Tamna noć duše

Svi vi koji ste krenuli duhovnim putem, znate da su usputne krize uobičajene. Međutim, u više kultura se spominje jaka kriza, koja bi se po današnjim interpretacijama mogla izjednačiti s teškom depresijom.
Nakon početnih uzleta i spoznaja, padamo u mračni ponor beznađa i straha, stanje nazvano tamnom noći duše.

Navodno da svi ozbiljni duhovni tražitelji prije ili poslije iskuse ovo teško stanje, a spoznaje koje uslijede su oslobađajuće.
Postoji i knjiga (meni osobno nije poznata), pod nazivom Tamna noć duše, autora Ivana od Križa, što upućuje da je ova pojava poznata u kršćanstvu.
Nekoliko izvora navodi da je ova teška kriza zapravo blagoslov.
Ja se pitam zašto blagoslovi nisu ugodniji i lakši?

Jeste li iskusili tamgubitak vjere i nade, krizu toliko tešku da se je može nazati tminom duha?
Utješno je da je noć najtamnija pred svitanje...

[alison]

Originally Posted by lucy

Svi vi koji ste krenuli duhovnim putem, znate da su usputne krize uobičajene.



Jeste li iskusili tamgubitak vjere i nade, krizu toliko tešku da se je može nazati tminom duha?

Utješno je da je noć najtamnija pred svitanje...

- problem je mračan ako postoji a ne vidiš ga!

Kad sagledaš problem sa svih strana (u meditaciji: izađeš iz njega [krov na kući se najbolje vidi kad izađeš van] i razradiš sve opcije), dolaziš do zaključka da ništa nije toliko bitno, koliko ono, kako se osjećaš upravo SADA!

- znači od tog trenutka imaš i rješenje za problem i samo je na tebi da upotpuniš SADA - BUDEŠ BEZ OBZIRA NA SVE....(noć-dan, toplo-hladno, tiho-glasno.....sve ima svoju svrhu...

[Uoo]

Nekoliko izvora navodi da je ova teška kriza zapravo blagoslov.
Ja se pitam zašto blagoslovi nisu ugodniji i lakši?

koliko srece i ispunjenja u zivotu bi ti donijela pobjeda u utrci na 1m protiv 3 puza?


u apsolutnoj spoznaji nema nista osim samog zivota..
da bi spoznali nesto izuzetno dobro mora postojati identican opozit u smislu izuzetno loseg.. jer kako bi inace to nesto dobro nosilo toliku tezinu i bilo nam opipljivo i spoznatljivo? mozemo li opipati loptu bez ruke? vidjeti sunce bez oka? upoznati sto je sreca bez tuge?

sve je blagoslov.. i sve je apsolutna sreca.. cak i nase ideje i koncepti su apsolutna sreca.. a bile te ideje dobre ili lose teret nam postaju tek kada se sa njima poistovjetimo..
oblaci dolaze i odlaze.. plove slobodno nebom.. ali nisu samo nebo..

iz ove nebeske perspektive termin "glava u oblacima" dobiva sasvim novo znacenje.. nazalost kao i u originalnom znacenju te izreke takvo stanje "svijesti" (ako se uopce moze nazvat stanjem svijesti) nas ne sluzi bas najbolje

postojanje bez napora je jedina apsolutna istina koju nosimo u sebi.. a mozemo li osjetiti ono sto je u nama bez napora stigli smo ondje odakle smo se jednom davno zaputili

[Uoo]

Utješno je da je noć najtamnija pred svitanje...

samo iz perspektive oblaka se moze vidjeti najtamniju noc samu po sebi..
nebo iz vida nikad ne gubi svjetlost sa druge strane pa je najtamnija noc istodobno i najsvijetliji dan

[teemo]

Mudre izreke!
Samo sto konkretno sa njima otpoceti, Sve to zna um, glava
ali tijelo ,emocije ne razumiju.

