Kako smo ušli u svet duhovnosti i šta nas je zadržalo?
Ovo je diskusija na temu Kako smo ušli u svet duhovnosti i šta nas je zadržalo? u podforumu Duhovnost Mene je bolest. "Trebalo" je da umrem, a nekim čudom nisam......
Dobro sad...ne mogu da tvrdim da sve ono što sam radio u životu nema veze sa tim...ali bolest je to sve nekako skupila u "žižnu" tačku i postavila stvari na svoje mesto...
mene suprotno, bio sam zdrav i relativno snažan, barem fizički, a kad sam ušao u sungazing, jogu, afirmacije, karmu, reinkarnaciju, smiraj, opraštanje, svijest ovo ono onda sam se tek ozbiljnije razbolio i od tada nikako da se oporavm, sve sam slabiji barem fizički, a nemam ni neku volju
eto nekako sam bio katolik al površan, onda me to počelo zanimat pred kraj srednje, čak sam i o svećenstvu pomislio.. no onda sam polako postao agnostik pa ateist pa me zanimala politika, štrajkovi, anarho.sindikalizam, mržnja prema hdzu i sličnima..
onda sam nekako čuo za tog maneka i sungazing i čovjek ne treba ni jest, sunce sve liječi ovo ono pa počeo to.. pa pošto se to zove solarna joga a samo stojiš i zuriš u sunce a ja mislio joga pa to su neke vježbe pa ajde da malo pobliže vidim što je tojoga pa počeo ić na jogu pa mi se svidilo, krenulo, pa sam čak i mijenjao instruktoricu kad je bila na putu.. pa se razbolio, pa mononukleoza, pa ukočena kičma, pa mršavljenje pa ovo ono..
Već ko klinjo u osnovnoj školi sam gutao tekstove o vanzemaljcima, spiritizmu, astralnoj projekciji, magiji....
Nikakav poseban događaj to nije motivirao osim rođenja.