Ljudi treba da se oslobode vezanosti za materijalna dobra, za materiju. Da se oslobode više hiljada godina težnje za zaradom, za imovinom, za materijalnom korišću i dobiti. Taj zadatak je izuzetno težak, izuzetno spor, mada na prvi pogled izgleda vrlo jasan, gotovo da se može objasniti u dve rečenice. Pa, ipak, trajaće jako dugo, dok ljudi u većini ne prihvate:
»Duhovni život je ono što je primarno a materijalna dobra su samo pomagala koja nam omogućavaju komforan život da bismo mogli što više, što mirnije, što sadržanije da se bavimo duhovnošću«!
- To treba da bude jedna od teza, jedna od parola koja će se pojavljivati, ne samo u borbi za Idealni poredak nego i za širenje svetih znanja. Naime, treba poći od toga što ljudi već odavno znaju i često spominju ali više kao uzrečicu nego kao neki način mišljenja: Posle smrti ne nosimo ništa sa sobom! Trebalo bi tome dodati i nešto što drastično menja, čak i pojačava ovu izreku:
»Posle smrti nosimo ono što smo u sebi duhovno razvili«!
- Znači, time se podvlači kratkotrajnost korišćenja i primene materijalnih dobara a izuzetno dugotrajna dobrobit, dobit, korist, pomoć u dugom životu posle smrti naših duhovnih dostignuća, saznanja - duhovnog razvoja, jednom rečju. To, naravno, ne znači da ljudi treba da podele svoju imovinu i da se pridruže sirotinji kao beskućnici i klošari. Naprotiv, sveta znanja teže da svi dostignu takav materijalni nivo da mogu da žive u blagostanju, komforu, bezbrižno, bez ikakvih materijalnih i finansijskih problema, da su potpuno opskrbljeni i sređeni ali da ne vide svrhu u gomilanju novca na bankovnom računu, da ne vide svrhu u velikim bogatstvima koja nisu u funkciji komfornog života nego predstavljaju daleko veće vrednosti od neophodnih za jedan prijatan, ležeran, komforan život. Znači da, ne samo kada dođemo u Idealni poredak, nego i pre njega, pre nego što je i započela borba za Idealni poredak, ljudi treba da se trude da obezbede sebi komforan, prijatan i bezbrižan, ležeran život, kako bi naš rad na duhovnom razvoju bio što opušteniji, što ležerniji, što spontaniji, prirodniji, bez grča, bez negativnih misli, blokada, strahova itd. To znači da materijalna dobra do nivoa komfornog života, bez finansijskih problema, ne samo da nisu mana, ne samo da ne rade protiv duhovnog nego, naprotiv, poboljšavaju mogućnost duhovnog razvoja, omogućavaju mu da se on sigurnije realizuje.
- U Idealnom poretku to će biti zadatak Idealnog poretka da omogući svim ljudima komforan, finansijski i materijalno bezbrižan život pun zadovoljstava i sreće kada će ljudi sa radošću ulaziti u duhovni rad, duhovno se razvijati, bez opterećenja, bez blokada, bez ikakvih prepreka osim njihove želje i volje.
- Znači da posle smrti materijalna dobra ostaju na Zemlji dok duša odlazi u Utočišta. U zavisnosti od duhovnog života osobe, od duhovnog razvoja, u momentu smrti koja bi trebala da bude od starosti kao najbolja, prirodna varijanta aura te osobe treba da bude u kvalitetnom stanju, bez mnogo bolesti, bez mnogo oštećenja, jer bi, kada se bela bioenergija grupiše u jedan oblačić a siva se rasprši, tada bi ta aura koja je dotle funkcionisala dobro nastaviti da funkcioniše kroz kanale bele bioenergije, kroz meridijane, nastaviće da razmišlja, da donosi zaključke, odluke itd. Takva aura sastavljena od bele bioenergije imaće neuporedivo veću šansu da stigne do Utočišta, biće kompaktna, funkcionalna, moći će da razmišlja, moći će da odlučuje, moći će da izbegava opasnosti na tom putu do Utočišta.
- U samom Utočištu, intenzitet doživljaja, prijatnih, čulnih, muzike, slika, ukusa, mirisa, dodira biće potpuniji, intenzivniji, raznovrsniji kod osoba čija je aura očuvana do poslednjeg dana i koja mnogo bolje funkcioniše u Utočištu nego aure koje su jedva stigle tamo koje su znatno oštećene bolestima i drugim problemima i čiji doživljaji nisu u potunosti toliko jasni, čisti, prijatni kao kod zdravih i dobro funkcionišućih aura.
- To znači da iz svega ovog proizilazi da nas sveta znanja upućuju da je do početka stvaranja Idealnog poretka potrebno da težimo jednom dobrom materijalnom stanju jer će to omogućiti naš bolji duhovni razvoj, bolje prihvatanje svetih znanja nego ako smo u stalnim nestašicama, stalnim neprijatnostima bilo zbog bolesti, bilo zbog nemaštine, bilo zbog nerešenih raznoraznih problema. Jedan dobar, komforan život pre Idealnog poretka omogućiće nam maksimalni duhovni razvoj koji će zavisiti samo od naše želje i volje da se u tom pravcu razvijamo.
- Kada se jednom dostigne Idealni poredak tada će svi komforno živeti u uslovima koji maksimalno pomažu duhovni razvoj. To će omogućiti zdravlje, dobro funkcionisanje aure što će posle smrti obezbediti siguran dolazak do Utočišta i u njemu optimalno korišćenje mogućnosti koje su predviđene za auru koja je zdrava, funkcionalna i koja će imati najduži vek i najprijatnije doživljaje u Utočištu.