Lijepo ste to napisali, međutim, ovo nije pojava koja se može bagatelizirati i o kojoj se mogu pisati klišeji kao za uobičajene pojave u životu. Pod uobičajene mislim na konstantu u izmjeni sreće i tuge - što zapravo jeste život, neki lijepi i manje lijepi trenuci.

Ovo stanje karakterizira gubitak vjere i nade i osjećaj da nas je Bog napustio (i time je obilježen svaki segment života osobe). Ne trebam spominjati da to može biti i opasno iskustvo.

Sjećate se u Bibliji kada Isus umire na križu i kaže: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Je li tko s foruma prošao kroz ovo?
Imate li sistem za preporučiti s kojim se put olakšava?

[Ryuujin]

Originally Posted by lucy

Lijepo ste to napisali, međutim, ovo nije pojava koja se može bagatelizirati i o kojoj se mogu pisati klišeji kao za uobičajene pojave u životu. Pod uobičajene mislim na konstantu u izmjeni sreće i tuge - što zapravo jeste život, neki lijepi i manje lijepi trenuci.

Ovo stanje karakterizira gubitak vjere i nade i osjećaj da nas je Bog napustio (i time je obilježen svaki segment života osobe). Ne trebam spominjati da to može biti i opasno iskustvo.

Sjećate se u Bibliji kada Isus umire na križu i kaže: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Je li tko s foruma prošao kroz ovo?
Imate li sistem za preporučiti s kojim se put olakšava?

sistem? mozda i ima..ali sto ce ti tako nesto?..
sumnjam da sam izisao iz toga jos ali svejedno..
dobro mjesto za poceti je ljubav zar nije? volis li Boga i druge cak i kada nisu tu? il kada mislis da nisu tu?

[Jesam]

Eli, Eli, lama azavtani!

Nisam nikad potonula tako duboko jer me uvijek pratio neki anđeo ili unutarnji glas koji je rekao - ma, pusti, sve je to nebitno.

Uslijed svih tehnika koje sam prakticirala (od autogenog, preko reikija do thete) dolazilo je do "čišćenja". Neka su bila lakša, neka teža, neka psihička, mentalna, emotivna a druga pak fizička. Neka su trajala dan-dva, druga mjesec-dva-pa i tri.

Preživjela sam ih jer sam ih očekivala i znala da dolaze i isto tako znala da će proći. I zato što je moj naum i namjera da krenem putem duhovnog osvještavanja i napretka bila toliko jaka da niti jedna prepreka nije bila dovoljno visoka da odustanem. Vjerujem da mi je snagu dalo i to što sam se kalila poput čelika odmalena živeći u sredini u kojoj sam mogla jedino procvasti ili propasti. Odabrala sam ono prvo. Iz inata.

Koliko mi je god u životu znalo biti teško, koliko god mračna noć duše bila, danas znam da ne bi bila tu gdje jesam da mi život nije dao darove mraka i postavio prepreke. I danas sam bogu, životu, sudbini, sili - kakogod to nazvali - beskrajno zahvalna na tim teškim trenucima. Jer, kada dođemo do dna - možemo samo prema gore.

Ako znamo tko smo (a znamo zapravo iako nekad žmirimo pred tim na oba oka), onda jako dobro znamo, ili barem osjećamo, da nas bog ne može napustiti jer je u nama - mi smo bog i bog je sve. Znači, kako te može napustiti nešto što je inherentni dio tebe?

Ja bibliju baš ne ljubim od svoje 13. godine kad sam iz dosade i samoće pročitala stari i novi zavjet i zgrozila se pročitanim, tako da se ne pozivam na nju niti mi je po bilo čemu relevantna - osim kao fenomen kojeg treba kritički promatrati u kontekstu nekih drugih povijesnih i političkih zbivanja. Bog u bibliji ne prebiva, niti je to moj bog - onaj o kojem se tamo govori.

