Za sve vas koji ste ne duhovnom putu na bilo koji način; kako gledate na novac?
Koliko vidim stavovi su različiti u duhovnim putevima. S jedne strane se govori o tome kao se čovjek treba osloboditi želja za posjedovanjem i stjecanjem, a s druge strane se priča da bogatsvo (novac) ide pod ruku sa duhovnošću jer je i novac energija i kao takav pokazivatelj duhovne razvijenosti, slobode, tj. ovladavanja energijom. Moje pitanje je; samo kakvom? (ako gledamo sa stajališta da je novac dug, da izrabljuje prirodne resurse, čini ljude robovima i egzistencijalnim ovisnicima).
To je dakle kontradiktorno, može li to biti tako?
Što vi mislite?
Novac...
priča koja je sastavni deo civilizacije. civilizacija koju mi poznajemo, i kojoj pripadamo, ima svoje nesavršenosti, premnogo. Dal li je novac jedna od tih nesavršenosti?
Može li neka osoba živeti skromnim životom bez novca, u civilizovanom društvu? Naravno, ali po koju cenu? Da li je skromnost ideja da se do svega neophodnog (što ja jako razlikujem od potrebnog, a naročito poželjnog) dolazi isključivo sopstvenim primarnim radom, na polju i svojoj radionici koja nam omogućava da imamo stvari koje ne rastu na zemlji ili drvetu?! Novac je oduvek bio deo svakog čoveka, i želja za istim je pokretala civilizaciju i napredak, ali i zlo koje je opšteprisutno. Slava, moć i bogatstvo. To nije sveto, već prizemno trojstvo naše civilizacije. Naravno da se gledišta razlikuju od osobe do osobe, i naročito u zavisnosti od sociološkog statusa pojedinca koji na to gleda. Skoro svaka manje imućna osoba ne gleda blagonaklono na one koji su veoma bogati, da bi se stvorila i kovanica, "bezobrazno bogati". Može li neko biti bezobrazno bogat? po meni, ne! Ali može li se novac trošiti na bezobrazan ili bezobziran način? Apsolutno da! Naravno da nikome ne može biti prijatno ako radi i zarađuje nekih 500-1000 eura mesečno, dok neko može potrošiti taj novac za nekakve gluposti, bez razmišljanja. Međutim, dok je ljudski mentalitet takav kakav jeste, biće manje bogatih i više onih koji to nisu. Drugačije nije moguće sa nivoom svesti kakav je trenutan.
Nekome pedesetak hiljada evra može spasiti život u nekoj složenoj operaciji, a nekome nije dovoljno ni za nov auto...!
Bez novca nemožemo, jer bi se morali vratiti u doba naturalne razmene. Ali ipak šta je sam pojam novac? Da li je prljav? Ili je dobra ona stara izreka da novac kvari ljude! Jesu li ljudi sa svojim manama zapravo krivi, i da ne postoji novac, moguće je da bi smislili nešto drugo...
Možemo li stvoriti društvo u kojem nam novac niti moneta ne trebaju. Tada bismo trebali imati sve na raspolaganju.
Ali bi se opet pojavio "neko" ko želi više od drugih... bolje od drugih...
i bez obzira ima li toga ili ne, počela bi trka za nečime... bilo čime... jer ne želimo biti isti. Želimo biti bogatiji... sa ili bez novca!
Može li se čovek duhovno ispuniti bez novca? Apsolutno. Šta još čovek može bez novca u današnjem društvu, ili sopstvenog rada za taj isti novac...? Zna li ko?
U ovakvom društvu kako je danas koncipirano novac je nažalost nužan (možda nije ako živiš na Velebitu s vukovima ili na Tibetu, ali u svim drugim 'ovosvjetskim' uvjetima jeste).
U društvu kakvog opisuje mali Inuaki (vidi temu i knjigu ovdje: Inuaki - sedmogodisnji vanzemaljac na zemlji), novca nema jer on sam po sebi ne predstavlja nikakvu vrijednost i suvišan je u visokorazvijenim civilizacijama koje su postavljene na sasvim drugačijim osnovama. (Ovo je nešto što mene intrigira otkako sam bila mala jer mi je oduvijek nelogičan pojam novca i oduvijek sam se pitala tko tu koga, ali tko mene što pita? )
Eh, sad - ja bih rekla ovako: idu li novac i duhovnost zajedno? Idu, ako novac vidimo kao ono što jeste: sredstvo bez kojeg se ne može opstati, živjeti, plaćati račune, jesti i voditi jedan po svemu ugodan život.
Ne ide, ako novac vidimo kao CILJ - ako nam je cilj gomilanje, sticanje prekomjernih vrijednosti, izrabljivanje drugih u postupku vlastitog bogaćenja, nanošenje zla itd ... da ne nabrajam ono što je očigledno i samo po sebi razumljivo (valjda).
Da i duhovni ljudi moraju jesti i plaćati račune svakom je jasno, pa ne vidim zbog čega bi bilo suprotno razvoju duha i zarađivati novce - opet, pod gornjim uvjetima.
