. poneso sam cijelu opremu za planinarenje i ja se polako spustam i tek poslije skuzim da bi se mogao jednostavno bacit dolje...bez straha..brze je.
uglavnom..prilicno je tvrdo kad sletis polomis se,boli,boli...

i tako da ne duljim,dolje duboko u pecini cekao me jedan djinn pricali mi dugo,dugo...
o svim temama koje smo mogli smislit.. i pogledali svaku situaciju iz bezbroj kutova...

i tako jednog dana tijekom naseg razgovora rece on meni.. da mogu ostati tu dolje koliko god zelim...mozemo radit sto nas je volja..
ali i da se mogu popeti natrag..sto me zacudilo jer do tada nisam ni vidio neki put gore i mislio sam da nema sanse da se neko tako daleko popne natrag gore..cinilo mi se da bi se brzo samo umorio i pao natrag i nanovo ce me sve boljeti kad sletim...

ali kaze da ce mi ostvarit bilo koju zelju ako se budem popeo natrag.. ali isto tako mi kaze da ce put natrag ako padnem svaki put biti drugaciji..i nece mi biti poznat. ako padnem natrag mozda i dno bude drugacije,bice koje ce me docekati dolje takoder moze biti drugacije.. jedino u sto cu moc bit siguran je da sam ja opet pao i da sam vec bio na slicnom mjestu...

i evo dok vam ovo pisem bas se penjem natrag,umorim se putem,odmorim-odspavam i krenem natrag..nije bas kako sam zamisljao
ima bezbroj tunela i stvari za sresti usput,neki su strasni neki su predivni..bas me zanima kako ce svijet na vrhu izgledati ovaj put

[teemo]

Originally Posted by Ryuujin

ma dno je duboko..uf..

i tako da ne duljim,dolje duboko u pecini cekao me jedan djinn

i tako jednog dana tijekom naseg razgovora rece on meni.. da mogu ostati tu dolje koliko god zelim...mozemo radit sto nas je volja..
ali i da se mogu popeti natrag..sto me zacudilo jer do tada nisam ni vidio neki put gore i mislio sam da nema sanse da se neko tako daleko popne natrag gore..

Sve mi nesto zao djinna, sto ga nisi poveo i pokazao mu svoj svijet.
Zamisli koliko bi bio snazan i hrabar da je sa tobom.

[Ryuujin]

Originally Posted by teemo

Sve mi nesto zao djinna, sto ga nisi poveo i pokazao mu svoj svijet.
Zamisli koliko bi bio snazan i hrabar da je sa tobom.

on je samo vodic..ne ostane on tamo,pa i ide s tobom i ostane u tebi zauvijek cim ga upoznas
ako padnes ponovo mozda bude nesto drugo

Moje dosadašnje teške životne situacije su bile popraćene osjećajem da će sve ispasti na dobro.

Neću ih opisivati, nisu za javno - ali ih ne mogu nazvati blagoslovom, nego mogu sebe nazvati sretnom što sam ih preživjela. Velim, neću ih opisivati, ali smrt najbližih kada ti najviše trebaju i iskustva tik do smrti... hm. Nisu to baš bili izvori nekakve sreće. Možda su ova iskustva tik do smrti sreća, jer se ne daju racionalno objasniti, ali za mene bi bilo sretnije da sam to vrijeme provela na neki manje bolan način.

Ipak, cijeli se život smatram jako sretnom i kada napravim rezime, po svjetovnim pitanjima to tako uglavnom i jeste. I mogu reči da je moje samopouzdanje na zavidnom nivou od kad znam za sebe.
Svaka kriza koja bi me rastrgala - a rastrgala bi me svaka jer duboko i intenzivno analiziram i proživljavam svaku situaciju, nosila bi sa sobom neko uputstvo, znala sam da imam alternativu ili ako je nisam imala u tom trenu, znala sam da će uslijediti.

Kasnije, kada sam odbacila vjeru, uz previranja lijepih i manje lijepih situacija samopouzdanje mi je samo dodatno raslo i svaka kriza je nosila sa sobom spoznaju da je nužna i da ću uskoro shvatiti zašto. I tako je uglavnom bilo.

Ovaj sada čemerni osjećaj nema nikakvo uputstvo sa sobom, kao da se sila koja mi je do sada na neki način bila blagonaklona okrenula od mene.
Znam da smo svi sami, svak je sam za sebe, međutim to je svima nama samo trivijalna fraza - real filing toga je bitno drugačiji.

I nema tu putovanja, mudrosti, jinna i zanimljivih razgovora, samo osjećaj razočaranja sadašnjim momentom.

[alison]

Originally Posted by lucy

Moje dosadašnje teške životne situacije su bile popraćene osjećajem da će sve ispasti na dobro.

Neću ih opisivati, nisu za javno - ali ih ne mogu nazvati blagoslovom, nego mogu sebe nazvati sretnom što sam ih preživjela. Velim, neću ih opisivati, ali smrt najbližih kada ti najviše trebaju i iskustva tik do smrti... hm. Nisu to baš bili izvori nekakve sreće. Možda su ova iskustva tik do smrti sreća, jer se ne daju racionalno objasniti, ali za mene bi bilo sretnije da sam to vrijeme provela na neki manje bolan način.