Teško je prenositi duhovno znanje jer se zapravo ne radi o znanju nego više o iskustvu koje dovodi do jedne apsolutne sigurnosti u ono što jesmo i u što vjerujemo. Naprosta se desi onaj aha-efekt i jednostavno od tog trenutka nadalje "znaš". Eh, kako ga objasniti nekome je zaista malo teže.

Ljubav je poanta - ali to zvuči tako prozaično kada je izgovoreno. No, ljubav zaista jest jedina istina. Kada ispraznimo srca od bilo čega drugoga, onda u njeg možemo smjestiti ljubav. A kada tamo boravi ljubav, onda se SVE drugo rastvara i nestaje. I sumnja i jad i očaj i depresija i tuga - ostaje samo život, samo bitak, samo jednost. Jer, nema više očekivanja, nema razočarenja, nema čak ni crno-bijelog. Sve je ono što jest. Eto, opet zvuči glupo ali ne znam kako drugačije objasniti.

I meni je trebalo 20 godina da dođem do nekih odgovora ali sada su dio mene.

Ono što mogu savjetovati je - čitati, čitati, čitati ... i baviti se svim mogućih duhovnim tehnikama jer će nam svaka od njih dati jedan dragocjeni komadić mozaika koji čini odgovor.

Ja sam progutala valjda čitavu jednu pogolemu biblioteku - svašta se tu našlo. Hrpu toga ćeš odbaciti ali naići ćeš isto tako na bisere. Oni će ti dati smjernice. Slušaj srce i idi tamo kuda te vodi. Ali da bi slušala srce moraš moći umiriti um. Da bi mogla umiriti um, moraš vježbati ali moraš početi sa kontrolom misli. To je u početku muka ali kad uđeš u štos, postane ti navika i naposljetku postane dio tebe. Tada je velik dio puta već prijeđen.

Ryuujin, razumijem što hoćeš reči.
Ja se nadam da nisam ušla u to stanje i da sam samo u usputnoj krizi (imala sam žestoka previranja kad sam radila s nekim sistemima), pa ne brzam sa zaključcima.

Koje sisteme imaš? Javni mi

Neke struje potiču krizna stanja i izazivaju ih, ne bi li ubrzali put do ove krize.

[LIK]

Originally Posted by lucy

Lijepo ste to napisali, međutim, ovo nije pojava koja se može bagatelizirati i o kojoj se mogu pisati klišeji kao za uobičajene pojave u životu. Pod uobičajene mislim na konstantu u izmjeni sreće i tuge - što zapravo jeste život, neki lijepi i manje lijepi trenuci.

Ovo stanje karakterizira gubitak vjere i nade i osjećaj da nas je Bog napustio (i time je obilježen svaki segment života osobe). Ne trebam spominjati da to može biti i opasno iskustvo.

Sjećate se u Bibliji kada Isus umire na križu i kaže: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Je li tko s foruma prošao kroz ovo?
Imate li sistem za preporučiti s kojim se put olakšava?

Možda toga dolazi prilikom oslobađanja od okova te ulaska u nepoznato.

Znači na početku se javlja osjećaj gubitka 'sigurnosti', ali vrlo brzo se javlja osjećaj mira i slobode.

Bitno je znati da smo uvijek mi kreator naših trenutaka.

Sreća je unutarnje stanje i treba biti sretan bez obzira koliko nam 'teško' bilo vanjsko stanje. Jer mi dobivamo od svemira ono što mi jesmo.
Svemir nam naravno uvijek šalje testove i prizemljenja kada se visoko dignemo i mislimo da sve znamo, ali sa razvitkom svijesni padovi su sve blaži i lakši.

Mi nikada ne dostižemo naše ciljeve jer kad i neke dosegnemo opet imamo neke druge ciljeve ...
Zato treba uživati na putu, a ne u dosezanju visokih ciljeva koje si postavljamo.

Meni osobno je pomogla jedna metoda tu na forumu ...