u svijetu dualnosti ravnoteža ne postoji...uvijek netko ima zato što neko drugi nema...to je neka vrst ravnoteže...
raditi za nekoga nije legalna stvar, već izrabljivanje, da si ne znam kako dobro plaćen...
neko se bogati na 1/3 tvoga dana, života...
kada bi bilo koji bogataš, zbilja pošteno plaćao svoje radnike, ne bi bio bogataš...
njegovo bogatstvo je višak koji mu ti stvaraš, a on ga koristi...
tako da NEMA legalnog načina da stekneš što više materijalnog...samo iskorištavanjem drugih ljudi, ili prirodnih resursa, koji ne znam po kojemu pravu pripadaju pojedincima (a da, po pravu sile)...
Možda je pitanje tko što podrazumijeva pod materijalnim bogatstvom. Ako netko ima sve što on želi, a recimo da ne želi baš sve što postoji na ovom svijetu, i avione i kamione, da li je takav čovjek materijalno bogat. Ja mislim da je. Ima ono što želi, a to mu valjda i treba.
Kako je došao do tog svog materijalno bogatstva? Da li je baš nužno da je izrabljivao nekoga da bi došao do toga? Neću reći da izrabljivača nema, ima ih i previše, ali mislim da ima ljudi koji mogu steći svoje materijalno bogatsvo bez izrabljivanja drugih i bez da budu i da se osijećaju izrabljivanim. Pitanje je u izgrađenom sistemu vrijednosti, a onda i principijelnosti čovjeka.
Mene u tom poimanju materijalnog bogatstva najviše smeta što si ljudi postavljaju letvicu previsoko, više nego što im je to potrebno, a najčešće samo zbog toga što je na njih snažan utisak ostavilo bombardiranje propagande. Uvjeravaju nas da je nova linija, recimo, trosjeda zadnji krik mode koji u svojoj kući ima tamo neka faca i mi odjednom želimo takav trosjed u svom dnevnom boravku i on postaje mjerilo naše uspješnosti, našeg materijalog bogatstva. Činjenica da u dnevnom boravku imamo već jako lijep i očuvan i vrlo udoban trosjed, često puno udobniji nego što su ti novi, ne pomaže. Mi želimo novi. Nesretni smo ako ga ne možemo imati.
Idete li ove godine na more, jeste li bili na moru, gdje ćete ljetovati.... sve takvo i slično tome utječe na našu sliku našeg materijalnog bogatstva. Ali zar je odmor dobar samo ako je na moru? Zar slobodne tenutke ne mogu provesti i u nekom svom zavičaju, a da mi bude lijepo i ugodno? Zar tu ne mogu dobiti ono što me čini zadovoljnom, sretnom? Zar uvijek treba letati okolo tražiti ono nešto bolje.
Sada sam se sjetila Paula Coelha i njegovog "Alkemičara".
Dok god čovjek ne postigne svoje duhovno bogatstvo u smislu da promatra sebe i svijet otvorenim očima i umom, nikad neće biti ni materijalo bogat.
Citat:
Originally Posted by Namjerni prolaznik
Zar se može ljubav dati a da nisi prvi? To je nešto što iz tvojega srca istiće, a ne imitacija tuđeg ponašanja.
Za RED Pill
Vase postove pratim odavno,posebno u dijelu za orgonite i iz njih sam mnogo naucio,pa me zato malo zacudise ovi negativni stavovi(nadam se da su samo trenutni).Dualnost mora da uvijek postoji,ali je nikada nemojte gledati kao nesto suprotstavljeno,vec je jednostavno gledajte kao dvije strane iste stvari.Ako udjete u pecinu gdje je totalni mrak,vi znate da je mrak jer imate prethodno iskustvo svjetla,a ne zato sto je mrak.Koliko sto znam,u Hrvatskoj imate Amvej(na zalost,u Makedoniji ga nema).Eto vam cist primjer gdje vi pomazete drugome da uspije i zaradi i na taj nacin sami uspijevate.Znaci,ne mora sve da bude iskoristavanje i neplacanje tudjeg rada.Nadam se da sam vam bar malo pomogao da se razidju crni oblaci.
Puno pozdrava
Činjenica je da je svaka zarada povezana s lopovlukom.
Sirovina određene robe ima svoju cijenu, obrada iste svoju cijenu, rad utrošen na nju svoju i trgovac ima svoju cijenu, sve se zbrajaju.
Jasno je da smo daleko otišli od "realne" cijene i da bi trgovac trebao imati moralnu dvojbu - jer završna kalkulacija nije stvarna vrijednost te robe. Dakle radi se o lopovluku.
To je ustroj ekonomije, to tako funkcionira i kada pomislimo da je nešto preskupo, možda podcjenjujemo rad četvorice - petorice ljudi koji su sudjelovali u stvaranju finalnog proizvoda.
Duhovno se bogatimo davanjem, a materijalno uzimanjem... ne bih se složila, davanjem (i uzimanjem i primanjem) se uvijek stvara energetski link i da su ti procesi obično dvosmjerni.
There is no such thing as a free lunch