A ako se i zarađuju veliki novci, onda je isto pitanje što s njima radimo, kako ih koristimo, u koju svrhu ... da li ga koristimo da pomažemo drugima, koji nisu u mogućnosti steći niti minimum ili su na neki drugi način obezvrijeđeni ... ili ga trošimo na jahte, kavijar, dijamante i iživljavanje svojih kompleksa i dokazivanje svoje moći.
Ova je fizička realnost i stvorena da se iskustveno dokazujemo u ovoj 'siromašnoj' 3. dimenziji iliti denzitetu - a u njoj, eto, postoji i takvo nešto blesavo kao što je novac.
Čini mi se da se o ovome već nedavno negdje raspravljalo, ali ne mogu se sjetiti točno u kojoj temi.
Što se tiče da bez novaca ne možemo jer bi se vratili u prastaro doba naturalne razmjene, mislim da je to jedna od najuspješnijih propaganda danas koja omogućava da monetarni i društveno-politički sustav kakvog danas imamo, funkcionira.
Svi izvori potrebni za zdrav i kvalitetni život su tu, samo što upravo taj sustav ima monopol, moć nad njime.
No dobro, da ne bih ulazila preduboko u teorije (zavjere?!), držati ću se svoje prvobitne teme.
Imam svoj stav o novcu, moje mišljenje o njemu je takvo da bi novac mogao biti uredu kada bi njegovo podrijetlo i put bio čist, što nije.
Što se tiče da bez novaca ne možemo jer bi se vratili u prastaro doba naturalne razmjene, mislim da je to jedna od najuspješnijih propaganda danas koja omogućava da monetarni i društveno-politički sustav kakvog danas imamo, funkcionira.
Svi izvori potrebni za zdrav i kvalitetni život su tu, samo što upravo taj sustav ima monopol, moć nad njime.
No dobro, da ne bih ulazila preduboko u teorije (zavjere?!), držati ću se svoje prvobitne teme.
Imam svoj stav o novcu, moje mišljenje o njemu je takvo da bi novac mogao biti uredu kada bi njegovo podrijetlo i put bio čist, što nije.
U potpunosti se slažem.
Nema tu nikakve TEORIJE zavjere. To su činjenice koje samo slijepi ne vide.
Što se tiče da bez novaca ne možemo jer bi se vratili u prastaro doba naturalne razmjene, mislim da je to jedna od najuspješnijih propaganda danas koja omogućava da monetarni i društveno-politički sustav kakvog danas imamo, funkcionira.
Svi izvori potrebni za zdrav i kvalitetni život su tu, samo što upravo taj sustav ima monopol, moć nad njime.
Računari na kojima pišemo naše postove pravili su neki ljudi u nekim moćnim fabrikama, sa još moćnijim vlasnicima koji i drže ovaj svet u monetarnom smislu.
Ja ne mogu imati ništa od onoga što oni proizvode, ako ne prihvatim pravila koja oni propisuju, i dam i novac za njihove proizvode, koje ne mogu sam napraviti. To mogu samo zarađivanjem novca, i opet ulazim u monetarnu politiku, jer niko ne poklanja novac...
To je zatvoren krug.
Od tuda onda moje pitanje kako duhovnost i novac mogu ići ruku pod ruku, kada je duhovnost čista a novac ima puno krvi na sebi...
Jel me kužite?
Potpuno te kužimo, samo što s tim?
Razmišljam ovako: to što je sam koncept prljav i stoga sredstvo (novac) također, ne može nagrditi mene kao osobu jer nisam odgovorna za tuđa djela. Mogu samo biti odgovorna za svoje namjere i djela, a ona su čista.
No mogu razmišljati i ovako: ako prihvaćam šutke nešto za što znam da nije dobro i da na sebi ima trag krvi, onda i ja sudjelujem u tome, odnosno barem podržavam status quo?
Da, svakako. Možemo i tako gledati.
Ako se svi dogovorimo - pridružit ću se u rušenju monetarnog sustava kao takvog odmah!
Od tuda onda moje pitanje kako duhovnost i novac mogu ići ruku pod ruku, kada je duhovnost čista a novac ima puno krvi na sebi...
Jel me kužite?
Novac koji je zarađen poštenim trudom poštenoga čoveka za njegovu porodicu, nema krvi na sebi...
Novac nije samo papir koji je neko nekada držao, novac nije forma koja se mora izbegavati, jer je u to ime bilo svega i svačega, novac je način na koji obezbeđujemo sredstva za život, a kako ih obezbedimo, takav će naš novac biti.
Grešim li?
Novac koji je zarađen poštenim trudom poštenoga čoveka za njegovu porodicu, nema krvi na sebi...
Novac nije samo papir koji je neko nekada držao, novac nije forma koja se mora izbegavati, jer je u to ime bilo svega i svačega, novac je način na koji obezbeđujemo sredstva za život, a kako ih obezbedimo, takav će naš novac biti.
Grešim li?
Pa da ponovim iz gornjeg posta: No mogu razmišljati i ovako: ako prihvaćam šutke nešto za što znam da nije dobro i da na sebi ima trag krvi, onda i ja sudjelujem u tome, odnosno barem podržavam status quo?
Ne znam tko je ono rekao: nije strašno to što se čine strašne stvari, nego je strašno ne činiti ništa.