Ipak, cijeli se život smatram jako sretnom i kada napravim rezime, po svjetovnim pitanjima to tako uglavnom i jeste. I mogu reči da je moje samopouzdanje na zavidnom nivou od kad znam za sebe.
Svaka kriza koja bi me rastrgala - a rastrgala bi me svaka jer duboko i intenzivno analiziram i proživljavam svaku situaciju, nosila bi sa sobom neko uputstvo, znala sam da imam alternativu ili ako je nisam imala u tom trenu, znala sam da će uslijediti.

Kasnije, kada sam odbacila vjeru, uz previranja lijepih i manje lijepih situacija samopouzdanje mi je samo dodatno raslo i svaka kriza je nosila sa sobom spoznaju da je nužna i da ću uskoro shvatiti zašto. I tako je uglavnom bilo.

Ovaj sada čemerni osjećaj nema nikakvo uputstvo sa sobom, kao da se sila koja mi je do sada na neki način bila blagonaklona okrenula od mene.
Znam da smo svi sami, svak je sam za sebe, međutim to je svima nama samo trivijalna fraza - real filing toga je bitno drugačiji.

I nema tu putovanja, mudrosti, jinna i zanimljivih razgovora, samo osjećaj razočaranja sadašnjim momentom.

Draga (pogledaj video) otiđi u sadašnji trenutak zajedno sa njima...

[Ryuujin]

Originally Posted by lucy

Moje dosadašnje teške životne situacije su bile popraćene osjećajem da će sve ispasti na dobro.

Neću ih opisivati, nisu za javno - ali ih ne mogu nazvati blagoslovom, nego mogu sebe nazvati sretnom što sam ih preživjela. Velim, neću ih opisivati, ali smrt najbližih kada ti najviše trebaju i iskustva tik do smrti... hm. Nisu to baš bili izvori nekakve sreće. Možda su ova iskustva tik do smrti sreća, jer se ne daju racionalno objasniti, ali za mene bi bilo sretnije da sam to vrijeme provela na neki manje bolan način.

Ipak, cijeli se život smatram jako sretnom i kada napravim rezime, po svjetovnim pitanjima to tako uglavnom i jeste. I mogu reči da je moje samopouzdanje na zavidnom nivou od kad znam za sebe.
Svaka kriza koja bi me rastrgala - a rastrgala bi me svaka jer duboko i intenzivno analiziram i proživljavam svaku situaciju, nosila bi sa sobom neko uputstvo, znala sam da imam alternativu ili ako je nisam imala u tom trenu, znala sam da će uslijediti.

Kasnije, kada sam odbacila vjeru, uz previranja lijepih i manje lijepih situacija samopouzdanje mi je samo dodatno raslo i svaka kriza je nosila sa sobom spoznaju da je nužna i da ću uskoro shvatiti zašto. I tako je uglavnom bilo.

Ovaj sada čemerni osjećaj nema nikakvo uputstvo sa sobom, kao da se sila koja mi je do sada na neki način bila blagonaklona okrenula od mene.
Znam da smo svi sami, svak je sam za sebe, međutim to je svima nama samo trivijalna fraza - real filing toga je bitno drugačiji.

I nema tu putovanja, mudrosti, jinna i zanimljivih razgovora, samo osjećaj razočaranja sadašnjim momentom.

tisina bas mi je bila lijepa prica

ajme,ajme lijepe rijeci cini se nece do tebe
bas je grozno to sve al..mozda ce ti ovo zvucati stvarnije onda...

nuzno? mos si mislit.. svima bi nam bilo sretnije bez "bolnih nacina",ali ako su tu onda su tu i nemas se sto previse razmisljat.

tko ih je napravio,zasto ih je napravio? zasto bi trebao biti razlog? mozda nema ama bas nikakvog razloga,mozes vjecno trazit.

jedino sto te treba interesirat je da ti to smeta i unistava i da tako ocito ne mozes?

boli kojoj osjecas je potpuno svejedno,nece te pitati kako se osjecas,niti ju je briga.
nije svatko sam za sebe,niti bi itko tako prezivio.
nebi bila ziva,nebi znala sto znas da nema i nije bilo drugih. bila bi nista.

pripadas ovom svijetu i on tebi,svim biljkama i zivotinjama i svim ljudima.

oni ti mogu pomoci,al nacin i odluka kako ces ostaje na tebi. to ne znaci da drugi nisu kraj tebe i da se svijet ili ista promjenilo.
sve je kako je bilo,ti si se promjenila,tvoje misli,tvoja reakcija,dopustila si da nesto dode do tebe i razbije ti volju na komadice. svaka promjena pocinje iznutra. iz koga god to bilo.
masta je oblikovala ovaj svijet na ovo sto je.

ako hoces "van" morat ces postati jaca od te boli. nece prihvatit "kraljicu" koja je slabija od nje. ako joj dopustis rijesit ce te se.
koja ce od vas vladati ovisi o tebi.

tek u tom dijelu dolazi onaj pogled u sebe koji svatko opisuje na svoj nacin. tvoje su misli,mozes s njima sto zelis.

a mrtvima ces se pridruzit prije il poslije,tak svejedno.

uf...a sad si odoh napravit rucak,gladan sam od ovog pricanja

[Uoo]

lucy da te ne muci neki tranzit?
naleti na joju.. ponesi ljekovitu salatu.. ja imam prirodnu bibliju bez aditiva pocet cemo sa starim zavjetom da ti toplota dirne dusu pa cemo listat dok dotece ljeka..


i svi ostali su pozvani na motsang naravno..